the age of AQUARIUS - gt

ponedjeljak, 31.05.2010.

očekujem...

linč.
zaribala na par strana. svašta pisala okolo. sad ko živ ko mrtav.
kontempliram o zatvaranju bloga. vataju magle.
tražim tragove gena ptice trkačice u sebi...slutim kojota u blizini....
bina lijevooooooo!
gt over and out.

- 11:42 - Komentari (11) - Isprintaj - #

subota, 29.05.2010.

ima jedna pjesma...



n the chilly hours and minutes,
Of uncertainty, I want to be,
In the warm hold of your loving mind.......
To feel you all around me,
And to take your hand, along the sand,
Ah, but I may as well try and catch the wind......
When sundown pales the sky,
I wanna hide a while, behind your smile,
And everywhere I'd look, your eyes I'd find......
For me to love you now,
Would be the sweetest thing, 'twould make me sing,
Ah, but I may as well, try and catch the wind.....
When rain has hung the leaves with tears,
I want you near, to kill my fears
To help me to leave all my blues behind.....
For standin' in your heart,
Is where I want to be, and I long to be,
Ah, but I may as well, try and catch the wind.....


sinoć sam pogledala polufinale domaćeg razvikanog šoua -hrvatska traži zvijezdu.
oh, imam sad tone svakakvih komentara na sve viđeno, ali nije bitno.
pratila sam samo ovo na kraju natjecanja, jer nemam ja živca ko onaj jadni trojac u žiriju, pa da slušam na tisuće urlatora i drekavaca koji si umišljaju da dobro pjevaju....kako samo ljudi nemaju samokritičnosti i gaze kroz život s nekim čudnim i sasvim neosnovanim samopozdanjem, a revu ko magarad -fakat skoro ko ja. samo ja revem JOŠ užasnije.
međutim, ovih nekoliko mladaca koji su profiltrirani do kraja su sasvim ok. i dobro pjevaju. no,meni je njih nekako žao kao naših možda budućih zvijezda, jer sjajno pjevaju poznate pjesme, hitove drugih izvođača, ali zaista ne vidim da danas kod nas postoje ljudi koji su sposobni skladati dobru pjesmu i dobre stihove...stihovi, stihovi su sve grozniji. ježim se od domaćih stihoklepaca. čini mi se da više nitko nema prave inspiracije da stvori LIJEPU pjesmu. jer, slušati u pjesmi kako netko stoji na blagajni i kupuje banane, kako je neka jelena grozno ružna i slične bedastoće...meni to zbilja nije užitak niti vidim u tom neku kreativnost ili tragove umjestnosti.
stoga, mi je žao što će se ti mladi, lijepi glasovi utopiti u jadu i bijedi današnjeg nedostatka dobrih autora dobrih pjesama.
(ah...kad bi barem netko uglazbio koraljkine stihove koji su svi odreda tako dobri i tako pjevni...)

godine gospodnje 1975....ili možda '74..ili '76...ma, tu negdje ...
velikom starom zgradom na samom ulazu u kvart zvan Tvrđa, srednjoškolsko zvono gromoglasno se raspršilo u paramparčad kroz tišinu u kojoj su mladi mozgovi budućih intelektualaca upijali znanje-moralo se....odrasli nisu shvaćali da mi već sve znamo! nikad čovjek ne zna tako SVE...kao sa 17-18 godina.
i nikad čovjek više nema fantastičnu sposobnost da ustane i izleti takvom brzinom munje iz školskih klupa...čini mi se da smo mi tu i tad izmislili worp 10 kojim se tako vole šepiriti oni u enterprajzu i vojadžeru. za nama se ni prašina nije stigla podići.
a, vani....već cvatu lipe i zrak je otežao, topao i miomirisan-i to je naša droga i naš alkohol, dok se s torbama na ramenu klatimo put starog parka u blizini gimbe....i ja pojma nemam otkud se stvorila gitara, stara, akustična gitara i gle nas...sjedimo na raspucanoj drvenoj klupi u parku pored drave i u mirno predveče oko dva-tri dobra glasa i pjevača svi skupa revemo:

komarce uopće nismo primjećivali.

