Zelena livada

U tami samoće
Dotaknuo me anđel
skriven u noći.
Nastao je dan
I sreća
I plam
Iz zimskog plašta
probije proljeće,
izraste kuća,
ispred kuće cvijeće,
crveno, vatreno,
Ruža iz nebeskog vrta.
Odletijeh u raj.
Kao demon iz najcrnije noći,
doprati me strah,
da ne izgubim Sunce,
što na mom nebu sija.
I reče mi anđel: «izgubiti nećeš»,
Ogrnut plaštom straha,
nisam povjerovao.
Povrijedih anđela, sebe iznevjerio.
Nestade raj.

O, paklena vatro, muke i boli
Pratite me u mraku u koji potonuh,
meljete, lomite, svaki dio tijela.
Bezglavo srljam i ne vidim puta,
tamnim ulicama tražim svog anđela,
tamnim prostorima tražim krilo tvoje
ili barem perce negdje odbačeno.
O ljubavi, ljubavi, ljubavi do boli.

Pružam sad ruke iz pakla u nebo,
gdje si anđele?
Nemam prava ništa više molit,
gdje si anđele?
U mraku moje Sunce se gubi,
gdje si anđele?
Gdje si čista ljubavi,
čisto cvijeće moje?


Iako dalje na mom nebu sija,
moja zvijezda mog blijeska ne vidi,
moje ruke za igru preslabe,
moje srce slomljeno od boli.
Vratih se zamrznutoj kući,
kaotične verse pišem, jer
volim te, volim, volim...

Ispred kuće ruža miriše
i bol me prati kao sjena.
Jeli za mnom negdje uzdišeš?
Gdje si od mene sakrivena?

S vilom možete se pobratimiti ili postati posestrine. Tada vila pomaže vam u svemu. Jao onome tko vilu prevari i iznevjeri. Stoga pazite na obećanja koje dajete vilama, stojite iza svojih riječi i ispunjavajte data obećanja. Vilinski svijet ugovora s ljudima uvijek se pridržava. «Nije pravi onaj koji se obmiva i o kome kažu da je religijozan već je onaj kome se poklapaju i riječi i djela» - Velesova knjiga






Vila ljubovca

Sama žela ljuba Jivanova,
Sama žela, sama govorila:
«Mili bože i mila Marija!
Već je ovo devet godin dana,
Kaj ja jesam od majke udana,
Rubac nosin ka i snaha mlada,
Pod vencen san ka i divojčica!»
To začula stara svekrvica;
Kako čula, tako snahi rekla:
«O snašice, ćero nerojena,
jeli šala, al istina prava?» -
Komaj majka noći dočekala,
Nažgala je sviću i duplire,
Šetala je pred bele komore.
Bela vila uz Jivana spala,
Virna ljuba za zaglavljen plakala.
Al govori Jivanova majka:
«Biži vila od Jivana moga!
Ja nis sina s vilun oženila,
Nega san ga sirotun divojkun!»
Al govori vila prebijela:
«O, boga ti, Jivanova majka!
Zač si meni sina obećala,
Dok ti je bil maljan u povoju,
I dok si ga u nuni nunila;
Uvik si mu tako govorila:
«Brzo rasti i brzo pameti,
S belun ću te vilun oženiti!»
To se majki jako na žal zelo,
Pak izmakne nožak iz pojasa,
Da će vili kose odrizati.
Vila ju je premilo prosila:
«O, boga ti, Jivanova majka!
Nemoj meni kose odrizati,
Jer bi bila vila med vilami,
Kak je tvoja snaha med snahami!»

Iz Stativa kraj Karlovca