ŽTP Zelengrad
05.10.2011., srijeda
Pogledajte našu novu web-stranicu!
|
VAŽNA OBAVIJEST: Sve o Zelengradu i Zelengradskim željeznicama možete odsad pogledati na našim novim mrežnim stranicama na adresi: www.zelengrad.yolasite.com |
14.02.2009., subota
 |
VOZILA ZELENGRADSKIH ŽELJEZNICA (5)
|
Bernina Rhätische Bahn (RhB) ABe 4/4 30 (LGB 22390)     LGB-ov model berninskih motornih kola doista je upečatljiv i hvalevrijedan primjerak. Opremljen je vodootpornom konstrukcijom, tvornički instaliranim dekoderom za MTS i analogni pogon, šesterim otvarajućim vratima (da, i ona vrata s prednje strane upravljačnica se doista otvaraju!), figurom vozača i dvaju putnika, osam pogonjenih kotača, dvanaest oduzimača struje, neaktivnim (ukrasnim) pantografom, te automatskim smjerokrećućim svjetlom. S krajnje strane (vjerno originalu) svijetli uvijek samo desna lanterna, koja bi trebala biti crvena (ako se radi o solo motornim kolima) ili bijela (ako Bernina vuče vagone)... Model je težak 3900 g i dugačak 635 milimetara. I upravo je ova posljednja karakteristika stvorila probleme djelatnicima ŽTP-a Zelengrad, budući da do sada nismo imali tako dugačko vozilo. Naime, peron stajališta na Mozartovu trgu izveden je tako da podržava skretanje naših dosadašnjih tračničkih vozila (tramvaja i šinobusa) u zavoj na Prvim Palisadama. Kako su motorna kola berninskih željeznica dugačka čak 635 milimetara, to je i njihov zahvat u radijus zavoja osjetno veći. Stoga smo morali hitno pristupiti prilagodbi perona stajališta, što, budući da je isti izgrađen od masivnih betonskih ploča, nije bilo nimalo lako. Boljele su nas ruke od macole kojom smo štemali po peronskoj ploči koju smo tako samouvjereno sagradili preblizu zavoju! Bernina sad može proći ovim zavojem, ali ćemo na proljeće svakako morati poraditi na izgledu kuta ovog stajališta...!   Berninska pruga («Berninabahn») je 60,69 km duga uskotračna (metarska) jednokolosječna pruga kantonalnih Retskih željeznica («Rhätische Bahn» / «Viafier Retica»), skraćeno RhB, koja povezuje lječilište St. Moritz u švicarskom kantonu Graubünden preko prijevoja Bernina s talijanskim gradom Tiranom. Najviša je adhezijska alpska pruga i s usponima do 7% jedna od najstrmijih adhezijskih željeznica u svijetu. Uz to što predstavlja prekograničnu, zajedničku švicarsko-talijansku baštinu i što je zajedno sa željeznicom «Albula» 7. srpnja 2008. godine uvrštena na UNESCO-ovu listu svjetske baštine, Bernina je bez ikakve sumnje jedna od najljepših željezničkih pruga na svijetu. S obzirom na svoju najvišu točku – kolodvor Hospiz Bernina (Ospizio Bernina) na 2253 m nad morem, Bernina (građena od 1908 – 1910 i odmah elektrificirana) je najviša alpska željeznička linija s otvorenim cjelogodišnjim redovitim putničkim i robnim prometom. U početku, Bernina je planirana samo kao ljetna linija, ali je 1913/14. uveden (i do danas održan) i zimski promet. Kako bi Bernina prometovala i zimi, angažira se i švicarska artiljerija (!) koja je zadužena za uništavanje izvorišta lavina u začetku. Za prijevoz putnika u početku je nabavljeno 17 motornih kola (Triebwagen) od kojih su mnoga, uključujući i obnovljena, u povijesnu žutu boju obojana kola 30 i 34, u prometu još i sada (kako u Graubündenu tako i u Zelengradu!). Motorna su kola predviđena za prijevoz putnika (kao solo kola, u tandemu i/ili s dodatnim vagonima, u pravilu s Bucunadom, no često i s redovitim crvenim RhB-vagonima, a u toplije vrijeme i s otvorenim vagonima), no mogu se kadšto vidjeti i kao lokomotive za vuču teretnih vagona. Moguć je (i čest) kombinirani putničko-teretni prijevoz. Od izvornika zadržano je gotovo sve. Kola 34 i 30 (pola metra duža od kola 34) zapravo su ista kao nekada s izuzetkom dvostruke lire koja je zahtijevala složenu operaciju zakretanja u krajnjim stajalištima, pa je zamijenjena škarastim pantografom, kakav danas možemo vidjeti i na originalu i na LGB-ovu modelu. Prekrasnu brdsku prugu koja bezbrojnim zavojima i spektakularnim vijaduktima spaja Švicarsku s Italijom danas uglavnom opslužuju moderne električne lokomotive (modele kojih LGB postojano u velikim količinama proizvodi unatoč svim krizama i bankrotima; zadnji model s «Unesco Welterbe» reklamom fantastičan je) koje vuku što obične, što