the age of AQUARIUS - gt

slika govori tisuću riječi i kad mislite da je konačno sve rekla, ona laprda i dalje. to je takva slika.
minerali, vitamini, vlaknaste tvari, bjelančevine, ugljikohidrati-sve je tu, nema da pofali, a ipak nitko od naših prijatelja životinja nije ovaj obrok platio glavom. svaka mi čast.
naravno, uvijek ima kojekavih bundžija koji pokušavaju dokazati da sam ja za ovaj ručak poubijala barem dvije mrkve, jedan peršin, pet-šest cikli, kilu bukovača i slično. biljke osjećaju. naravno. to je dokazano. biljke su u stanju proizvoditi glazbu, reagirati na svaku našu misao. biljke drhte od straha kad ih pomislimo rezati i cvatu i bujaju ljupko i nezaustavljivo kad im tepamo i njegujemo ih s ljubavlju. naravno.
no, biljke nemaju uopće nešto što kod životinja postoji i zove se svijest.
što više svijesti neko biće ima, to je podložnije patnji....životinja je ipak daleko dalje uznapredovala od biljke po tom pitanju....mi smo samo jedan korak ispred njih i još uvijek puno bliže tom životinjskom svijetu nego onom drugom, višem ka kojem teče naša evolucija.
biljka također može nešto nevjerojatno: kad stojeći pored neke biljke pomislite da ćete ju zarezati, iščupati ili nekako drugačije "ozljediti", ona će vrlo brzo doslovce povući svu životnu energiju iz svojeg zemaljskog, materijalnog tijela....ostavljajući vam ga na milost i nemilost.
sve živo na zemlji postoji i razvija se zahvaljujući sunčevoj energiji i svjetlosti, koju zemaljski organizmi na razne načine prerađuju.
u tom lancu živih bića biljke su daleko bliže preradi čiste sunčeve energije i u stanju su je u sebi očuvati u blagotvornim, zdravim i snažnim oblicima .....životinje tu energiju prerađuju preko biljaka, one su dalje od izvora i ne mogu energiju izvora koristiti u tako izvornom obliku kao biljke. njima trebaju biljke kao posrednici. nema životinje koja je sposobna za fotosintezu. jedući životinjsko meso čovjek u stvari jede lešine (iako mu se lešinari prilično gade!) i kad toga postane svjestan (protiv te svijesti će se većina žestoko boriti- no, to je u redu, sve je to u redu) ne može mu se takva hrana ne zgaditi. osim toga, životinja je po svim svojim osobinama evolucijski izuzetno bliska čovjeku, te jedući meso životinjskog porijekla mi smo samo jedan korak dalje od kanibalizma! rado bih da mi netko razumno i logično objasni zašto je tako strašno biti kanibal i jesti ljudsko meso, a tako normalno i prirodno jesti meso bića čijem svijetu smo koliko jučer i mi pripadali?
no, ja se sasvim sigurno ne bavim ovdje nikakvim nedobog osuđivanjem bilo čega i koga. samo laprdam u slobodnom stilu.
u stvari, fini komad dimljene domaće slanine mi je vrhunska delicija.
no, ipak.....voljela bih da nije.
otprilike kao što mi se sviđa kelj pupčar (zovemo ga i kelj papučar, odajući tako počast kengiju, koji ga neobično voli) tako simpatično i privlačno izgleda, da mi je jako žao što mu i okus nije takav. odvratan je, a ja bih ga tako rado voljela voliti. kao što bih voljela ne voliti slaninu.
no, ipak znam pouzdano, kad bih sama morala uzgojiti gicicu i sama ju kokniti - nikada ne bih ni okusila slaninu.....

današnji ručak:

-krumpirići posuti vegetom za piletinu, ispečeni u rerni, podlijevani juhicom od celera i posuti ribanim sirom.....ispalo vrrrrrlo ukusno! simfonija, betoven.
(premda vizuelno izgleda ko scena iz kronenbergove muhe, znate ono kad se muva pobljuje na hranu, pa onda to pojede -fuj, da ti se želudac okrene! al ovo je u stvarnosti vrlo ukusno. jedite žmireći)

-bukovače kratko prokuhane u vodi s malo soja-sosa, pohane klasično s integralnim brašnom i na mješavini maslinovog i suncokretovog ulja- ispalo njami-njami...ko film s bredom pitom.(intervju s vampirom)

-salata od cikle klasično rezana i začinjena ispala toliko fina da zamalo ništa drugo nisam stigla jesti.....očaravajuće, geršvin-samertajm!

-mrkvica ribana svježa.....kažu piljarice da je to neka mlada dalmatinska mrkva, vrlo slatka i sočna...obožavam ribanu mrkvu!