the age of AQUARIUS - gt

kako se sunce pomiče nebom, dobra mjesta za san gejzing idu za njim. trenutačno mi je sasvim ugodno promatrati ga iz moje kuhinje kako lagano klizi na zapad....

nešto kasnije, dok sam prevrtala neke papire tamo-vamo po uredu, odjednom sam postala svjesna nekog čudnog žutog svjetla oko sebe....bacim pogled kroz prozor i ne vjeruje: cijelo nebo su prekrili žuti oblaci ....

kako dramatično...dostojno holandskih slikara iz vremena rembrandta i kompanije i šekspira koji je tako dobro znao podići mnogo buke ni za što:

jer, dok je na zapadu zadnji komadićak plavo-zelenkastog neba nestajao u sumraku


na suprotnoj strani, na istoku je zalazeće sunce zažarilo nadolazeće tmaste, mračne oblake i stvorilo prizore pune napetog očekivanja: hoće-neće...hoće-neće....evo grmi, sijeva...ali negdje daleko, vjetar je svjež i ugodan....




a iznad grada ono sjajno žutilo koje me i izvuklo van s digićem u rukama:


i, naravno...tako tipično za ovaj kraj...nakon svega - nije pala ni jedna kap!
neka. barem je vjetar rashladio zrak i veče je ugodno i fino...kakve i trebaju biti ljetne večeri...