|
|
| < | ožujak, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
'' Izrazi svoju bol riječima-bol koja ne govori, guši srce sve dok ne pukne.'' William Shakespeare
Ime: Ivana
Datum rođenja: 1986.
Znak : Blizanac
Di sam: Vukovarsko-srijemska županija, misto Komletinci
Trenutno sam: negdje drugdje
Zanimanje : trenutno student
Hobi : ajme ima puno toga….spavanje, ispijanje kave sa društvom, slikanje, sprdanje...
5 stvari koje volim + jedna osoba
- njega(zna on ko je)
- iskrenost
- smijeh
- slobodu
- lipe stihove
- ljubav, putovanja, more
5 stvari koje ne volim
- laž, umišljene osobe
- rat, politiku, rasizam
- učenje
- dosadu
- sve one trebe koje mi ometaju mog lika
5 stvari koje ne znam a koje bi voljela znati
- imati lip glas i pivat
- ronit
- znat fiziku i matematiku
- smisao religije???
- kako neko može bit loša osoba??
5 stvari koje me fasciniraju
- likovna umjetnost
- glazba
- svemir
- horoskop
- forenzika
5 stvari koji me sram
- teški pesimizam
- tvrdoglavost
- manje davat drugima a više sebe gledat i sebi davat
- nagle promine raspoloženja-tipično za neke blizance
- to što iman mršave noge..he he
5 stvari koje želim
- završit faks, što prije
- položit vozački(ako nađem vrimena i za to)
- nać nekog normalnog momka
- biti uspješna slikarica
- živit negdi na moru, po mogućnosti u dalmaciji
Ljubav ili novac? Nekako mi je obadvoje dobrodošlo, ali zajedno, teško?
Meni je uvijek moja baka govorila ''Mani se ljubavi, toga nema. To ti dite moje traje ispočetka samo, drž' se ti onoga koji je bogat, koji ima dobru kuću, da živi na moru, da nije seljak i da tebi ne daje ništa raditi. Tako će ti bit, dite moje, najbolje.'' A ja se opet mislim – gdje takvoga naći? Danas su svi u nekom poslu; žure stalno, nikad ih nema kod kuće, samo sastanak ovaj, sastanak onaj… I takav je taj koji je bogat. Taj jedva ima vremena da stigne sve obavit na poslu, a kamoli da ima vremena za sebe ili još za nekog drugog. Ma nema šanse! Takvoga ne želim. A opet, takvim momcima teško je i prići, pa i osvojiti ih, jer prvo što im padne na pamet je da je cura materijalistica, te da bi ga mogla iskoristiti. Meni su to muke, jer ne želim se uopće truditi oko takvog lika. Ja sam opet neki svoj svijet, moje ludilo, moja mladost. U tom svemu, nikada nisam ni slušala starije. Nisam htjela. Govore ti ''Nemoj ovako, nemoj onako, slušaj mene, ja sam prošao/la to u životu, poslušaj barem jednom!''. A ja? Ne, ne. Pustite me! Sama ću shvatiti kad dođe vrijeme, a do tada…učim o životu.
Moram reći , da ni sama ne znam gdje sam. Ja pola svog života živim u nekom svom svijetu. Tu imam sve svoje misli, snove, želje, shvaćanja ovog bolesnog svijeta i ljudi, te svega što se trenutno događa oko mene. Idem za ljubavi i samo to poznajem. Iako sam pesimist, teški pesimist, jedino što mi je u svemu tom crnilu, svijetla točka; u mom postojanju i vjerovanju, je da uistinu postoji ljubav. Možda to zvuči smiješno i kontradiktorno (id ovakvih osoba, pesimista- da uopće imaju nešto pozitivno), jer kad pogledam malo oko sebe, npr. kakvo je stanje u svijetu – samo rat, ta blesava politika, još veći idioti koji je vode, zbunjen i jadan narod koji sve to trpi, gura dan za danom…Misle si – bit će bolje! ''Vraga, bolje!'' – kažem a. i gdje je onda u svemu tome ljubav? Nema je.
…Ljubav, ljubav je smisao života, ona se ne može s ničim mjerit … (Edo Maajka)
…Vjeruj u ljubav, jer ljubav je sve, vjeruj u ljubav, ne živi bez nje…(Oliver Dragojević)
Slušam iz dana u dan ovakve i slične pjesme, koje me drže, koje me vode, daju mi odgovore, pružaju mi nadu.
