Moja zelena škrinjica

19.12.2008., petak

DAN KOJI TI PROMIJENI ŽIVOT...



Imala sam na umu napisati post o sasvim drugoj temi, ali jutrošnji pozdrav izvrnuo je totalno tijek mojih misli...
Jutros me dođe pozdraviti moja kolegica i zapita me kako sam...zastala je na vratima i osjetila sam da je to bio samo uvod i da treba moje pitanje - kako si ti?...
Pitam ja nju - kako si mi ti? Nikako...odgovori ona i oči joj se napune suzama...Inače je vedra i vesela ... i na trenutak zastanem, gledam ju i ne vjerujem... zapravo u ovih 10 tak godina, NIKADA ju nisam čula da govori da je NIKAKO!
Što ti se događa? - upitam ju.
Imam kvržicu - odgovara.
Kakvu kvržicu, gdje? ...pitam, ali predosjećam.
U grudima - odgovori.
Pa dobro, jel' znaš što je ili je "samo" kvržica, pa si uplašena?...pitam, nadam se još uvijek da nije...
Znam - nije dobro... i odjuri da se ne rasplače u mojoj sobi...
Ostala sam bez riječi, tupa, buljeći u telefon ispred sebe i sjetim se...
Prošle godine, u ovo vrijeme, kolegica sa kojom sam radila skoro od prvog radnog dana, a to nije malo godina, koja mi je kroz to vrijeme postala i prijateljica...skupa smo bile trudne, rodile u razmaku mjesec dana, družile se i van posla...jedan dan samo nije došla raditi...Nazvala sam ju, jer to nije bio njen običaj ne doći, a ne javiti mi se...
M. gdje si? Što se događa? Trebam te pokriti, šef ti je tu...?
Znam, nije dobro draga - odgovori ona - jučer sam dobila nalaz, znaš imam kvržicu u grudima i nije dobro...
Moj Bože, pa zašto mi nisi rekla M.? - bila sam skoro uz šok i malo ljuta, povrijeđena, pa mislila sam da smo si bliske...no zadržavam dah i riječi i čujem:
Volim te previše i nisam htjela da brineš...odgovori mi ona.
Od toga dana prolazila sam s njom te njene najteže dane u životu, nekad peglajući kod nje i šuteći, praveći joj samo društvo, nekad satima plakati s njom na telefon, ma svašta je bilo...sada skoro godinu dana poslije skoro sve je u redu. Odstranili su joj dojku, prošla je kemoterapiju...psihički je zarasla, nalazi za sada su u redu, pije ljekove i tako će biti najmanje sljedećih 5 godina, sa mogućnošću remisije uz pomoć stručnih osoba uči živjeti, a i kosa joj je porasla ... jača i gušća i pošto ima jež frizuru i na žalost zbog bolesti, malo kila, izgleda kao curičak...
No, ono što pamtim je njena rečenica koju je rekla nakon što se probudila poslije operacije...
Znaš draga, postoji stvarno u životu dan koji ti promijeni život...a ja sam ga pola prespavala... i osmjehnula mi se...
Eto, draga moja M. ovo je post za tebe, hrabra, divna ženo...

- 09:38 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

  prosinac, 2008 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Srpanj 2014 (1)
Ožujak 2013 (2)
Veljača 2013 (3)
Studeni 2012 (1)
Rujan 2012 (1)
Travanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (13)
Siječanj 2011 (3)
Prosinac 2009 (2)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (18)
Veljača 2009 (17)
Siječanj 2009 (9)
Prosinac 2008 (9)

Opis bloga

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se