the age of AQUARIUS - gt

RIJEČIMA:
ljude zanima priča o horor-krečenju koje mi se desilo prošlog vikenda. no....navikla sam sve neugodne događaje maknuti iz svijesti što je dalje moguće i odmah raditi na pronalasku rješenja koje spašava situaciju. rješenje se zove stručni moler koji je školovan i obučavan u njemačkoj i ima njihovu prokletu pedantnost i radne navike. koji mi je do sada već dva puta krečio stan brzinom i vještinom i kvalitetom koja je ššššššššššššššveps! smatram da osoba mojih godina treba i mora biti kažnjena za glupost, stoga ću ponovljeno krečenje platiti koliko god koštalo, a vjerojatno neće malo, jer bit će i struganja zidova. e, sad mi je drago što stanujem u malom stanu, a ne u bakingemskoj palači! zamislite tu kvadraturu za krečenje! strava.
zašto mi je nestručnjak krečio?
zato, jer je to neki tzv majstor za sve sitne, male kućne popravke, koji mi je sasvim pristojno postavio na vanjske prozorske daske ogradice za cvijeće i izjasnio se da radi i sve drugo, a po 60 kuna na sat. i kad čovjek već sve radi i kad je već tu –što mi ne bi i okrečio stan, ne? ( NEE!) tako je budala razmišljala. kako sam ja i sama nekoliko puta čaaak, u svojem životu imala čast i priliku krečiti, nije baš da ne znam ništa i nije baš da ne znam kako izgleda dobro okrečen stan. nakon ovoga iskustva znam i da sam JA majstor. ja sjajno krečim!
ima jedna stvar koju žene, koje su se zakonskim normama okružile muškacima, ne znaju i moguće da možda i ne razumiju. smatram da žene općenito sve znaju. ipak......moje iskustvo je ovakvo: kad je žena single, gotovo svi muškarci koje sretne imaju neodoljiv poriv (kojega oni možda ni nisu svjesni) da joj pomažu. (ne zavaravam se ja da je to pomaganje bez ikakvih pozadinskih primisli. pa, govorim o muškarcima, zaboga! oni ne mogu drugačije!) e....njima takvima je gotovo fizički nemoguće preko jezika prevaliti izjavu: ja to ne znam! jer, u njihovim malim mozgovima, ( u kojima (naučno dokazano) prevlast nad svim ostalim funkcijama, ima funkcija dijelića koji se zove amigdala i koja je jedan od najstarijih dijelova mozga, a nadzire danas nepotrebne životinjske i praiskonske reakcije...) jaki i sveznajući muškarac postoji da pomaže slaboj, tupavoj i nespretnoj ženi. single žena je sjajna prilika za pauna da raširi svo svoje prerje u punom blještavilu i on nije uopće sposoban primjetiti da mu se perje ofucalo, da su boje izbljedile, a od letnog perja ostali samo goli batrljci. kako da onda ON kaže NJOJ da nešto ne zna?! nemoguće! i zato mi je taj peder krečio! zavarala me doza poštenja koja iz njega nesumnjivo, na neki način, izvire i smetnula sam s uma činjenicu da već imam takva iskustva s muškarcima i da su me ona već koštala vremena, novaca i najvažnie - živaca. glupača! javno izjavljujem da sam glupača koja olako nasjeda na muška obećanja krive vrste. (normalne žene nasjedaju na priče o vještom ljubavniku, pa se olako poseksaju, sutradan to zaborava i život ide dalje, a ja.....budala....meni se TO ne može desiti. ali, ovo može. ko i svim glupačama.)

U SLIKAMA:
-kobna prozorska ogradica za cvijeće koje me navela na krivi zaključak da čovjek zna što radi.


-tu i tamo je malo kapalo, no hajde-de...da se popraviti...(mislim ja)


-spoj stropa i zida....hm..jesam ćorava, al nekako ne valja....(mislim si ja)


-kao da je malo nejednako, flekavo, nešto ne štima....meni se to nije dešavalo kad sam sama krečila....hm....(mislim si ja....)


-.......... pa, zid je i ispod cijevi!!!!


-nemam teksta. trebala je ostati ista boja, a narančasti zid je postao limun žut!...oko štekera i štokova je ostala stara boja...pomalo mi se plače...


-a, kad vidim uglove još i jače mi se plače...


-konačan i najnemilosrdniji udarac uslijedio je na kraju. ovo se ne da popravljati. za ovo treba stručnjak. moj slatki, mali stančić izgleda gore od štale mojeg pokojnog djeda! njegova razmažena krava milka ne bi uopće htjela ući u ovako okrečen prostor. imala je ukusa i ponosa.
pažljivo oko primjetit će i dvije nijanse bež boje na ovom zidu. nije to moj čudni hir. majstoru je nestalo boje, pa novu količinu nije znao jednako iznijansirati.
i cijeli ovaj otužni zid je upravo zid koji je u mojem malom stanu najizloženiji ljudskom oku i to već sa ulaznih vrata. blago meni.


p.s. da ne bi netko možda krivo shvatio: nisam uopće ljuta na tog čovjeka. ljuta sam na sebe. rado bih se išamarala, ali zbilja je nezgodan pokret, ne da se dobro zamahniti. prikladan bi bio i udarac nogom u dupe, al ni za to nemam mogućnosti za dobar zamah.(nemojte se nudit za uslugu po tom pitanju, šamaram se misaono i verbalno)
planiram ova ista mjesta ufotkati nakon što mi sve to dovede u red pravi čovjek. trenutačno ne znam hoće mi bit gore kad on to sve vidi, pa me samo pogleda ko zadnju budalu ili ako me zaspe bujicom komentara. tak mi je neugodno. joj, kak mi je neugodno!