a, zatim su se rascvali svi jorgovani svijeta i mi smo tululi i cmoljili s darkom domjanom:
<,object width="425" height="344">

pa, čak su i lagane, malkoc sladunjave stvari imale svoje čari i ljepotu, neki sklad i ugodnu sjetu....pa, smo se njihali ko travke na vjetru i pjevali o poljupcima koje smo naslućivali, tajno se pogledavajući....očekujući....


i tako...........to toplo ljeto što u nama ostavi trag...ostavilo je sjećanja jednako topla...uz ovo smo plesali neke sasvim nezaboravne plesove...


hoću takve stihove, hoću takve pjesme!

p.s. crko neki server, pa ne mogu na farmu. moja je tuga pregolema. stoga ovaj sjetni, dugi post.

- 11:51 - Komentari (16) - Isprintaj - #

nedjelja, 23.05.2010.

imam jednu prijateljicu....

kako znate da vam je netko prijatelj? što je to uopće prijatelj?
oh, ja znam da čovjek raste, evoluira kroz međuljudske odnose...ali, meni oni nisu uopće jasni. ništa mi nije jasno. ja sam najzbunjenijji stanovnik Zemlje.
sve više volim ova prijateljstva na daljinu, na neviđeno....sve manje me oduševljavaju druženja s ljudima oko mene....to je pogrešno, znam. znam. i greška je u meni. sad kopam da je nađem i definiram i izučim i istrančiram i gt-znanstveno objasnim samoj sebi. (gt-znanost je nešto što vam ne mogu objasniti, postoji samo u mojem svemiru, neprenosivo je riječima u vaše osobne svemire...tu se ništa ne da učiniti, sorry).
mislite li da je uopće potrebno išta definirati? što će mi definicija? možda je prijatelj onaj tko vam je drag i s kime rado provodite svoje slobodno vrijeme ili koga se rado sjećate s osmjehom...ma gdje bio. onaj kome želite pomoći, za koga ste spremni odustati od nekog malog djelića sebe i svojih želja da bi zajedno s njime/ njom stvorili ono famozno "MI" - moj prijatelj i ja. jedno novo živo biće koje raste, posrće, pada, leti..živi svoj život baš kao i sve drugo, kao i mi sami....i onda je gotovo. jer sve prođe. kao što smo i mi sami prolazni.
čini mi se da mi je najzbunjujućija osobina prijateljstva - prolaznost. netko me nekada ponukao i učinio da vjerujem u vječnost nekih stvari i nikako se ne mogu oduprijeti toj zamci da u kategoriju vječnosti strpavam i prijateljstvo. a, život ne da. kao da zna da u nekoj dalekoj, vrlo dalekoj konačnici ni on sam nije vječan, pa kako bi bilo išta drugo.
i ja onda ostajem, i dan danas nakon svih tih godina, zbunjena....i gledam sebe pomalo u čudu....nisam očekivala da je moguće da bih ja mogla biti osoba kojoj će biti svega dosta. koja će reći -gotovo je. ovo mi ne treba. to ne želim.
i pitam se je li to u redu?
ne bih olako odgovarala na to pitanje.
ima jedna sitnica koju moram iskreno priznati. ja sam užasno loš prijatelj onima koji pate. koji se muče. koje izjedaju njihovi unutarnji strahovi, fobije, problemi...koji se ne znaju izvući iz svojih dnevnih paranoja, ostaviti prošlost iza sebe i gledati što ćemo sada, danas. ja njima ne mogu biti prijatelj, jer ne znam, ne mogu i neću nikoga vući na svojim leđima, neću preuzimati na sebe ničiju bol, patnju niti biti vječni tješitelj onima koji ne žele drugačije i koji nesvjesno uživaju u svojem jadu. ja imam u sebe ugrađene mehanizme bijega od takvih ljudi i protiv toga ne mogu ništa. to je jače od mene. to je nagon za samoodržanjem. briši da te ne povuku na dno oni koji tonu i ni ne pokušavaju plivati. ali.....učinite sami jedan zamah, pokažite makar najsitniji trunak volje, želje da se promijenite, da krenete naprijed, bit ću vaš vjetar u jedra! bit ću vaš eurodizel! bit ću srcem i dušom uz vas i svaka moja riječ će vas podići malo više i više ...dok pokušavate letiti svojim krilima i kad poletite- uživat ću i diviti se vašem letu....jer vaš let je i moj let, jer ja volim te svijetle visine i vjerujem da im svi mi pripadamo. ako to želimo i pokušamo....