panoramske vagone s prozorima i uz gornje stijenke krovova i tako omogućuju putnicima namjernicima pogled na ovaj komadić raja na zemlji. Ipak, svakom ljubitelju željeznice za oko će (a i uho; model ABe 4/4 34 proizvodi se u LGB-u s izvornim zvukom) zapeti fascinantni povijesni triebwageni, što kao originali, što kao modeli. LGB je dosad uspio proizvesti crvene (sadašnja RhB-boja) s alternativnim tračničko/pantografskim pogonom, žute (ABe 30 – upravo prispio u Zelengrad i 34/Sound), a u planu je krajem ove godine i zeleni ABe 33! S pripadajućim vagonima, koji su također u njihovu programu, danas je vrtnom željezničaru moguće realizirati čitavu povijesnu flotu Retskih željeznica! S obzirom na kvalitetu izrade ovih modela, u ŽTP-u Zelengrad odlučni smo krenuti tim smjerom.... |
VOZILA ZELENGRADSKIH ŽELJEZNICA (4)
|
La Bucunada (LGB 30550)    Prije nešto više od deset godina osnovan je preko švicarskih granica poznat «Club 1889» s ciljem održavanja i zadržavanja starijih vozila Retskih željeznica. Po obnovi vagona C 2012 (koji također postoji kao LGB-ov model, uz sestrinski vagon C 2010), taj se klub upustio u svoj drugi projekt – obnovu vagona C 114. Radi se o dvoosovinskom putničkom vagonu kojeg je za Retske željeznice 1910. proizvela tvornica SIG iz Neuhausena u seriji od četiri vagona (C 111 – C 114), pri čemu ovo «C» označava vagon trećeg razreda. Uobičajeno za ondašnju Berninsku Željeznicu – «Berninabahn» (BB) vagon je obojen u žutu boju. Nakon fuzije Berninske željeznice s Rhätische Bahnom (RhB) godine 1943. sva su četiri vagona dobila nove brojeve RhB-a (C 2081 – 2084) i obojani su u tada uobičajenu bež-zelenu RhB kolornu shemu, koja je poslije zamijenjena posve zelenom. Po napuštanju trećeg razreda, uslijedilo je 1956. i preimenovanje u B 2081 – B 2084. A onda krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća četiri navedena vagona više Retskim željeznicama nisu bila potrebna... Tri su vagona zadržana kao službena kola RhB-a, a 2083 otišao je u poduzeće BVZ gdje je također, pod oznakom X 2913, služio kao službeni vagon. Po preuređenju u WR-S 2227 danas se ubraja u nostalgičnu kompoziciju Matterhornško-gotthardskih željeznica (MGB). Izvorni C 114, a kasniji B 2084 RhB-a zadržan je kao službeni vagon pod oznakom Xk 9079 i do 2000. služio je u željezničkom upraviteljstvu broj 8. U travnju 2001. godine započelo se s temeljitom obnovom toga vagona i već 26. listopada 2001. uporabi je predan posve obnovljeni vagon C 114 s nadimkom «La Bucunada» (što bismo mogli prevesti kao međuobrok ili zalogajčić), nazvan tako budući da ondje sada u fascinantnom graubündeškom krajoliku možete uživati uz male, snack-obroke i pićence. Otada sve do danas, Bucunada veselo klopara berninskom prugom Retskih željeznica, u pravilu zajedno s također u povijesnu žutu boju obojenim oldtajmerima – motornim kolima ABe 4/4 Nr. 30 i 34. Iako Bernina (uz značajan teretni promet) osigurava redovit putnički saobraćaj svakoga sata između Tirana u Italiji i St. Moritza (i dalje) u Švicarskoj, za povijesnu žutu garnituru karte su u pravilu mjesecima unaprijed rasprodane! LGB-ov model «La Bucunade» više je no detaljan, sadrži ime «La Bucunada» ispisano na staklu vrata na oba vagonska perona, natpis «Office» (!) na staklu iznad prolaza u odjeljak kuhinje, klupe sa stolićima na kojima se nalaze male lampice, a u priručnoj kuhinji precizno su izrađeni čak i sudoperi, perilice i držači za flaše! Na žalost, LGB nema naviku serijski instalirati metalne kotače i rasvjetu na dvoosovinske vagone, pa je ŽTP Zelengrad to morao dodatno ugraditi. Ipak «Bucunada» će do proljeća morati biti strpljivo parkirana u šturcu prvog perona kolodvora Zelengrad, jer u za sada krajnjem kolodvoru Zaborje nije još uređena mimoilaznica pa bismo motorna kola Bernine morali vraćati čitavom prugom iz Zaborja s vagonom naprijed (što ne bi odgovaralo originalu), a i određene dijelove pruge morat ćemo zbog sigurnosti prilagoditi malim dvoosovinskim vagonima poput ovog, kakve još nismo imali. U svakom slučaju, ako Bog da, ove će godine čitava povijesna garnitura sastavljena od motornih kola ABe 30 i 34 i Bucunade proći čitavom zelengradskom prugom... |
25.01.2009., nedjelja
 |
POČEO JE, NAIZGLED, SASVIM UOBIČAJEN DAN U ZELENGRADU
