the age of AQUARIUS - gt

pjesma za ugođaj-običaj kopiran od kinkača.


Mlad čovjek se pojavio u Galileji i u ime Boga koji ga je poslao, propovijedao je novi zakon, poniznost. U početku sam mislio da je njegova namjera bila da podigne bunu protiv Rimljana. Moje sumnje su se uskoro raspršile. Isus iz Nazareta govorio je više kao prijatelj Rimljana, nego kao prijatelj Židova.
Jednoga dana promatrao sam mladoga čovjeka, među skupinom ljudi, kako naslonjen na deblo drveta govori spokojno mnoštvu koje ga je okruživalo. Bila je očigledna velika razlika između njega i onih oko njega. Njegova svijetla kosa i brada davale su mu božanski izgled. Bilo mu je oko trideset godina, i nikad prije ne vidjeh takvo ugodno, prijazno lice.
Kolika je samo bila razlika između njega, svijetle puti, i njih s crnim bradama, koji su ga slušali. Kako ga nisam želio uznemiravati, krenuo sam svojim putem, rekavši, međutim, svom tajniku da se pridruži skupini i sluša.
Kasnije mi je tajnik rekao da nikada u djelima filozofa nije pročitao išta što bi se moglo usporediti s učenjem Isusa, i da on ne zavodi ljude na krivi put niti ih podjaruje na bunu. Zato smo odlučili da ga zaštitimo. Mogao je slobodno govoriti, djelovati, pozivati na sklupljanje. Ova neograničena sloboda izazvala je Židove koji su postali ogorčeni; to nije uznemiravalo siromašne, ali je smetalo bogatima i moćnima.
Napisao sam pismo Isusu zamolivši ga za razgovor u Forumu. Došao je. Kad se Nazarećanin pojavio bio sam u jutarnjoj šetnji i gledajući ga, skamenio sam se. Moje noge kao da su bile sputane željeznim okovima za mramorni pod; drhtao sam cijelim tijelom, kao što bi drhtao krivac, iako je on bio miran.
Ne mičući se, procjenjivao sam neko vrijeme tog izuzetnog čovjeka. Nije bilo ničeg neugodnog u njegovoj pojavi ili karakteru. U njegovoj prisutnosti osjećao sam duboko poštovanje prema njemu. Rekao sam mu da ima auru oko sebe i da njegova osobnost posjeduje zaraznu jednostavnost koja ga stavlja ispred suvremenih filozofa i učitelja. ostavio je dubok dojam na sve nas zahvaljujući prijaznom ponašanju, jednostavnosti, poniznosti i ljubavi.
Ovo su, časni vladaru, djela koja se tiču Isusa iz Nazareta, pa odlučih da vas o tom potanko izvijestim. Po mom mišljenju, čovjek koji može pretvoriti vodu u vino, koji iscjeljuje bolesne, koji uskrisuje mrtve i smiruje uzburkana mora nije kriv za neki zločinački čin. Kao što su drugi rekli, moramo priznati da je on stvarno sin Božji.

Vaš odani sluga, Poncije Pilat."

(gornji tekst je pismo poncija pilata caru tiberiju, original kojega se danas čuva u vatikanskoj knjižnici)

toliko o slobodi govora godine 32.
o slobodi govora danas, u ovom dijelu nekadašnjeg rimskog carstva, više na facebooku i u policijskim dosjeima. amen. ja volim premijera. oduvijek i zauvijek. silno. nek se u to ne sumnja.

stariji bolje zna. stariji više zna.
normalno, kad ima vremensku prednost!
STARI KELTI imali su svoj horoskop.
voljeli drveće, pa se po njemu podijelili i
porasporedili i okarakterizirali,
proanalizirali.....
koraljka kaže -njoj sve pogodilo.
ja kažem:
meni pogodilo sve, osim omiljene boje!
to je čisti anti-pogodak.
očekivala sam da ću bit raspoređena
i svrstana u npr. glog. nisam.
ja sam oskoruša.
vrlo je važno znati i stalno pamtiti
i imati na umu da je još marija terezija
davnih dana naredila da svako domaćinstvo
mora imati zasađeno stablo oskoruše!
jer, iako je opora, gorka, trpka, kisela,
neugledna -vrlo je zdrava i ljekovita.
ko i svi ljekovi-što odvratnije nepcu
-to zdravije!
a, stablo je izvanredno tvrdo i žilavo
i u prošlosti se koristilo za izradu kotača
i sličnih predmeta koji moraju biti jaki i dugotrajni.
oskoruša izumire.
ja to znam i osjećam.
dio mene izumire.
ona je danas eko-voće: znači skupa,
rijetka i ljekovita -posebno je rakija od
oskoruše cijenjena za regulaciju probave.

