the age of AQUARIUS - gt

subota, 31.10.2009.

?

ko svagdje gura nos, taj svašta i nađe.
još krstarim onim fejsbukom i sama se sebi čudim.
stotine grupa, stotitne poziva da se čovjek pridruži tamo, vamo, podrži ovo-ono. svašta.
i tako sam naišla i na grupu s nazivom: „zatvorimo huligane. jedan od ubojica luke ritza opet je pretukao dječaka“. i pridružila se, naravno, toj grupi. jer nisam pristalica nasilja ni u kojem obliku. ......a zatim sa se „brisala“ iz te grupe. i pred sobom se stidim što sam naivno povjerovala da se tu učlanjuju ljudi protivnici nasilja.
razina komentara prepunih silne negativne, destruktivne energije zaprepastila me. u gomili od stotina i stotina ljudi koji su ostavili komentar, naišla sam na tek nekoliko njih koji su pokušali biti malo konstruktivniji pri svojem osuđivanju nasilja, kao npr.:

„Budući da imaju viška energije, trebalo bi uvest obvezu rada i sve te huligane i bandu pozatvarat i dat im da lupaju po kamenu ili da čiste zarasle površine, uglavnom da rade težak fizički posao (jer um im je očito nikakav) i da tako budu društveno korisni, a i da potroše tu silnu negativnu energiju na nešto dobro...“

s tim bih se složila. vjerujem da gotovo sva djeca koja su delinkventna postaju takva (ne rađaju se, nego postaju!), djelomično i zato jer imaju vremena za to. to vrijeme treba ispuniti korisnim radom, a oni sami za to nisu sposobni. što je i logično, jer u pitanju su pubertetlije. očito ni njihovi roditelji nisu sposobni biti im uzor i uputiti ih na pravi put. mislim da više nije nikakvo revolucionarno otkriće da nije svatko tko je sposoban napraviti dijete, sposoban i biti roditelj. ne sumnjam u njihovu ljubav prema djeci, ali ljubav nije dovoljna. ne uvijek. ne u takvim slučajevima. dijete treba znati odgajati. nažalost, u našem društvu preplavljenom kojekakvim tečajevima, školama, radionicama, seminarima...ne vidim takve koji bi pokušavali podučiti ljude kako biti bolji u svojoj roditeljskoj ulozi. kao da to uopće nije bitno. kao da se roditeljstvo svodi na opskrbu djece kompjutorima, autima, mobitelima.....

ono što mi je sasvim nejasno je: kako ljudima koji žestoko osuđuju nasilje, ali na takav način da prijete, traže mučenje, ubijanje, krv....nije jasno da su i sami takvi? kako se kao kršćani ne sjete tko ima pravo baciti prvi kamen? čemu nas je uopće naučilo kroz dvije tisuće godina svo to silno razvikano kršćanstvo i katoličanstvo kojim se upravo takvi najčešće najviše ponose?
ja osuđujem djelo. čin. ubojstvo.
čovjeka (ili u ovom slučaju dijete) pokušavam shvatiti. razumjeti što ga je navelo na to djelo, što ga je motiviralo, o čemu i kako misli i razmišlja? vjerujem da, dok to ne shvatimo, nećemo naći način da kod takvih pojedinaca smanjimo razinu nasilnosti koja nas sada tako zgraža, da ni ne primjećujemo da u svojoj reakciji na nju i sami postajemo nasilnici.

naježila sam se od reakcija ovakvog tipa:
...gamad treba streljat muceci!!!
....takve triba odma ubit
-Najpametnije Bi Bilo Da Sad Odlucimo Koa Smrtna Kazna.. Ja Glasam Za Lomachu!
.....treba upucat suca koji ga je pustio da se brani sa slobode.
...kreteni!!! Treba ih rezati i solju im trljati rane!!!! Nisu to djeca...ako se tako mogu ponašati i mlatiti okolo...i ubijati!!! Jebemti takvu državu
....gamad treba ih mučit 100 godina pržit pomalo strujom i za to vrijeme ih izubijat šakama

i tako se okupljanje u ime jednog nevinog i jadnog dječaka koji je pao kao žrtva nasilja, pretvorilo u natjecanje tko će smislit strašniju kaznu i užasnije mučenje za počinitelja.
da bi se osudilo nečovječnost, postalo se nečovječnim.
što bi o tome mislio luka ritz?
čitala sam da je bio dječak u svakom pogledu za pohvalu. pitam se bi li bio oduševljen što zbog njegovog tragičnog kraja toliki ljudi pokazuju svoju zvjersku stranu?
moje pitanje bilo bi: da sutra saznate strašnu vijest da je vaše dijete ubilo drugo dijete, biste li predlagali sve te i takve kazne i mučenja? nije moguće da ne bi!
zašto tako lako zaboravljamo biti ljudi? zaboravljamo činjenicu da ni zatvor ni mučenje nisu nikada od bilo koga napravili ispravnog čovjeka? koji nam je cilj u svemu tome? da dijete-ubojica ispašta što strašnije ili da uvidi što je učinilo i nikada više ne ponovi ne samo to nego ni ništa slično?
ovaj puta dječak-ubojica je ponovo pretukao svojeg vršnjaka.
ja tvrdim da smo svi mi krivi.
jer, ovo društvo očito ne poznaje načine kako mladog čovjeka koji je zastranio izvesti na pravi put. kako u njemu pobuditi pozitivne emocije i misli i učiniti da umjesto destruktivne osobe koja uništava i sebe i sve oko sebe postane pozitivna osoba koja čini dobro drugima. a, činiti dobro drugima uvijek znači činiti dobro sebi.
što je to oko nas što toliko puni ljude nevjerojatnom agresijom?
nekada prije, kad sam bila naivna i mlada, vjerovala sam da vjernici imaju neku posebnu dozu vrlina i morala koji možda meni fale, jer ne idem u crkvu. gotovo da sam im zavidjela. danas gledam stotine tisuća vjernika kako sve češće i više hrle na mise, ispovjedi, molitve...i što ih je više, to više je laži, nemorala, lopovluka, destruktivnosti svuda oko nas.
kako da si objasnim nešto tako nespojivo jedno s drugim?
........možda 2012-te godine zaista doživimo veliku čistku duša i mnogi od nas odu kvraguc.


p.s.samo za upućene.
kupila sam si eriku.
Image and video hosting by TinyPic

dala sam sve od sebe da je uguram u ovaj post.
Image and video hosting by TinyPic
stavit ću je na vanjsku prozorsku dasku i izložit svim okrutnostima kontinentalne zime.
(pa, da vidimo kako će onda cvrkutat o ljetu, moru i kupanju! ha!)

- 18:56 - Komentari (38) - Isprintaj - #