|
Kad okopni... Zelengrad, nedjelja, 25. siječnja 2009.  Kad okopni poslije zime, kada mine prva bol; Osjećam plime, osjećam to... Nek su šanse tako slabe, nek su jedan prema sto; Uspjeti moram, osjećam to... Iz stanične zgrade kolodvora u Zelengradu čula se stara pjesma Đurđice Barlović. Kolodvorska podvornica i kondukterka Gertrudis slušala je radio. U Zelengradu je, osim što je okopnio snijeg (premda smo sigurni da zima još ni slučajno nije gotova), završena i redukcija plina, pa Gertrudis više nije morala ložiti "smederevac"...  Gertrudis je izašla na peron. Samo jedan putnik čekao je vlak za Zaborje.  Kako je bilo još dosta do polaska vlaka, Gertrudis je prošetala Južnom avenijom do Mozartova trga, gdje je njena sestra Helga prodavala novine na kiosku.  Helga izlazi iz kioska, kako bi popričala s Gertrudis.  "Zbilja imamo još dosta do vlaka. Hajmo na piće," - predložila je Helga.  Gertrudis se, dakako, nije bunila. I tako su se pridružile veselim žiteljima Zelengrada u prepunoj Kavani "Mozart", koji su ondje radosno jodlali!  Poslije nekog vremena, vrativši se na kolodvor...  ...i obavivši "potrebicu"...   ... Gertrudis je krenula na posao.  Danas je imala pune ruke posla...  Najprije je sišla na Prospektu mira...  ... kako bi ondje, budući da se bližio konac fiskalne godine, sredila knjigovodstvo na kolodvoru. (Već smo saznali da je naša Gertrudis vrlo svestrana!)  Potom je još malo pročavrljala sa svojom sestrom na zaborskom kolodvoru...  ... te krenula u Hotel Grand Zaborje, gdje je radila kao recepcionerka. Da, da... Činilo se da će to biti jedan posve uobičajen dan u Zelengradu. No ne propustite pročitati i crnu kroniku koju donosimo u nastavku! |
CRNA KRONIKA *** CRNA KRONIKA *** CRNA KRONIKA
|
Zaborje, nedjelja, 25. siječnja 2009. Đurđa ponovo pokušala samoubojstvo! SPAŠENA U POSLJEDNJI ČAS  Činilo se da je danas jedan posve uobičajen dan u mirnom Zaborju...  Putnik namjernik kratio je vrijeme do polaska vlaka sa zaborskog kolodvora. I ostali su žitelji marljivo radili svoj posao.  Šinobus iz Zaborja krenuo je za Zelengrad točno po voznom redu, ali došavši tek do prvog zavoja...  ... umalo se dogodila teška nesreća! Samo prisebnošću vozača, Joze Mastibrka (56), izbjegnuta je tragedija. Vidjevši ženu kako leži na pruzi Jozo je odmah zakočio i zaustavio šinobus na zaborskom zavoju.  Tko to leži na pruzi? Pa to je naša Đurđa! Joj, Đurđa! Ideš, Đurđa! Zar opet? Oni koji prate zelengradske vijesti znaju da Đurđi ovo nije prvi put da je pokušala prekratiti svoj život...  Kondukterka Helga odmah je sišla sa šinobusa...  ...i prišla Đurđi, kako bi joj pomogla.  Prišavši Đurđi, Helga ju diže s tračnica.  Razborita kakva već jest, Helga je znala da sada nije vrijeme da joj postavlja pitanja zašto je to učinila.  Umjesto toga, Helga ju je dopratila do Kolodvora Mozartov trg, gdje je Đurđu sačekao suprug, posve zbunjen očajničkim činom svoje žene. "Zaboravila sam naplatiti joj kartu," - grizla se Helga. I tako je ova priča sretno završila. Ali Đurđa je nepredvidiva, tko zna što će nam još prirediti! |
VIJESTI IZ ZABORJA
|
Postavljen privremeni "bik" Zaborje, nedjelja, 25. siječnja 2009.  U Zaborju je danas, radi sigurnosti, postavljen privremeni "bik", kako vozila ŽTP-a Zelengrad ondje ne bi izletjela, doda li nemarni vozač malo previše gasa po izlasku iz zaborskog zavoja...   Gle! Tko je to Njuškicom stigao u Zaborje? Pa to je naša Gertrudis, koja, osim što radi kao kondukterka i podvornica na zelengradskom kolodvoru, kadšto odradi i koju noćnu smjenu na recepciji Hotela Grand Zaborje!  Gertrudis ulazi u Hotel Grand, no njen dolazak na posao nije ostao nezamijećen. Kraj hotela stoje i čavrljaju dvije dokone zelengradske posvuduše, Milica i Dragica. "Vidiš, Milice, jesam ti ja lijepo rekla da je Gertrudis u istom biznisu kao i nas dvije!" "Dobro zboriš, Dragice. Nema sumnje da nam ubija posao! Evo smo čak promijenile lokaciju, ali ne možeš pobjeći Gertrudis!" "Ali, gle, gle, Milice" - pjevno će Dragica - "vidiš li i ti što i ja?"  Dragica je zapazila obrijanog tetoviranog pružnog radnika Tješimira Utegurovića kako svojom moćnom bušilicom radi na učvršćavanju novoga "bika" postavljenog u kolodvoru Zaborje... Ne gubeći vrijeme, Dragica je popravila šminku, namjestila svoje čarape od mreže i krenula do kolodvora.  