OSKORUŠA (21. siječnja – 17. veljače)
Oskorušu su Kelti nazivali i 'drvetom koje šapće'.
Naime, vjerovali su da će ovo drvo reći tajne
čovjeku koji želi slušati. Kad se plod oskoruše
razreže na dva ista dijela, dobije se
unutrašnjost u obliku pentagrama i stoga se
vjerovalo da treba nositi grančicu oskoruše
zbog zaštite od zlih sila.
Irska legenda kaže da je prva žena na svijetu
stvorena od oskoruše.
Plodove vrlo rado jedu ptice.

Ljudi rođeni u znaku Oskoruše su
idealisti koji imaju vizionarske ideje i
visoke humane i duhovne principe.
Željni su promjene te mogu postati nestrpljivi
zbog zabrana koje nameće društvo.
Umjetnički su nastrojeni, originalni i nekonvencionalni,
istinski su individualisti koji mrze konformizam.
Sposobni su za vođu, ali kako koriste neobične
metode i imaju još neobičnije ideje, teško im je
naći sljedbenike. Ljubazne su i tople osobe,
ali kad moraju slijediti nekoga – ups, tu dolazi do
problema. Uvijek imaju problema s autoritetom!
Vrlo rado će saslušati druge i biti rame za plakanje,
no pri davanju savjeta znaju biti bez takta te tako
odbiti ljude od sebe.
Sve ih zanima i sve će probati.

Ljudi Oskoruše imaju čudan smisao za humor –
što znači da će se vrlo rado smijati ozbiljnim stvarima.
Po prirodi nisu romantični, vežu se tek u
kasnijim godinama, jer se teško rastaju sa
svojom slobodom.
No, u vezi su vrlo odani, ali i neovisni.

Boja: crvena i/ili siva
Planet: Uran
Životinja: zeleni zmaj
Poznate Oskoruše: Charles Darwin, Charles Dickens, Michael Jordan, Jerry Springer, Jules Verne

eto.
sad znate sve o meni.
ostaje vam da si provjerite KAKVI STE VI.