jesam li ja okrutna prema svojoj prijateljici-patnici? moguće.
ali, što mogu kad je pips smišljen da odbija komarce....a, ona svoje muke i patnje šprica na sve strane predugo za mene običnog komarca vulgaris.....ja sam utjeha kod prvog udarca životne pesnice po nosu, dalje ne znam tješiti, jer sam iznenađena i zbunjena ponavljanjem istoga, istih problema, istih sekiracija, istih tuga....ajmo dalje! ajmo dalje!
hm...da...o svemu tome ja ovih dana razmišljam....i sjećam se nekih gadnih trenutaka kad su mi vrhovi mojih cipela broj 42 doticali dno....a nema ljepote na dnu. nema ni malo, vjerujte mi. i kad se s tolkom nogom ukopate na dno, nije se lako otrgnuti i krenuti u vis. i premda ja ne vučem za sobom te olovne dane tame i jada, sjećam se da sam si tada razmišljala ovako nekako: "slušaj, gt, gusko glupava! ako ti se ne živi -crkni. nitko te ne može natjerati na život, život nije obavezan, ako nećeš, ne moraš. tko ti što može? crkni. to je u potpunosti i apsolutno stvar svačije osobne odluke...hoćeš il nećeš. al, ne kukaj, ne cvili, ne tuli, ne davi! nauči sama rješavati svoje probleme ili crkni. jer, svi problemi su u tebi. samo u tebi i tiču se samo tebe, drugi imaju svoje živote i svoje probleme."....i tako sam u sedam samotnih, crnih dana gacala svojim dnom dna, ljepljivom kaljužom svojih razočarenja, strahova, tuga, boli -one strašne boli koja cijepa srce po pola....secirala sva svoja očekivanja, nade...sedam dugih dana okršaja sa samom sobom iza spuštenih žaluzina moje sobe, jer svjetlost tako vrijeđa i boli kad ste usred crne jame svojega života. ne bih to dobrovoljno ponovila. a, ipak, tko je bio na takvom mjestu zna koliko je to dragocjeno iskustvo. koliko pomiče perspektive, mijanja stavove...jer tek kad sagori otpad koji nosimo u sebi, iz tog pepela može početi rast nekih novih mladica...k svjetlu, u vis....
možda sam ja okrutna prema svojoj prijateljici čije jadikovke ne mogu slušati. ali, bila sam okrutna i prema sebi. ni sebe ne trpim kad jadikujem.
i još bi se moglo o tome i koječemu ....još bi se moglo o svačemu....ali, ja tako ne volim ovako dugačke postove....ovo je zbilja predugačko. oprostite mi. moj grijeh. beljzubo
evo cmokača od koje pucaju bubnjići:kiss
i dobar vam vjetar u leđa dok jedrite visinama .......mah

- 13:05 - Komentari (27) - Isprintaj - #

nedjelja, 16.05.2010.

drugi dan potopa.....NOAAAAAAAA! ĐE TA ARKA?!

nema veze za potop.
vrlo sam sretna.cerek
a, sreću čine male stvari.
kao npr. ovo:

Image and video hosting by TinyPic

ha?
e, tako se to radi! ne sjećam se kad sam oprala prozore.
stoga: padaj, padaj, padaj kišo padaj!roflrofl
kolko vas ima luzera koji ste prije dan-dva oprali stakla, ah? hihihihihihihi!beljzubo

uživam u kiši, volim kišu....jučer mi je pokvarila planove, al već danas sam se reorganizirala.
idem van popodne: -ak ne stane kiša, šetam s kišobranom i digićem.
-ak stane kiša, pičim bajsom na par lokacija.
dobro je fotkati za vrijeme kiše i neposredno poslije.
spere se prašina s pogleda i postigne se odlična jasnoća situacije. općenito.
nešto kao atmosfera u kući nakon dobre svađe. uostalom, što je život bez malo grmljavine i poneke suze? pih!
a, natopljena zemlja fino miriše i lagano diše i život je nekako sav pun svježine.....
volim kišu i kad bane i kad stane.