Vidjevši ga izbliza, bila je sigurna da je naišla na glavni zgoditak. "Momak je pravi, nema šta...!" - pomisli Dragica i krene prema njemu.  "Hej momci mladoženje, imal' neki tu za mene?" - veselo je ispod glasa pjevušila Dragica, sretna poput mačke koja je upravo ugledala bespomoćnog kanarinca, ali je znala da je Tješimir nije mogao čuti, jer je bušilica kojom je rukovao bila previše bučna, pa mu je stoga šeretski namignula i mahnula rukom...  U tom trenutku Tješimir je ugledao Dragicu i ugasio svoju pneumatsku bušilicu. Da, da! Imat će naša Dragica večeras posla!  Iz kabine Njuškice cijelu je tu priču promatrala Gertrudisina sestra, Helga.  "Vidi, vidi, čini se da je Dragica pronašla mušteriju. Ajde, barem mi neće ogovarati sestru sad kad je tako zaposlena!" - pomisli Helga i upali šinobus, jer je bilo vrijeme za povratak u Zelengrad. |
12.01.2009., ponedjeljak
 |
11.01.2009., nedjelja
JUČER U ZELENGRADU
|
Na kolodvoru založili šparet na drva! Zelengrad, subota, 10. siječnja 2009. Ovoga je tjedna opet sniježilo u Zelengradu, gradu bez političara, zlostavljača, nesreća, okrutnosti i zla. I baš je dobro zasniježilo. Napadalo snijega do brade! Idilična se kolodvorska zgrada doimlje pustom, čini se da nema nikoga... Ali gle!  U Zelengradu je na snazi redukcija plina, pa je kolodvorska podvornica, gospođa Gertrudis, koja inače kadšto radi i kao kondukterka, morala založiti šparet "Smederevac" kako bi se pokoji putnik namjernik ogrijao!  Promet u Zelengradu ne smije stati! I doista...  Ima putnika i na Mozartovu trgu...  ...utonulom u smirenost i tišinu...  ...a 1958 stat će i na snijegom zametenom Prospektu mira! Nema nikoga na peronu, ali tko zna, možda u posljednji čas netko izjuri iz ugrijane čekaonice i uskoči u tramvaj kojeg čega uspon za Zaborje!  CSL 1958 stiže na prvi peron Iako je sve naoko pusto, prometa, kako vidimo, ipak ima! Jer, zima, zima, e pa šta je! Ako je redukcija, nije lav! Uostalom, zelengradske željeznice ionako prometuju na struju, a Gertrudis je unutra, rekli smo već, založila uvijek pouzdani "Smederevac"!  "Nosaaač! Nosaaaaač! Treba li tko nosaaaaača?" - čulo se s perona. O, pa to je naš nosač Vilibald, u još jednoj uzaludnoj potrazi za damom s koferima u nevolji...  Vani snijeg i tišina, posvuda bjelina i mir, čuje se samo pjesma s bogoslužja. "Kao nekad do Kanana" gromko odjekuje iz zelengradske crkve! Pred Kananom! Pred Kananom! Na Jordanu već se viju Božje slavne zastave! Pred Kananom! Pred Kananom! Da svoj put, da svoj put sad nastave! * * * Da, da, uvijek je živo u Zelengradu! |
VOZILA ZELENGRADSKIH ŽELJEZNICA (3)
|
Njuškica DR Schienenbus VT 133 525 (LGB 22660)  VT 133 525 ("Njuškica") Godine 1939., Okružne su željeznice Priegnitza (Priegnitzer Kreiskleinbahnen), u Istočnoj Njemačkoj, od Tvornice šinobusa i vagona Wismar d.d. ("Triebwagen- und Waggonfabrik Wismar" AG) naručile dva uskotračna šinobusa za potrebe prijevoza putnika. Posebnost je wismarskog dizajna bila u dva motora i upravljačnicama na oba kraja šinobusa. Ovo je uklonilo potrebu za okretanjem šinobusa na kraju linije, što je to vozilo populariziralo u mnogih uskotračnih željeznica (pa i u Zelengradu, dakako), no zbog specifičnog izgleda motora priskrbilo mu je i nadimke koji su ostali do danas - Ameisenbär ("mravojed") i Schweineschäuzchen ("svinjska njuškica"). I mi u Zelengradskim željeznicama od prvoga ga dana od milja zovemo Njuškica. Uz to, zbog malog utroška goriva, wismarski se šinobus pokazao vrlo isplativim na kraćim relacijama, pa su ga stoga prozvali i "spasiteljem malih pruga", koje bi, zbog nerentabilnosti, bile ukinute da su ih morali opsluživati veći vlakovi. Polučivši uspjeh s ovim modelom, tvornica u Wismaru je u razdoblju od 1932. do 1941. proizvodila ovakve šinobuse u više varijanti, za razne pruge, od uskotračnih pruga 750mm pa sve do standardnih, - za potrebe željezničkih poduzeća širom Evrope; bilo ih je čak u Španjolskoj! Ovaj LGB-ov model (prvi u zelengradskoj floti koji je proizveden u novoj LGB-ovoj tvornici u Györu, slijedom čega s ponosom nosi etiketu "Made in Hungary"), s Bühlerovim motorom, vodootporne konstrukcije, ima vrata koja se mogu otvoriti, prekidač s četiri pozicije (šinobus može biti potpuno neaktivan dok voze ostali vlakovi, a može biti i parkiran s upaljenim svjetlima), a opremljen je i držačima za prtljagu na krovu i s obje strane oba motora. Tu su, zatim, trostruki farovi od kojih dva donja promjenom smjera kretanja šinobusa svijetle crvenim svjetlom, te unutrašnje osvjetljenje. U šinobusu (dugačkom 450 mm i teškom 1760 g) karte naplaćuje kondukterka Helga! Njuškica je na relaciji Zelengrad - Zaborje u redovnom prometu od srpnja 2008. godine.      |