..."ja prihvaćam sve religije koje su u prošlosti postojale
i molim se svima njima; štujem Boga sa svakom od njih...
Da li je Božja knjiga konačno napisana ili se i dalje nastavlja
otkrivenje? To je divna knjiga - ta Duhovna otkrivenja svijeta,
Biblija, Vede, Kuran i druge svete knjige, toliko mnogo stranica,
a još beskrajno mnogo njih treba otvoriti....Mi stojimo u sadašnjosti,
ali se otvaramo za beskrajnu budućnost. Mi preuzimamo sve
što je bilo u prošlosti, uživamo u svjetlosti sadašnjosti i otvaramo
svaki prozor duše za sve što će doći u budućnosti. Poštovanje
svim prorocima prošlosti, svim velikanima sadašnjosti i svima
koji će doći u budućnosti!
....neka svatko pije svoju vodu iz svojega vrča i pusti druge da
piju. Ima je dovoljno za sve. Glupo je htjeti da svatko pije Boga
iz istog vrča.
....pravilo prvo: Ne uništi!..gradi ako možeš. pomozi u izgradnji,
ako ne možeš, ne smetaj! Bolje je ništa ne činiti nego činiti loše.
Nikada ne govori protiv nečijeg uvjerenja. Ako imaš svoje, služi mu,
ne povrjeđujući one koji služe drugačijim uvjerenjima. Ako nemaš
ni jedno, onda promatraj! Budi zadovoljan ulogom promatrača.
....drugo: pomozi čovjeku da se uspravi, a zatim ga pusti da
ide svojim putem. Odbacite ideju da drugima možete podariti
duhovnost. Gospodar svakog čovjeka je njegova duša. Svatko
mora učiti sam. Svatko mora sam uložiti napor."
.."ovo je zadivljujuće poštovanje čovjekove individualnosti i njegove
slobode. Ni jedna druga religija ne posjeduje ga do tog stupnja...
njegov Bog dakle nije ništa manje nego svako živo biće, i svako
živo biće treba biti slobodno da se razvije......"
pisac: Romain Rolland
djelo: ŽIVOT VIVEKANANDE -Univerzalno evanđelje
(i premda sam, naravno, znala za Vivekanandu, pojma nisam
imala da je bio takav genijalac. knjiga je u prvom dijelu opis
njegova života toliko ispunjenog i prepunog borbe i djelovanja
s ciljem pomaganja najpotrebitijima, da bi meni trebalo
100 života da toliko toga učinim. U drugom dijelu iznosi
se njegovo učenje, izraslo na Vedama, ali toliko plemenito, sveobuhvatno, pravično i beskompromisno da s
pravom nosi naziv Univerzalnog evađelja. Kako ne biti
očaran čovjekom kojeg smatraju svetim, a koji je u stanju
svojem sugovorniku, na primjedbu da ne razgovaraju dovoljno
o religiji, odbrusiti: "Sve dok je čak i jedan pas u mojoj zemlji
gladan, moja religija će se sastojati u tome da nahranim
tog psa!")


e-pipipipi-log:
i eto, tako ja pokušavam iz petnih žila prihvatiti činjenicu
da svaki čovjek u svojem životu, u stvari, daje najviše i najbolje od
sebe. svatko vidi svijet onako kako može, kako mu njegove
oči dozvoljavaju i stoga je s pravom uvjeren da je baš on u pravu.
i stoga i jeste u pravu. za sebe. svatko u svojoj glavi ima svoj
osobni svemir i svoju religiju...i ima pravo na to. no, ponekad je
vrlo teško obuzdati sebe, zakočiti se i spriječiti se da se čovjek
ne izdere i ne zaurla na ljude koji izaberu da od nepreglednog
i beskrajnog bogatstva i ljepote na svijetu i u životu, vjeruju u
mali odsječak, odlomak stvarnosti, jedno sitno i ograničeno područje
djelovanja tvorca svega čineći i nju/njega time malom/malim.
no, dok pojedinac sam ne poželi raširiti svoja krila i poletjeti
širokim zamasima preko veličanstvenog neba slobodan poput
albatrosa nad oceanom, oslobođen strahova, pun povjerenja
u život....sve priče su uzaludne. ipak, vjerujem da je dobro
govoriti, ponavljati....negdje u dubinama podsvjesti ostat će
sitan trag koji će kad tad zazvoniti tiho i nježno ko zvono
anđela....i iz tame prividnog zaborava izronit će sjećanje
i prepoznavanje: ja to već znam! ja znam! ...i to će biti opijajuće
saznanje, sjećanje na Istinu, sjećanje na dom....povratak kući.
ushit tog trenutka je neopisiv....jednak ushitu kad čovjek
prvi puta zaista, u svojem srcu, razumije istinu da su svi ljudi braća.
dalje više ništa nije isto.......dalje je sve svjetlo. ()