Da li je smisao života u ljubavi ili u materijalnom? Mislim da smisao života sam pojedinac sebi odredi i stvara ga.
Koji je meni smisao života? Uživati, iskoristiti ga maksimalno. Vrijeme brzo prolazi, da bismo željeli da se bar malo vrati unazad. Jer shvatimo kasnije sa smo dosta toga propustili.
Želim se smijati, plakati, skakati, letjeti…želim osmijeh na drugim licima, a da znam da sam zaslužna za bar mali dio tog osmijeha… Želim biti slobodna, jaka, neslomljiva… Želimda nitko ne dira u moj mali dio svemira, gdje sam ja – dok slikam po platnu, dok slušam Gibonia i Massima, dok čitam Cesarića… Ali opet, svjesna sam svega, živim i postojim u ovome svijetu , gledajuć realno na sve- ne mogu kao boem živjeti u nekom svom dijelu izolacije.
Društvena sam osoba, živim sa ljudima. Osoba sam koja ima svoje obaveze; školu – koju mislim i trebam završiti, da bih postala nešto, da imam neko svoje zvanje, kasnije i posao, da ne bih ovisila o nekome ili pak naganjala one likove sa 'dobrim' džepovima. Želim ostvariti svoje planove koje imam. Želim kasnije i svoju obitelj. Novi život s nekim, gdje će vladati ljubav. Tolerancija, povjerenje, razumijevanje, kompromisi i ostalo što čini brak/veze kvalitetnom, ne kao veze, nego kao čovjeka/osobu.
Život s nekim koga voliš, za mene je sve. Taman da se volimo kao nitko prije i nitko tako poslije nas neće, te da živimo u maloj kućici u Gorskom Kotaru, gdje je još pet kuća i tri vuka a ostalo je samo pusta šuma – ja bih bila sretna. Makar i brzo umrli od te ljubavi. I prije su ljudi umirali od nje, pjesnici su pisali, patili i ludo voljeli, ostalo je zapisano, no nezaboravljeno. No nije ni to rješenje. Realno, od nečega se mora živjeti. Novac nije sve, ali opet, sredstvo je bez kojeg se ne može. Normalno je da moramo biti kako-tako financijski i materijalno situirani. A da bi mi smisao života bio samo u tome, da imam i brda i doline, a sama bez ikoga? To mi ne treba, niti sam ikada išla za tim. Ne želim lažan život – sreća u novcu a nema ljubavi. Za mene je to farsa, luda korist, uzaludno gubljenje vremena. Smijati se a nesretan biti, krinku pred drugima nositi, a čovjek 'izgara' u dubini sebe – shvati da se zeznuo. Htio je sve i dobio (krivo možda) opet nije zadovoljan. Fali mu jedino LJUBAV!!!
Ja to zovem ljudskom pohlepom. Želiš toliko toga u obliku materijalnog, jer misliš da ćeš pronaći smisao svog života i prepoznati sreću. Ne shvaćaš kako je to materijalno prolaznog sjaja. Postoji mnogo malih stvari koje možeš imati da bi bio sretan.
Ne traži sreću tamo gdje je nećeš dobiti/naći, idi od skromnog početka prema vrhu, gradi svoje stepenice, sigurno ćeš se nasmiješiti od srca. Shvatiti ćeš kako je ovaj život dragocjen i vrijedan, da ti nudi i dobro i loše, ali samo budi pametan i izaberi ono što će te uistinu učiniti velikim čovjekom… Idi za ljubavi, rado je primi, još više je pružaj drugima, ostalo sve može čekati i ponovno se vratiti. Ljubav ne, samo jednom dođe na prava vrata, tebi! Prihvati je, možda i nećeš – žalosno je, ali ne vraća se više. I uzalud ti onda sve tvoje bogatstvo koje imaš, ako ti je duša prazna, u tebi skrivena bol. Tako i Tadijanović kaže:
'' … Netko sa svojim bolom ide
Ko s otkritom ranom: svi neka vide
Drugi ga često u sebi zgnječi
I ne da mu prijeći u suze i riječi…''
Ne daj tuzi vodstvo, ne dozvoli da te zgnječi. Zbog čega?
Zato što je tvoj smisao života bio u materijalnom? Pitaj se!