VOZILA ZELENGRADSKIH ŽELJEZNICA (2):
|
Chicago Perley Thomas Chicago Surface Lines Streetcar No 1958 (LGB 24380)  CSL 1958 u Južnoj Aveniji Chicago Surface Lines bilo je gradsko prometno poduzeće koje je tramvajski promet u tome gradu održavalo od 1913. do 1947. godine. No, Chicago je i ranije imao tramvaje, najprije konjske (1858.), a potom i električne, i to čak više prijevoznih kompanija, od kojih su prva Čikaške Gradske Željeznice koje su započele s radom 1881. godine. Uz Čikaški Putnički Prijevoz (oformljen 1883.) i Zapadnočikašku Uličnu Željeznicu utemeljenu 1887. godine, Chicago je imao u ono doba najveći tramvajski sustav u svijetu, od kojeg do 1958. nije ostalo ništa. A u trenutku preuzimanja poduzeća od strane Chicago Transit Authorityja, CSL je raspolagao s čak 3100 tramvaja (raznih tipova, među ostalima i Perley Thomasima poput naše 1958-ice!), 693 autobusa i 152 trolejbusa. Tramvaja danas više u Chicagu nema, osim u Željezničkom muzeju Illinoisa i u Zelengradu, gdje Pedesetosmica na radost svekolikog pučanstva Zelengrada, Zaborja i Prospekta Mira prometuje od prošle godine! U skladu s mišljenjem svih vozača, kao i upravitelja Zelengradskih željeznica, Pedesetosmica je do danas najbolje i najpouzdanije vozilo u zelengradskoj floti. Klizi tračnicama poput najumješnije balerine i nikad ne posustaje, osim kadšto na Šikani, ako u nju presporo uđe! Poput 952-jke i 58-ica (LGB-ov model 24380) je tramvaj s upravljačnicama na oba kraja i opremljena je s dva jaka Bühlerova motora, dvanaest oduzimača struje, unutrašnjim uređenjem i rasvjetom, vratima koja se otvaraju, dva putnika i vozačem, a prednje svjetlo automatski se pali u smjeru u kojem se tramvaj kreće.      |
VOZILA ZELENGRADSKIH ŽELJEZNICA (1):
|
New Orleans Perley Thomas New Orleans Streetcar No 952 ("Tramvaj zvan čežnja")  Tramvaj zvan čežnja na zaborskom zavoju Godine 1923. tramvaj je proizvela tvornica Perley Thomas za naručitelja javno prijevozno poduzeće New Orleansa ("NOPSI"). Mnogi od 73 iz iste serije i danas prometuju New Orleansom. Nakon punih četrdeset godina službe na njuorleanskim linijama, uključujući linije Desire, Canal i St. Charles, i ova su kola, zajedno s desecima drugih, proglašena viškom, zbog zatvaranja linije Canal Street. Tramvaji su završili kojekako, mnogi u muzejima, a kola 952 našla su se u hotelskom kompleksu u Chattanoogi, u Tennesseeju. Shvativši da je tramvajski prijevoz najbolja vrsta gradskog prijevoza, grad New Orleans vraća neke stare linije, a i stare tramvaje, pa se tako 952-ka vraća 1984. na njuorleanske tračnice i to na liniju Riverfront, te biva obojen u boju te linije, crvenu. Godine 1998., ponovo obojenog u tradicionalnu zelenu boju, na leasing ga uzima "Muni", gradsko prijevozno poduzeće San Francisca, gdje - na liniji F - Market & Wharves (zasad jedinoj obnovljenoj tramvajskoj liniji u tom gradu) postiže velik uspjeh, zajedno sa svojim bratom blizancem, kolima 913. Dolazak 952 iz New Orleansa u San Francisco rezultat je dogovora gradonačelnika Willija Browna i Marca Moriala, povodom svjetske premijere opere Andrea Previna temeljene na romanu Tenesseeja Williamsa Tramvaj zvan čežnja. Budući da su sanfranciščani oduševljeno prihvatili tramvaj zvan čežnja, ostao je do danas na ulicama San Francisca, kojima inače krstare tramvaji iz čitavog svijeta, čak i iz Milana! LGB-ov model (LGB 20380) opremljen je dvama jakim Bühlerovim motorima, dvanaest oduzimača struje, unutrašnjim uređenjem, rasvjetom, putnicima, vozačem i prednjim svjetlom koje svijetli u smjeru kretanja tramvaja, a u Zelengrad je stigao prošle zime. Ako bolje oslušnete, dok 952 prolazi zelengradskim ulicama, možda ćete uspjeti čuti Marlona Branda kako viče: "Stellaaaaaaa!"  |
10.01.2009., subota
POGLEDAJTE ZELENGRAD UŽIVO!