primjećujete moje roza vodenike? hm....poželjela sam ove godine na prozorskoj dasci nešto ljubičasto -da mi prozor bude u trendu. ali, nema tako malog ljubičastog cvijeća, pa sam eto uzela ove lize boje ciklame.
nisam nešto posebno zadovoljna. više volim one drečavo, krvavo, vrišteće crvene....jedino cvjeće volim u crvenoj boji...i poneku šalicu za kavu il čaj.

ovo je moja sitna, mala, mini surfinija:
Image and video hosting by TinyPic
nemam nekog posebnog razloga što je stavljam ovdje, al blog je moj pa mogu kak hoću, a meni se sličica baš svidjela.

čini mi se da susjed u stanu pravi roštilj. mislila sam da mene danas ništa i nitko ne može natjerati da kuham, al nisam računala s ovim mirisima....
i tako: best laid plans of mice and men oft go astray.... košto reče pjesnik jednom davno.
odoh nabacat nešto u rernu.......mladi krumpirići, mlada mrkvica...koja paprika....možda šnjitica slanine isključivo zbog mirisa....naravno...afkors..

ne smijem zaboravit obrat bobičaste plodove na mojim farmama točno u dva sata! ko voli jagode, kupine i ribiz nek slobodno navrati u berbu.
zatim sadim bundeve. ovaj puta ciljam na zlatnu medalju za co-op farming. zlato mora pasti! sve sam isplanirala. yes!roflwavekiss

p.s. težak je farmerski život. vi obični blogeri pojma nemate kako ste sretni!zubo

- 12:11 - Komentari (23) - Isprintaj - #

subota, 15.05.2010.

sad mi je jasno da mi nije jasno....

kljucnila sam tipku za odgovor na pitanje u anketi na naslovnici o godinama pisača blogova. pa, mi se otvorili trenutačni rezultati. i sad mi je sasvim jasno:
1. da blog najčešće pišu ljudska bića u pubertetskoj krizi. nisam ta.
2. blog pišu na drugom mjestu po brojnosti ljudska bića u krizi srednjih godina. nisam ni ta.

ja spadam u 9 posto one manjine na blogu koja je uspješno prebrodila obje krize i sad se više oko ničeg ne grize.
al, nije mi jasno:
ako je većina blogera maloljetna ili barem mlađahna, koja sila je mene okružila s manje više postarijom meni sličnom generacijom komentatora i blogo-prijatelja, kad znam da sam bez veze klikala i nasumično birala na čijim blogovima ću se oglasiti i gugutnuti?
jel vidite da zakon privlačnosti djeluje uvijek i svugdje? slično privlači slično.
zaključak: izreka "dobro se dobrim vraća"je istinita. njezinu matematičko-fizikalno-kemijsku formulu za potrebe znanosti još nisam doradila, a mislim da ni nemam namjeru ostatak života protraćiti na to, jer bitno je da stvar funkcionira. uvijek i bez greške.

primjer iz prakse: moja kolegica svakodnevno uživa prepričavati kako je njezina majka i kćerka strašno ljute i nerviraju, kako je preopterećena njihovim izvoljevanjem i umoran od pokušaja da im udovoljava, a one su nezahvalne ....i dok to priča, nju najčešće zaboli glava, sve sijeva i puca duž lubanje i nema pomoći dok ne smaže nekoliko voltarena.
nije li bog strahovito brz? sve se vraća. sve se plaća. i dobro i zlo. odmah. samo mi to nismo uvijek sposobni uočiti.

eto, tako si ja malo filozofiram dok čekam da stane ova neumorna kiša koja od rane zore lije, lije lije i ni briga je nije. sumnjam da nju boli glava. ona pošteno i temeljito radi svoj posao. i mirno spava. tj pada, pada.....