"......on se radovao beskrajnom mnoštvu religija i ideja.
Neka vječno rastu i umnožavaju se!
"ja ne želim živjeti u zemlji nalik groblju....
ja želim biti čovjek u svijetu ljudi....
Promjena je znak života...
Razlika je prvi znak misli...
Od sveg srca se nadam da će se one (sekte)
toliko umnožiti da će na kraju biti onoliko sekti
koliko ima ljudi. Virovi, kovitlaci nastaju
samo u silovitoj, živoj struji...
Sudar misli pobuđuje misao...
Neka svatko ima svoju osobnu metodu razmišljanja
o religiji.
To imamo već danas. No, taj je prirodni tok kroz povijest
bio neprestano ometan, kao što je i danas.
I zato, očistite ljudske duše od mulja!
U svakoj religiji svijeta skupljen je moćni rezervoar života.....
Nijedna velika religija nije tijekom dvadest stoljeća izumrla.
Budizam, hinduizam, kršćanstvo, islam...
sve su brojniji i i stančaniji.
Ono što se smanjuje u čovječanstvu je smrt duha,
potpuna tama, negacija misli, odsustvo svjetla....
Svaki veliki sustav vjere, bilo "religijski" bilo "laički",
predstavlja jedan dio Univerzalne istine....svi bi se oni,
dakle, trebali ujediniti, umjesto da se međusobno isključuju.
Ali, bijedne pojedinačne taštine (najvećim dijelom plod neznanja),
podržane ohološću svećeničkih staleža, uvijek su i svuda
ono što je DIO proglašavale cjelinom. I pored njihove gluposti,
svaka grupa ima živo, snažno srce, svoju vlastitu misiju,
svaka je svjesna svog sjajnog, iako nepotpunog ideala....
"..čovjek nikada ne napreduje od pogreške prema istini,
nego od istine prema istini, od manje istine prema većoj istini."
...naša bi deviza trebalo biti "prihvaćanje, a ne isključivanje.....
čak niti tolerancija, koja je uvreda i bogohuljenje, jer svaki čovjek
zahvaća od Istine koliko može. vi ga nemate pravo "tolerirati",
ništa više no što on ima pravo tolerirati vas ili mene.
Svi mi imamo jednaka prava i jednak udio u Istini.
Svi smo mi braća. Zbližimo se....."

ja:
znala sam da će neke kopkati koja je knjiga u pitanju.
nije tajna, naravno....al cura koja otkrije sve adute
na prvom spoju i nije neka cura ...
dakle, strpljenja malo - još citiram.

moram priznati da sam unatoč očekivanju da ću
pročitati ideje s kojima ću se složiti, ipak bila
ugodno iznenađena otkrivši da "moje misli (zaista!)
nisu samo moje", ne samo da i u drugima žive,
već žive na svim stranama svijeta,
u mnogim ljudima, jer ono što nas čini ljudima
zajedničko je svima, neovisno o boji kože,
nacionalnoj pripadnosti ili bilo čemu drugom.
i dok tako čitam svoje misli u rečenicama koje
je prije par stotina godina izgovarao čovjek s
drugog kraja svijeta, postaje mi sasvim jasno da
priče o efektu stotog majmuna i priče o leptiru
koji lepetom krila u jokohami uzroluje oluju na
drugoj strani svijeta......nisu za zanemariti.
ideja da sve, baš sve naše misli, koje su oblik
energije, ostaju vječno "zapisane" u finom eteru
zvanom akaša, te se one koje su slične vibracije
okupljaju poput grozdova i dobijaju na snazi čime
jača njihov utjecaj na nas-neovisno o tome kada
ih je netko pomislio....možda ta ideja i nije tako
nemoguća i fantastična....možda je upravo zato
tako važno biti svjestan potrebe da se kad god je to
moguće razmišlja pozitivno....svaka dobra, lijepa,
pozitivna misao povećava količinu dobroga u svijetu
i ostaje u nasljeđe kao sasvim poseban dar
generacijama koje dolaze iza nas....

tako je govorio zarat....ups! govorila GT. haug.
cmoka svekolikom blogopučanstvu!

