Moja zelena škrinjica

23.07.2014., srijeda

Život je more...

Danima pjevam iz glave ju ne mogu izbacit, danima ju živim...i sve su jače ruke što me vuku dnu...
- 21:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

16.03.2013., subota

Ispran je suzama prvi neuspjeh...

U školi (osnovnjak) prva jedinica šok, suze...pa sam navikla, bilo ih je tu i tamo.
Iako osnovna završena sa 5,0.
Srednja isto...trojka katastrofa, jedinica suze krokodilske...ali navikla sam...bilo ih je tu i tamo.
Završetak priče srednje škole - čvrsta četvorka.
Poslije, seminari, tečajevi, usavršavanja...nisam klisala, slušala sam, nisam bila "štreberica", zanimalo me, bila sam gladnja znanja...ocjena, ne samo prolaz, voljela sam biti u vrhu...znati, služiti se dobivenim "alatima" pošteno...veselilo me, ne samo mazilo ego. Kraj priče ... poslovno uvjetovni otkaz, ukinuto radno mjesto - otpremnina.
Sad kad vidim kud me dovelo...žalim...
Što se nisam više zabavljala, što nisam više markirala...što se nisam više sunčala na seminarima, obavljala shoppinge na usavršavanjima...jer nema to sve smisla...bar za sada.
Prvo testiranje prošlo je totalnim neuspjehom...nisam došla ni u drugi kruh, psihologijsko testiranje, a kamoli razgovor...i bilo je suza...krokodilskih, e a dali ću se naviknuti...vjerojatno hoću...a što mogu drugo.
Na pomolu je drugo testiranje...za prvo nije bilo straha, bila sam uplašena od naziva ustanove i radnog mjesta, ali uvjerena u svoje kompetencije i znanje...
Ali sada je frka...i naziva ustanove i znanja - neznanja se bojim...
Klinac ok, sa tenisicama i bez, nije mu neko razdoblje slave...ali gura dalje :)...
Hvala svima na posjetima i pozivitnim komentarima, ali i sorry svima, nemam vremena odgovarati ni postati na vašim blogovima, jer eto, tako je kako je za sada... dok opet ne zaprašim i sve ostavim u "zelenom dimu" :))...do tada svima veliki pozdrav i zagrljaj od zelene...

- 23:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

01.03.2013., petak

Tužno je...

Tužno je kad se ne veseliš uspjesima svojeg djeteta u potpunosti, nego, iako ti nosi zlato i trudi se sam...po kiši i snijegu, subotama, nedjeljama, kad svi spavaju on uporno ide...i kad ga ima tko voziti do treninga i kad nema, a najčešće nema...ali ide.
I uporan je, uprkos negodovanju kako mi je to "ružan" sport, ali ide i dalje...
I nosi zlato... i već nam to normalno... i na korak je državnoj repki i plaćenim pripremama...ali...
ova da ne velim kakva država toliko me iscrpila i dotukla u mozak i dušu i osjećaje...
I umorna sam od borbi, na šalterima, sa službama, sa računima, preljevanjima iz šupljeg u prazno, brojanja koliko keksa ili čokolade tko može pojesti, da bude za sve, malo, ali za sve...i dijeljenja naranči i jabuka na broj...ma dosta mi...i promakne mi, pa me on upozori...mama, male su mi tenisice, a ja...umjesto da potpuno uživam u njemu i njegovim uspjesima, da mu kupim najskuplje tenisice ili barem koje on hoće, za nagradu, jer stvarno mu ide...ne srećom, nego njegovim trudom zasluženo...ja zarežim opet ti nešto treba, stalno ti nešto treba, pa od kuda!?!...
I ne spavam cijelu noć...ne mogu podnijeti da ide na natjecanje ovaj vikend, u drugi grad, kaže važno...ide bos ako treba, ne mogu podnijeti da ga tenisice žuljaju, ali svjesna sam da će opet i uprkos tome donijeti neku medalju...i ne mogu to podnijeti i tražimo kao ludi...ali ne prvi dućan, nego preko oglasa...rabljene...i kupim mu...rabljene...i on sretan...a to je tako tužno...

- 17:56 - Komentari (2) - Isprintaj - #

19.02.2013., utorak

Ma, meni je super...

Da. Meni je u stvari super.
Nemam plaću, nemaju mi od čega uzeti 3%...nemam minus, nemaju mi što smanjiti i još sa mnom i još mojih kaže naš premijer 350.000 nezaposlenih suosjećaju svi oni i zato se smanjuju i njihove plaće...ma, moš' mislit...
Samo...dragi premijeru dok si ti spavao nas je 370.000 i nekaj sitnoga...
Ali, sve u svemu...meni je super...
- 23:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

12.02.2013., utorak

Strpljenja molim...

Još nikakvih rezultata, ali, došla je još jedna - hm, odbijenica...kad čekaš i taj kontakt ti nešto znači - na žalost...
Zovu svi dragi, zabrinuti - pitaju, čekaju i nude rješenje, ma, samo se ti strpi još malo i sve bu dobro...uf, kaj ne volim tu riječ...valjda zbog toliko trpljenja u njoj...
O tome sam čini mi se već pisala, ali eto me opet...
Dani prolaze, a ... što bi drugo, malo dijete raste...što bi drugo, a ovi ostali, svako nešto donese doma - onak u prolazu kao, više-manje probleme...
A dragi i ja? ... kao službenici na šalteru: da, recite, u čemu je problem, kako vam mogu pomoći... i tako iz dana u dan...
Da - rekla sam im kak' rastu, da očekujem da počnu dolaziti i pri dolasku zvone...nosom...jer su im ruke pune vrećica - hrane (ha,ha), ali oni još uvijek dolaze i da...zvone nosom, jer su im ruke pune vrećica - problema...

Tako - do daljnjega - strpljenja molim...

A i ovaj snijeg, pa dosta više!...podsjeća me na onaj "zvučni vic" koji je davno virtualno kolao, o onom "gostu" u Kanadi i njegovom doživljaju bijelih radosti i pahulja i ralica nut... a - izgubio čovjek - strpljenje rofl ... znate o čemu pričam nadam se wink
- 21:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< srpanj, 2014  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Srpanj 2014 (1)
Ožujak 2013 (2)
Veljača 2013 (3)
Studeni 2012 (1)
Rujan 2012 (1)
Travanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (13)
Siječanj 2011 (3)
Prosinac 2009 (2)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (18)
Veljača 2009 (17)
Siječanj 2009 (9)
Prosinac 2008 (9)

Opis bloga

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se