|
Zima u Zelengradu KRATKI VIDEO KLIPOVI |
09.01.2009., petak
VELIKA FOTO-REPORTAŽA IZ ZELENGRADA:
|
Prva zelengradska zima U ZELENGRADU NITKO NIJE U BANANI!  Stajalište Prospekt mira pod ledom. Perley Thomas 1958 pred usponom u Zaborje.   Još samo taj zavoj...  ... i eto Zaborja!  Za to vrijeme na Glavnom kolodvoru Zelengrad:Njuškica nestrpljivo čeka vrijeme za polazak. Čim se 1958-ica vrati, krenut će put Zaborja!    U Zaborju su: Hotel "Grand", stambena zgrada, Glavni kolodvor Zaborje (glavni zato jer će Zaborje na proljeće dobiti još jedan kolodvor...) i mali LGB-Shop. Preko vijadukta prugom će na proljeće prvi vlakovi krenuti k novom kolodvoru Borje!  1958 na (zasad) zadnjoj stanici - Glavnom kolodvoru Zaborje.          Noć, zima, idila...  Glavni kolodvor Zelengrad: ove zime dobio je novu, osvijetljenu telefonsku govornicu! Unutra je čak i mali telefonski imenik. Prometnik Milivoj, isprativši vlak za Zaborje, pohitao je javiti se svojoj ženi Gertrudis, koja inače radi kao kolodvorska podvornica, no trenutno je zaposlena i kao recepcionarka u Hotelu Grand Zaborje!      Njuškica zaokreće iz Aleje tišine... ... i, prošavši Šikanu i Prve Palisade, stiže na Mozartov trg:  Kolodvor Mozartov trg  Vijećnica i Mozartov spomenik . Desno od vijećnice su "Kavana Mozart" (iz koje se čuje veselo jodlanje stalnih mušterija), konzum i mesnica...  ... a lijevo Krojačnica "Kod Žuži" i mali pet-shop. Sve će zgrade na proljeće "odseliti" što u Zaborje (vijećnica & kolodvor), što na Prospekt Mira (dućani), a Mozartov trg dobit će sasvim novi izgled...!  1958-ica na Prvim Palisadama  Njuškica kreće s Mozartova trga, i, lagano se krećući Južnom Avenijom, ulazi u Kolodvor Zelengrad...  ...i staje pred malom čekaonicom na prvom peronu. "Vlak iz Zaborja ulazi na prvi peron! Vlak iz Zaborja ulazi na prvi peron!", čuje se s kolodvorskog zvučnika. Zelengrađani se dižu sa šanka u staničnoj restauraciji i žurno kreću na peron kako bi dočekali vesele zaborce!  Njuškica se zaustavlja odmah do 1958-ice koja čeka polazak za Zaborje!  Sadašnje stanje kolosijeka na Kolodvoru Zelengrad: prvi je peron šturc, predviđen za prihvat dvosmjernih tramvaja, šinobusa i ostalih triebwagena. Drugi peron - drugi kolosijek i Drugi peron - treći kolosijek predviđeni su kao obilazni kolosijeci, kad se - ovoga proljeća, pruga nastavi za Borje (oko žardinjere prve picee albertine conice i kraj crkve prema gore). Četvrti je kolosijek zasad samo u planu - bit će to slijepi kolosijek (kao i prvi), ali u suprotnom smjeru (iz Borja).  Iako je hladno, prometa na zelengradskom kolodvoru ipak ima!  "Nosaaač! Nosaaaaač! Treba li itko nosača?"  Hm, izgleda da ne. Šteta. Nosač Vilibald uvijek je sretan kad može nekoj dami pomoći s koferima!  Iz crkve se čuje vesela pjesma s probe crkvenog zbora!  A na Mozartovu trgu nema nikoga: svi su u kavani "Mozart" (mala žuta zgrada iza spomenika, desno od vijećnice).  1958-ica stiže s Mozartova trga...  ...a 952 već je spreman na prvom peronu...  ...i kreće zaleđenim tračnicama na svoj dugi put za Zaborje.  Staje na Mozartovu trgu...  ...prolazi Palisade, Šikanu (na slici), Aleju Tišine, staje na Prospektu Mira...  ...i stiže u Zaborje!  U kiosku radi Helga, prodaje novine i cigarete, a ljeti i sladoled. Inače, Helgi je to drugi posao, budući da radi i kao kondukterka u šinobusu!  Helgina sestra, Gertrudis, žena prometnika Milivoja, podvornica je na zelengradskom kolodvoru i radi baš sve što treba: čisti, pere, mete, riba, naplaćuje karte, toči ljute karabajićke u staničnom buffetu, radi kao kondukterka u šinobusu, a zgodimice se Njuškicom poveze i do Zaborja, gdje u hotelu "Grand" radi kao noćna recepcionarka! Svestrana je naša Gertrudis, nema što!  Njuškica se, prošavši Palisade, kreće ka šikani... Šikana je vrlo opasno mjesto na zelengradskoj pruzi. Oštri zavoj lijevo-desno, pa opet lijevo, pravi je izazov za mnoge vozače. Kola, zbog nagiba nasipa, naginju na jednu pa na drugu stranu. Njuškica Šikanu prolazi bez problema, kao i New Orleans, dok 1958 Chicago mora jako paziti kako ne bi iskliznuo, osobito ako je pruga mokra. Začudo, brzinu ne treba smanjiti, već povećati, najmanje na 2,5 u protivnom može doći do nesreće. Opasna je ta Šikana, opasna, kažem vam!  ...dok se u pozadini već vide visoke zgrade Grada Zaborja!  I eto ga na Prospektu mira s kojeg se snijeg već lagano topi...     Nije li krasna zelengradska crkva? Osobito je lijepo kad u njoj zapjeva crkveni zbor, a vitraji se ozare bojama! Obratite pažnju i na golupčiće na tornju!         |
||
ZELENGRAD, LJETO 2008.