apdejtićak vražićak: kronologija gt-farme u riječi i slici

dovršili smo izgradnju botaničkog vrta i mnoge rijetke biljčice već su fino uznapredovale, ljame su oduševljene i stalno blenu u tu ljepotu:
Image and video hosting by TinyPic


mali štenac zvan leklerk je izrastao u veliko, dlakavo, čupavo smeđe čudovište koje brzo uči razne trikove zanata: na farmi imamo stado raznobojnih ovaca, pa od leklerka očekujemo da se iskaže ko čuvar:
Image and video hosting by TinyPic

legendarni poglavica apača Winnetu, projahao je našim krajem i ostavio svojeg vranca u našoj štali, dok on malo razgleda okolo svu tu ljepotu-skoro ko kod njega na plitvicama..rofl
mi volimo vinetua. zubobelj
Image and video hosting by TinyPic
na farmi su u tijeku radovi na proširenju smještaja za naše krdo čistokrvnih lipicanera.
to be continued.....mahwavekisszubobelj



- 14:28 - Komentari (17) - Isprintaj - #

nedjelja, 09.05.2010.

KIKLOP dvooki piše duuuuuugačak post

moji razgovori s bogom su uvijek vrlo kratki. čaša vermuta brzo ispari.partyrofl i šta ostane: gravitacija učini svoje i lelujanje nestane, pa opet s dvije noge gmižem tromo zemljom, ono jedno veliko oko se raspolovilo i sa sredine čela rasporedilo u dva manja lijevo i desno (iako bi bilo lijepo da je veličina ostala ista-al nema veze, mene veličina iskreno ne dira, samo ne mogu ne primjetiti objektivnu činjenicu), no tragedija, dragi moji, tragedija je u tome da je onaj drugi televizor ispario, nestao....a, mogla sam zaradit koju kunu, jer to je ipak novi, moderni digitalo sposoban tv koji će ovih dana mnogima u slavoniji zatrebati. cry
potrefila se koincidencija da sam neki dan na fejsu, koji nikom ne preporučujem, ostala zapletena u brzinsku i kratku (sve je na fejsu brzinsko i kratko-tak da, ak vas kratkoća dira, izbjegavajte fejs) diskusiju o prostorvremenu, indijskim filozofima i dejvidu ajku. (znam da fonetika neke jako nervira, pa uživam:)) vjerojatno pod podsvjesnim dojmom toga, a nakon povlačenja vode i u kiklop fazi, stigla sam lelujajući do kreveta i uhorizontalila se na kratko s ajkovom knjigom u rukama (dvije, bile su samo dvije ruke! inače bih si odmah umislila da sam neko indijsko mnogoručno božanstvo-baš bih voljela biti sarasvati, čak i njezini mirisni štapići (ne! to nije ono na što neki sada misle. ovo je mirisno!) su mi najdraži i eno jedan mi baš sad širi svoj čarobni neupaljni miris sobom.

a, mnogo puta napreskokce pregledana i djelomično čitana knjiga davida ickea mi se ovaj puta otvorila ko kad pogodite prstom u pekmez: priča o ispiranju debelog crijeva kod havajskih alternativnih liječnika! jaaako zanimljivo. (i sam david icke je zanimljiv-to mu nitko ne može poreći, slagao se ili ne s njim. jednoga dana ću razmotriti pobliže što se krije iza moje želje da ga čitam i istovremenog otpora tome...čini mi se da on u cijeloj svojoj životnoj iluminatsko-zavjereničkoj filozofiji ipak ponavlja sve što je već rečeno, samo na svoj način pa to mnogima zvuči kao nešto novo. no, na svijetu nema nigdje ništa novo! baš nigdje ništa. sve je već daaadvo rečeno i sve se zna - ostaje nam samo sloboda izbora iz kojeg kuta ćemo sami promatrati svijet i koje istine će nam se svidjeti, a koje ne)

