the age of AQUARIUS - gt

nedjelja, 26.04.2009.

terorizam i diktatura..


frontalni update i prednji p.s.
uputstvo za ponašanje na ovom blogu:
najprije klikni vamo, pa onda skrolaj dalje!



Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

koristeći se svim svojim pravima i uzimajući si sva ona koja mi ne pripadaju (kojih i nema , jer ovo je moj blog i ima da bidne kako ja kažem!), sasvim u skladu sa pravilima diktature pinočea i terorom imepratora nerona, kojima nitko nije smio ni zucnuti, a da ga vidim tko će meni zucnuti!, izvlačim iz donje prevrljive i okretljive kutije fotke koje su mi jučer baš svojski uspjele, po mojem neprikosnovenom sudu i izlažem ih sada i ovdje u statičnoj verziji dostojnoj luvra, samo kad bi ja uopće htjela na jedno takvo razvikano mjesto, puno mrtvih prastarih prašnjavih slika slikara, koji su davno istrunuli pod zemljom i jedva svojim žgoljavim truplima nahranili ponekog crvićka ili donirali koji mineraličić tankom korjenju usahlih vlati trave....koja korist od njih bivših? ko i bivše ljubavnice, oni su dali svoje i sad su samo sjećanje i trag ulja na platnu, samo škrabotine u debelim antologijama i enciklopedijama povijesti umjetnosti koje skupljaju paučinu na policama sveučilišnih knjižnica prema kojima nikada ne poseže ruka revnih studenata koji nisu ludi da listaju knjižurine kad je sve što im treba dostupno na internetu. ne cijeni se više vonj stare knjige iz koje ispadaju raskupusani listovi, ne cijeni se ni miris nove knjige što joj korice svjetlucaju u izlogu knjižare na trgu. danas volimo slušati klikanje tipkovnice. a, ona ...čak ni kad je ovako ko ova moja posuta mrvicama zimus sažvakanih sendviča, isprskana kapljicama sokova i čaja od kamilice...gle, vidim i jednu dlaku u gornjem uglu -e, to mi se zbilja gadi! fuj.....odvratno....čak ni tako osvježena sprejem života koji se odvija oko nje, ta plastika nema moć da zamiriši i dozove pred oči prizore nekog davno prohujalog doba, da izazove čežnju za nekim sretnim vremenima kojih više nema...tipkovnica je hladna, prašnjava, klikava, emocionalno nekomunikativna, ona nije izazov mašti, ona nije tihi šapat uspavanke ni bojni poklič vinetua, ona ne može jadna ono što može knjiga kad joj samo pročitate naslov na korcama: "vodenica na flosi"....kako romantično, kako starinski privlačno...ili "povratak filipa latinovića" -odmah čovjek poželi saznati tko je taj filip i zašto se i čemu vratio i od kuda o što se to ima toliko pisati o tome da ispadne cijela knjiga? no, hajde da ne lažem....nije da tipkovnica nije nikada izazvala u meni nikakve emocije. o, kako da ne! što je to bilo nego emocija kad sam ono nekidan razvalila stisnutom šakom po njoj iz sve snage? prokleta plastika! mrzim kompjutere koji se zablokiravaju! i što onda da prosječno informatički nepismeno čeljade učini? što, nego se vratiti svojim najprimitivnijim nagonima, kad već ne mogu izaći, snagom svojega uma i obrazovanja, na kraj sa najsofosticiranijom tehnikom?
stisni šaku u pesnicu i raspali po crnoj kučki! fljas! ja sam gazda. il će radit kako ja hoću il je neće bit! tako je, jadna, ostala okrnjena za jednu tipku koja je odletila nekuda iza frižidera...ko poslušna ženica koju je premlatio agresivni pijani muž. jadna. sad sluša. i radi. tako i treba.
nego ...nisam to htjela reći...to mi je nehotice usput izletjelo....
obratite pažnju na nenadmašne fotke.
genijalno, ne? naravno.
cmokača.
p.s. u stvari sam htjela napisati da bi vam rado stavila da malo slušate vivaldija i njegovo proljeće...predivna skladba...ali, sam izgleda nehotice obrisala nekakav flash player7 koji sad više ne mogu instalirati, jer mi ne radi winzip koji hoće da ga kupim, a ja neću, a on neće besplatno i tako sam se pomalo zapetljala u sve to i živčano obrisala i taj winzip i fleš plejer i još koješta....stoga ništa od vivaldija. upotrijebite maštu.

- 14:30 - Komentari (55) - Isprintaj - #