"....ogromna kočnica međusobnom razumijevanju, velika smetanja podudaranju čovječanstva je riječ: "Bog", pošto ona obuhvaća sve moguće neodređenosti misli i koristi se da bi se silom povezale jasne oči Slobode. Bio je toga potpuno svjestan: "Mnogo puta su me pitali- zašto koristite tu otrcanu riječ Bog? Zato, jer najbolje odgovara našoj svrsi,...
jer su sva nadanja, težnje i sreća čovječanstva sažeti u toj riječi.
Sada je nemoguće promijeniti riječi.
Riječi poput te prvi su puta skovali sveci, koji su shvaćali njihovu važnost i njihovo značenje. No, kako postanu uobičajene u društvu, neznalice ih počnu koristiti, a rezultat toga je da one izgube svoj duh i svoj sjaj. Riječ "Bog" upotrebljavala se od pradavnih vremena, kao i ideja te kozmičke inteligencije i svega velikog i svetog što je vezano uz nju." Odbacimo li je, svatko će ponuditi svoju riječ, a rezultat će biti jezična zbrka, nova Kula Babilonska. "Koristite staru riječ, ali samo u njezinom istinskom duhu, očistite je od praznovjerja i budite potpuno svjesni što ta velika, drevna riječ znači...Znat ćete da je ta riječ povezana s nebrojenim veličanstvenim i moćnim idejama; nju koriste i obožavaju milijuni ljudskih duša koje ju povezuju sa svim najuzvišenijim i najboljim, svim racionalnim, svim velikim, svim dragim i veličanstvenim u ljudskoj prirodi." Ona je "sveukupnost inteligencije manifestirane u univerzumu", koncentrirana u svom vlastitom središtu. Ona je "univerzalna inteligencija", dok su svi "najrazličitiji oblici kozmičke energije, kao npr. materija, misao, sila, inteligencija, i tako dalje, naprosto manifestacije te kozmičke inteligencije........"

čita se, čita.
a, vi...zabušanti?

ove slike se mutno sjećam sa korica nekog udžbenika
još iz osnovne škole.....
tad mi je pogled plijenila čudesna, krhko trapava konstrukcija
mosta kakav ni do danas nisam videla uživo.....
danas pri pogledu na istu sliku ostajem preplavljena
plavetnilom i svjetlošću što izviru iz nje...most gotovo da
i ne primjećujem....slika je ista-čovjek se mijenja.
stapanje neba i vode u plavom kao da povezuje dva svijeta,
a, svjetlost s neba zarobljena u blistavoj površini vode
odsijava nazad odakle je i došla...k nebu...
simbolika putovanja duše ovamo i tamo? možda....kako kome....
oslikan izričaj "kako na nebu tako i na zemlji"?
možda....kako kome....
u središtu je ipak ....čovjek. ovdje žena - možda, jer je vincent bio
muškarac...bi li žena u središtu oslikala muški lik? moguće.
imalo bi smisla....kako kome....
je li vincent bio čovjekocentričan?
je li čovjek zaista opravdano sam sebi u središtu svega?
čovjek i njegovo djelo....sklopivi most, ko dječja igračka,
djelo ljudskih ruku ..most povezuje.....
možda je tako i čovjek poveznica između dva svijeta...
tko bi znao....

plavo je čudesna boja. otvorena, jasna, prodorna...
plavo je boja pete, grlene čakre. središta zvuka i
energetskog centra koji svojom modrinom povezuje
misao i osjećaj i omogućuje čovjeku preoblikovanje
tih energija u verbalno...govor....izražavanje.....
zvuk je izvor i prapočetak svega....jer sve nastade tek kad
bog REČE....neka bude svjetlost.......
zvuk je područje djelovanja pete čakre......
i on razliježući se prozračim plavetnilom etera
povezuje nebesko i ovozemaljsko......
s čovjekom koji se kočoperno zamišlja
smještenim u središte svega.

zvuk,
nije uspavanka, ali tako ugodno zvuči prije spavanja.
yemaya -afrička boginja oceana i majka svih boginja
i svih ljudi.......mantra slavi trenutka stapanja rijeke s oceanom....
kako god tko shvatio....
glasom pevaljke koji je ....hehehe...pa, nešto bolji
od cice, cece i klape.......ili.....kako kome.

vincent van gog........ili fizicent van golog?

kakva dilema....