|
Počela gradnja u Zelengradu i Zaborju! Ali je, zapravo, prva izgrađena ulica bila Aleja Tišine. U toj aleji iskopana je prva lopata zemlje za betonsku posteljicu pruge u koju je, zajedno s temeljima za zgrade, ugrađeno nekoliko tona betona i kamena.     Betonira se, gradi se pruga, postavljaju se tračnice... Na Mozartovu trgu postavljaju se ploče. U Zaborju - temelji još nisu betonirani, a i kapelicu Svete Velikomučenice Marine u Aleji Tišine ovog će se proljeća zamijeniti novom i prikladnijom (sadašnja je zapravo ptičja kućica.). Sve u svemu, nije bilo lako izgraditi prugu od Zelengrada do Zaborja! U posteljicu je ugrađeno preko tri tone betona i kamenja! Radilo se i do kasno u noć! Trud se, međutim, isplatio jer rezultat nije izostao!  Zelengrad se gradi, ali posao ne smije trpjeti...! "Hej, Milice, čula sam da gore u Zaborju, u Hotelu Grand posao cvjeta!" "O, da, Dragice, i ja sam to čula. A čula je, kako kažu, i Gertrudis! I odmah se zaposlila ondje kao recepcionarka! A nama je spočitavala da šta to tu na peronu radimo! Neš' ti licemjerke! Čekaj samo dok ja kažem koju njenom mužu Milivoju, vidjet će ona čija mama crnu vunu prede!" Gužva na Glavnom kolodvoru!  Prve palisade  Zelengradska crkva     "Njuškica" je LGB-ov istočnonjemački šinobus. Poznat je kao tamošnji "spasitelj" malih linija koje bi bile ukinte da ga vizmarska tvornica nije osmislila... Kondukterka Helga je spremna! Idemo! Idemo! "Vlak za Zaborje polazi s prvog perona! Vlak za Zaborje polazi s prvog perona", odjekuje sa zvučnika.     Ranija varijanta glavnog kolodvora (inače izvorno predviđena za pivovaru). Ipak, ova zgrada bit će premještena u Borje (kad Borje ovog proljeća bude, dakako, sagrađeno!), a za glavni je kolodvor Zelengrada odabran model "Schönweiler".    Vrijedan djelatnik, majstor Pero, zvan "Doktor". "Da nastavim ili da odem do kolodvorske birtije na pifkana?", pita se Pero.  MI GRADIMO PRUGU - PRUGA GRADI NAS! Perini prijatelji grade prugu za Borje! Radovi su započeli još lani, no bit će izgrađena tek ovog proljeća! Kao što se vidi na slici, pobožne žiteljke Zelengrada žure u crkvu, a u prvom je planu, u žardinjeri, prva picea albertina conica, vrlo zanimljiva biljka-patuljak: naraste tek do 1 centimetar godišnje. Problem je, međutim, bio u tome što je upravo na tom mjestu, donedavno (točnije, sve do prošlog ljeta), stajala gigantska ruža-stablašica - omiljena biljka gradonačelnice Zelengrada koja se ondje nikako nije uklapala u planove Zelengradskih željeznica: prevelika i neadekvatna - kriva biljka na krivom mjestu. Rat s gradonačelnicom bio je na vidiku. Ali je sve riješeno na opće zadovoljstvo: džinovska ruža-stablašica mora biti presađena! Hm, i to baš u punom cvatu. Presađivanje svete ruže izvršeno je s krajnjom pozornošću. No prvi rezultati, unatoč svekolikom trudu neumornih pregalaca, nisu bili naročito obećavajući. Sporna se ruža prvo sva snuždila, osušila, te se doimala sprženom i mrtvom. Srećom je ipak nakon nekog vremena (punog zebnje za njenu dobrobit) prolistala, i u proljeće će, valjda, opet cvasti. Operacija "RoseMover" tako je sretno završila. Nadamo se...    Betonirani temelji zgrada u Zaborju... U prvom planu je Hotel Grand Zaborje. Naša Gertrudis Njuškicom dolazi na posao. Kao što znamo, ona se ondje zaposlila kao recepcionarka, ali Milica i Dragica, vrlo zaposlene djevojke s kolodvora Zelengrad, misle da o tom njenom dodatnom poslu znaju i više no što je ona spremna priznati!     Mozartov trg noću     Picea Albertina Conica Dvije Picee! (I još prilično pust Mozartov trg...)   Baka Elizabeta i deda Filip čekaju vlak!   