ispiranje debelog crijeva? ispada da je to jedan izvanredno koristan i ljekovit zahvat kojim se tijelo oslobađa toliko toksina i suvišnih stvari da se neke bolesti koje čovjeka muče automatski povlače i nestaju. ovaj havajski postupak traje jedanaest dana -jer je temeljit i stoga povlači za sobom i cijeli niz emocionalnih, psihičkih reakcija....saznadoh da nam debelo crijevo često biva obloženo nekom sluzi koja se na njega uhvati tijekom života i koja crijevnim resicama onemogućuje da obavljaju svoj posao. stoga se dešava da, čak i kad se hranite najzdravije moguće, hranjivi sastojci jednostavno ostaju neiskorišteni....no, taj meni zanimljiv detalj, nije nešto zbog čega bi netko kao david icke pisao o tome.
hologram. čovjek je sazdan od holograma. (uguglajte si to da ne objašnjavam) svaki dio našega tijela kopija je cjeline. meni to ima logike i ja s tim mogu živjeti. čak štoviše - to objašnjava mnoge postupke alternativne medicine, energetskog liječenja...čak i liječenja na daljinu. s idejom holograma kockice se iznenada slože i mnoga čuda postaju stvar logike i lako objašnjiva. kao liječenje glavobolje masažom stopala.....itd...
havajski liječnici znaju za podjelu debelog crijeva da mnoge dijelove od kojih svaki ima vezu s nekim drugim organom u tijelu....ispiranjem crijeva direktno se utječe i na rad tih ostalih organa. pa, je tako ovaj postupak doveo i do uklanjanja teških bolova iz kralježnice-zbog kojih je spomenuti pisac i otišao havajskim liječnicima. kad je ispiruća voda stigla do dijela crijeva koji je u vezi s kralježnicom -sva bol u kralježnici je nestala zajedno s toksinima ....
emocije i tijelo su u uskoj vezi. djelovanje se odvija u oba pravca. emocije su energija u pokretu koja se kod proživljavanja neugodnih emocija taloži u odgovarajućim organima i stvara barijeru slobodnom protoku životne energije kroz taj organ - u konačnici nastaje bolest na fizičkoj razini. ali, do trenutka ispoljavanja bolesti na fizičkoj razini, čovjek ima mnogo prilika izaći na kraj sa svojim negativnim emocijama i shvatiti što se događa, te spriječiti bolest. ljudi koji su kloni ljutnji, bijesu, ogorčenosti -također su istovremeno svjesni koliko su te emocije neprihvatljive u društvenom smislu, pa ih često potiskuju, skrivaju..ponekad ih ne priznaju ni sebi samima. takve emocije se talože u nekim organima..između ostalog i jetri.
to nije ništa novo. naši preci i narodna medicina znaju mnogo toga i ponekad je to jasno izraženo kroz narodne izreke koje neoprezan čovjek lako smatra nečim prevaziđenim i zastarjelim. ali...čovjek koji često osjeća ogorčenost i bijes ima puno šanse oboliti od neke bolesti jetre. on "sipa žuč" oko sebe...i to mu se vraća tamo odakle je pošlo. negativna emocija (energija koja vibrira na niskim frekvencijama, doslovce je teška i stoga su i te emocije opisive kao "teške" -one to i jesu, doslovce, one vam sjednu na ramena, pogrbe vas, učine da budete teški i preteški, bez poleta....vuku vas k zemlji, u materijalno, k niskim porivima...iz raja u pakao. i to je sve što pakao jeste: pad s vikoskovibrirajućih energetskih frekvencija -od kojih je najviša sam bog ili beskrajna i bezuvjetna ljubav- na niske frekvencije kojima titra materija....to jeste zarobljavanje ili transformacija duha u materiju i nebitno je da li se u tom smislu radi o čovjeku ili kamenu: sve je energija na raznim frekvencijama. sve je bog.
za one koji misle da ga nema: ok. nema ga. sve što jeste -bog je. štogod da je. eto. belj