.............deepblack space of mine.
Znate onaj teški, teški višetonski kamen koji vam ponekad
Tako nalegne ravno na srce i ono jedva jedvice otkucava s mukom
Svaki svoj otkucaj sporo...sporo....umorno....teško ...
I ne možete ne pomisliti kako je neki od tih tromih otkucaja
Možda i posljednji .....i nekako vam baš i nije posebno žao....
Jer jednostavno.......teško je srcu kucati pod tolikim teretom
Sasvim nevidljivim ljudskom oku....oku koje usporeno hvata u svoj vidokrug
Stvarnost oko sebe i ne nalazi više nigdje ničega novog, uzbudljivog,
Ničega što iskri i svjetluca radošću i životom.
Sve je tako obično. Tako nebitno. Prolazno. Tako mrtvo....
....sve je mat, mutno, prekriveno
Finom, sivkastom opnom prljavštine i prašine u koju se
Vrijeme uvijek nekim čudom uspijeva prolazeći transformirati.
Vrijeme koje visi sa stropa neokrečene kuhinje u nitima paukove mreže,
Vrijeme koje se skrasi i škripi i cvili u pokočenim zglobovima nekada
Gipkih ruku
Vrijeme koje odustaje od pogleda na sebe lagano iskrivljujući
Savršenu oblinu očne jabučice i pretvarajući ju u brisača oštrih rubova,
U umjetnika koji svijet vidi kao lagani, mrljavi, lepršavi akvarel
U kojem se sve pomalo stapa, slijeva i prelijeva....i sve je sve više kao neki san.
Mislim da sam vrlo umorna.
Mislim da nema načina da se čovjek odmori od ovakvoga umora
Koji nije tjelesni, ali pogađa i tijelo....i srce i dušu i svaku misao
Mislim da mi je dosta....
Želim da igra završi,
Želim kući.....želim kući....
Koliko crna može biti crna faza?
Crna kao svemir.......crna praznina nutarnje tišine teška ko olovo
Boli li svemir rađanje zvijezda...jesu li zvijezde njegove materijalizirane misli,
Snovi....
Ne pripadam ovdje.
Moje najdraže doba dana........mekana tišina parkova i vrtova noću.....
Kao melem blaga ......blaga....i tako draga
Mir, svježina i tišina noći .....tišina tame rosi po meni s visina i
S njom kao da me prekriva i neka čudna blaženost...
Kao da odnekud iz tamnog beskraja do mene stiže .......ljubav.......
S treperavim svjetlom zvijezda........iz dalekih, hladnih prostanstava....
Svjetlo iz vječnosti sa samih prapočetaka u kojima jedino svjetlo i bi.
Spuštam bosa stopala na meku travu slabašno obasjanu noćnom rasvjetom.
Čudesan je to i blagotvoran dodir...taj dodir stopala i tla....
I dok mi pogled luta od jednog do drugog treptaja na barušnastom nebu
slijedeći blijedi trag mliječne staze preko obzora, dok tako u predivnoj
tišini noći postajem svjesna spokoja što sipi s visina, moja bosa stopala
nesvikla na direktan dodir s neravnim mekanim tlom uživaju u neobičnoj,
čudesnoj slobodi hoda po travnjaku noću....miris zemlje, miris trave i
miris vlage i mir...mir...mir....svuda predivan mir i tišina
tišina u kojoj sve oko mene govori, priča nježne priče mojoj duši.
I tako.....
Stojeći u noći bosonoga na travi sasvim sama pod milijunima zvijezda
Upijam neku čudnu snagu iz golog tla i vlati usnule trave
I puštam zvijezde da svojim treptajima polagano i nježno
Osvjetljavaju duboku tamu moje duše.......

Tko kaže da Ona još nije stigla?!
Prašinu je u vis digla,
protresla krošnje načete žutim,
njezinu hladnu kišu slutim,
što donosi miris truleži i dima.
U bačvama sve više rakije ima.
Njezin sjeverac hladan i strog,
pokopčao sve gumbe kaputa mog!
I pogled što krene u pravcu žutih grana,
naleti na prepreku od kišobrana!
Na putu kući, sagnute glave ko bik u areni,
krećem u borbu s vjetrovima jeseni!
Na mene izljeva kablove vode,
ti njezini hirovi nimalo ne gode.
U cipelama mi šljapkaju jezerca i lokvice,
kak me nerviraju njezine smicalice!
Izvukla je iz džepa sve svoje finte i trikove,
ubrzala mi korak i natjerala me na krikove!
Kraj mene projuri gradski bus,
i prljava vodurina po meni – pljus!
Kakva god bila-volim ju iz inata,
Dok pokisla, treskom zatvaram vrata!