Glavni kolodvor i Simba, susjedin ljubimac - ljubitelj kolodvora! Simba je doista poseban. S graditeljima pruge i direkcijom & logistikom Zelengradskih željeznica družio se od prvog dana. Simba je sveprisutan kada treba raditi, kopati, miješati beton, postavljati šalunge za posteljicu pruge. Simba je uvijek tu. Mazi se, mjauče, skreće pozornost na sebe; nemoguće je zanemariti Simbu! A i nakon betoniranja, tu su jamačno otisci njegovih šapa u betonu! Često su u Zelengradu sve susjedne mačke; osobito često navrate Snježana, njen otac Ivan, Uglješa, sijamac Yebiwoye, perzijka Leticija, i, dakako Simba & njegov pajdo Figaro! Zašto su uvijek u Zelengradu, kišilo, sniježilo ili sunce pržilo? Za pretpostaviti je da je to zato što su druželjubivi, a u Zelengradu uvijek nekoga ima! A ima i hrane koju glavna zelengradska logističarka redovito ostavlja u mačjem restoranu društvene prehrane! Društvo & hrana: vjerojatno je to ono što ih privlači. I nije im za zamjeriti. Koga takvo što ne bi privuklo?!  Da, da... Simba doista voli zelengradski kolodvor. Uz to, točno zna da vlak (zasad) nikada ne dolazi na treći kolosijek (u uporabi su samo prva dva kolosijeka), pa je zaključio da je to najbolje mjesto da se malo odrijema!  Raznih posjetitelja u Zelengradu ne nedostaje! Svih vrsta: i plahih i hrabrih, i maznih ali i bodljikavih!  Onih koji traže ljubav...  ... do onih koji bi se svađali!  Zaborje by night / 952 na zaborskom zavoju       1958-ica u noćnoj vožnji na Mozartovu trgu. |
||||||||||||||
 |
STIŽE PERLEY THOMAS CHICAGO SURFACE LINES 1958
|
Novi tramvaj za Zelengrad BROJ TRAMVAJA U ZELENGRADU PORASTAO ZA 100%!     Rame uz rame, spremni za nove pobjede!    Zapravo, to je stara pivovara, ali jednog će dana, po obnovi, poslužiti kao Kolodvor Borje!  Ova je stambena zgrada danas u Zaborju.  Maca-Godzila u inspekciji kolodvora Prospekt Mira prošle zime! To je naš voljeni Leonardo, danas pokojni. Leonardu je, inače, bilo namijenjeno krasno mjesto u Aleji Tišine, odmah do stanice kraj kapelice Svete Velikomučenice Marine. Ali je Leonardo, već jako bolestan i star, jednog dana, taman pred samu Novu godinu, kako mačke to već običavaju, odlučio da se ne vrati kući i tiho, nakon 15,5 godina sklopi svoje umorne poluslijepe oči. Otišao je u mačju Valhalu i nikada ga više nismo vidjeli. Svi smo jako tužni.  Bio je član obitelji, pravi ljepotan i istinski car Zelengrada!       Baka & deda. Baka zapravo jako liči na kraljicu Elizabetu ...         To popodne, pola tri --- sišla sam na stanici ... !     Čita se "Frankfurter Allgemeine Zeitung". Zbilja. Točno 22,5 puta umanjena kopija "Frankfurter Allgemeinea", no ipak...    Smjena gotova... ide se doma...     Gradi se Hotel Grand! Uskoro u Zaborju!     Ljepota je u detaljima. |
JOJ, ĐURĐA! IDEŠ, ĐURĐA!
|
Đurđa! Pazi, tramvaj! |
Vozi se, vozi...
|
Filmići s početka priče... DOK JOŠ PRUGA NIJE BILA POLOŽENA U VRTU |
Vijećnica i kolodvor
Tek izgrađeni Vijećnica...  ... i kolodvor danas su na Mozartovu trgu. |
2.2.2008.
|
Prvi put u vrtu... Počelo se mjeriti dvorište, razmišljati o trasama, linijama...           Radi se...  I prijateljice noći rade..     |
Ah, da...
|
satovi na vijećnici i kolodvoru doista rade.. I tada i danas, u vrtu... |
Još slika s početka ...
 Prvi izgrađeni kolodvor, danas se nalazi na Prospektu mira.           |
Kako je sve počelo...
|
Prve zgrade, prvi tramvaj Siječanj 2008. Počelo se raditi i sastavljati, u kući. Stiže prvi tramvaj, Perley Thomas New Orleans 952. Osim u Zelengradu, vozi i u Friscu, kamo je stigao razmjenom, radi premijere mjuzikla "Tramvaj zvan čežnja". Zelengrad je još samo polje & livada ...  |