zašto proces ispiranja debelog crijeva kod havajaca traje čak 11 dana? jer se ne ispire cijelo crijevo odjednom do kraja, već voda ulazi postepeno iz dana u dan sve dalje i ispire sve već dio crijeva, pri tom sve temeljitije ispirući onaj već prije čišćeni dio. zašto? jer nije lako podnijeti psihičke i emocionalne efekte toga postupka pri kojem sve vaše potisnute emocije i problemi izlaze van i udaraju vas ko boksač direktom u facu. nema izbjegavanja. samo suočavanje. oni snažniji, snalažljiviji i pametniji pri tom iskoriste priliku i zauvijek razriješe te svoje probleme, ostali nastave po starom i ponovo gomilaju negativno u sebi.....i dok će vas vaša oslobođena tuga, bol i jad rasplakati, pa će vam trebati mir i utjeha, čišćenje dijela crijeva u vezi s jetrom dovest će do oslobađanja bijesa i agresije za koje možda ni ne znate....osjećati dan-dva rušilački bijes nije lako i nije bezopasno ni za nas ni za okolinu.

- 09:33 - Komentari (17) - Isprintaj - #

subota, 08.05.2010.

bzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzz

zanemarite naslov.
ma...zanemarite i post. ko ga šiša.
ako i dalje čitate, očito me uopće ne slušate, nit me doživljavate ko autoritet.
ja to zanemarujem. (iako mi nije jasno zašto me onda uopće čitate, al nije bitno, znam ja vas. hoćete da vam komam. e, pa ...nadajte se...hahaha)
koga briga.
stojim ja tako pred velikim ogledalom u wc-u i dok služam kako voda
pljušti niz starinski vodokotlić u školjku, naslonim nos na hladnu površinu glatkog stakla tog velikog kupaoničnog ogledala. i što vidim?
moja dva zelenoplavosiva (ovisno o ambijentu) oka spojila se u jedno oko.
ja sam kiklop.
kako znam?
pa, vidim!
jedno veliko oko nasred glave. kiklop.
gledam si ja to oko i mi mi mislim si ja:(može li se mucati mislima?) -dakle, tako. TO je to. to je sve što si mi dao kad si me šutnio vamo da se batrgam sa ovim okolišem koji ti zoveš svojim svijetom? A TKO JE MENE IŠTA PITAO?! TKO JE MENE PITAO ŽELIM LI JA BITI OVAJ KIKLOP? A?!
tajac.
neće sosmenom razgovarati. ko da je neka fora biti bog. ajde...ajde...PROBAJ BITI KIKLOP, MAJMUNE JEDAN?!
ups.... nisam ga trebala nazvati majmunom. kažu da on sve zna, svaku misao, riječ i djelo i više od toga....onda majmun zna i da ja majmunima zovem razne kreature od dragosti. to je kod mene gotovo kompliment. nikad ne bih mogla reći nekome koga ne volim da je majmun. nikad.
(.....hehehehehe...mislim da sam se ovaj put dobro izvukla.)
mislite li da bi se bog uvrijedio da ga nazovete majmunom? da? ne? a kako ga vi zovete? al ono iskreno, kad se sruše sve barijere i kad niste proizvod socijalizacije i odgoja i obrazovanja, nego ste vi...pa kud puklo? a? jeste li ikad vi....vi?
i dok razmišljam o nama....i lagano lelujam duž cijelih čak pol metra hodnika do sobnih vrata....uživam lelujajući ...tako je ugodno lelujati ...svi bi ljudi uvijek trebali lelujati, hodanje je precijenjeno.....pogled mi padne na televizor. jaooooOOOOOO.....otkad imam DVAA?!nono

NARAVOUČENIJE: vermut je vrlo loš aperitiv. izbjegavati.thumbup

- 12:42 - Komentari (10) - Isprintaj - #

nedjelja, 02.05.2010.

jadikovka

usnula sam strašan san,eekeekeek
da svanuo je novi dan.nono
nazvali ga ponedjeljaknonono
jer je stvarno jako bljak.cry

ponedjeljkom trešti uraburninmadburninmadburninmad
gore nego morem bura,
ponedjeljak ko izdurabang
i sve drugo lako gura.smokin

ranim jutrom moram ustat,mad
a ja tako volim spat!zijevzijevzijev
posebno u ponedjeljak,
jer je zbilja jako bljak!blablablabla
fuj.
myspace glitters



written by: Gobriša Tesarić
ol rajts rizrvd.

mahmahroflkissmahmahroflkissroflroflroflroflroflrofl

- 21:49 - Komentari (18) - Isprintaj - #

subota, 01.05.2010.

