the age of AQUARIUS - gt

kolovoz.
moj omraženi mjesec.
koji volim na neki način.
i ne volim na neki drugi način.
paradoksalno kao što je i sam život...

neobrađena slavonska polja puna ambrozije u cvatu...
tužno.
pod mojim prozorom sjede satima...
sjede danima...sjede godinama besposleni
odrasli muškarci i piju pivo za pivom, pivo za pivom.
invalidi na kojima se ne vidi invaliditet,
penzioneri na kojima se ne vide godine rada.
tužno i ružno.

a, slavonija....
livade s ponekim starim, zapuštenim đermom,
bez krda krava na njima i suhih balega veličine
tanjura za džambo picu,
pašnjaci bez bijelih stada smrdljivih ovaca i
njihovih sitnih gomboca.....
kroz poneko selo gega poneko usamljeno jato gusaka,
ali nema dudova da se prejedu slatkih, sočnih plodova
i pijane skljokaju na hrpu i zaspu.
sjećam se sokaka koji su se bijelili od jata gusaka,
trebalo je hrabrosti za prošetati pored njih.
gusan je opasna zvijerka.

u kolovozu mislim da polja kukuruza posijanog u dugačke redove,
sjećam se graha što se penjao visoko uz taj kukuruz i
velikih, teških bundeva što su na svojim bockavim, vijugavim stapkama
zrijale između redova. to su bile bundeve!

i kako je priroda mudro posložila svoje darove:
sjećam se kako smo pekli prve kazane rakije od
mirišljivih bijelih šljiva, i na istoj vatri okretali
slatke klipove mladog kukuruza ukradene u nečijoj bašči
i poneki krumpir tek izvađen iz rahle zemlje....

mirisi....slavonija je bogatstvo mirisa što se šire ravnicom.

slavonija u mojem sjećanju je znoj i prašina kolovoza.
ogromni crveni kombajni što bljuju tone žita i ostavljaju
za sobom snopove slame....strnjika...čičci...gušteri...
zujanje osa, bumbara i čvrčaka.
veeelika šnjita domaćeg kruha, komad slanine i
glavica luka što čekaju podne u hladu starog hrasta...
najbolji ručak na svijetu.

i mir u suton.
kad čovjek sa sebe spere znoj i
zdravo i sretno umoran do kostiju,
sjedne na klupčicu pred svojom kućom i
zadovoljno podraga svojega garova
vjerno smotanog podno nogu.
sjećanja.


pod mojim prozorom sjede satima...
sjede danima...sjede godinama besposleni
odrasli muškarci i piju pivo za pivom, pivo za pivom.
invalidi na kojima se ne vidi invaliditet,
penzioneri na kojima se ne vide godine rada.
neka nova slavonija.