ŽIVIJO PRVI MAJ PRAZNIK RADA!

koji svi radni ljudi slave dobrom dozom nerada.
što se, opet, kod nas ni ne primjećuje, jer većina ionako ništ pošteno ne radi.
subota je, također i dan za novi post.
tako sam si odredila.
kao što neki znaju da je petak dan za metak, tako je meni subota dan za post.
i to je nekakav metak. ispalim, pa kud puklo.
možda oni petkom prođu bolje, ali svako uvati što može.
(sad bih se hitno i ekspresno trebala ograditi od rečenice da kod nas većina ništ pošteno ne radi....i ograđujem se. i ispravljam se. većina ništ ne radi. nikako. tak da mi nije jasno što se to kod nas danas uopće ima slaviti.
ali, forme radi, roštiljati se mora.
(ovdje se odmah sjetim jedne rečenice, ispisane na latinskom na slici obješenoj u jednoj sobi hotela liburne u korčuli, gdje sam nekada u mladosti mojoj davno prohujaloj, radila...pisalo je otprilike ovako, ali naravno ispravno, ja ovdje samo pogađam po sjećanju, znajući da će me moji dežurni lektori (av-av leklerk nemoj omanuti) ispraviti i još mi održati i nezaboravno predavanje o latinskim uzrečicama i pravopisu, dakle:
"navigare necese est, vivere non necesse est." u prijevodu na slavonski: roštiljati se prvog maja mora, živjeti se ne mora.
e, sad...."stari" blogeri će me razumjeti....ovo je doba godine kad na blogu više nego ikada fale neki ljudi koji znaju što je roštilj. on žive južno od mene, ali sjeverno od onih koji su na jugu. on je zaglavili u srcu istočne slavonije i on očito nije uopće oni ...već on, i ja dok ovo pišem osjećam kako mi južina donosi vamo miris dima prvoklasnog roštilj-ugljena na koji mu je ispala roštilj-kobasa od barem 22 cm iz merkatora, a piletina (iz bille) je malo zagorila, no to je barem zasigurno ubilo sve salmonele i ostale kerefeke koje nam prijete iz mirkosvemira. vizualiziram si savršenu prvomajsku gozbu ispod procvalih višanja i jabuka, na savršeno pokošenom travnjaku (kosilica iz baumaksa) na plastičnim vrtnim stolovima i stolicama (pevec-stara roba, kupljeno prošlog prvog maja) uz glasan lavež prokletog komšijinog prljavog psa punog buva koji će kad tad platit glavom što postoji i što komšinica mica uporno suši svoje tange i brudnjake na štriku koji je na međi i vidiku ...i ništa više ne da osim gledanja uspaljena jedna raspaljenica!
e, da ...za ovaj prvi maj definitivno fale fotke jedne takve tradicinalne slavonske gozbe. u znak protesta, ja sam danas na vodenoj dijeti, pa nema nikakve slike. svima vama ostalima sretan prvi maj, a ostatak mjeseca nek slobodno bude svibanj. ode ja na farmu.

p.s. podnaslov posta: im memoriam čovjeku koji je znao blogati i komentirati, nije volio filozofiranje i uvijek je bio spreman za "let's get fizical". laka mu bila neblogerska svakodnevnica. amen.

u prilogu: fotokopija originalna slike s farme.
Image and video hosting by TinyPic
P.P.S.
obavještavam svekoliko blogopučanstvo svake vrste zuba i zubala, da se radovi oko gradnje vrhunskog staklenika na GT-farmi odvijaju bez zastoja i bit će privedeni kraju u planiranom roku o čem detaljno i istinito mogu povjedočit očevici sa slike: pero djetlić, spot i dama ljama. obratite pažnu na vrhunske kaktuse koje smo nabavili za svaki slučaj ak zatreba bocnit zločeste namjernike....velika farmerska cmokača svima!kiss

- 13:47 - Komentari (13) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se