Priče s ruba

utorak, 11.02.2014.

Maro I i Maro II




Znanje nije radost. Neznanje štiti od tuge. Maro I i Maro II žive u istom svijetu, svijetu neznanja i neljubavi. Otkad znaju za sebe mali žičani boks jedini je dom.

Maro I i Maro II su psi. Oni ne znaju brojati. To je dobro. Jer kad bi znali, onda bi plakali za godinama svoga života - njih gotovo jedanaest - provedenih u boksu zagrebačkog Dumovca. A došli su kad im je bilo tek nekoliko mjeseci. To je njihov život: azil, žica, ograda, puzanje.

Čovjek koji ih je odbacio zna brojati. Ali ne zna da je i njegov život na nekoj nebeskoj ravni prepoznat poput psećeg: azil ravnodušnosti, žica bezosjećajnosti, ograda samoće, puzanje okrutnošću.

I sad se pitam trebam li moliti Boga, ljude, anđele da Maro I i Maro II izađu iz azila u neki svoj pravi dom. Gdje ih ljudska ruka dodiruje ljubavlju, gdje imaju svoju zdjelicu s vodom, hranom, gdje ih štiti toplina pripadanja. Jer, da li bi im to donijelu sreću u godinama koje su im preostale ili bi ih rastužila spoznaja da topli domovi oduvijek postoje, samo oni to nisu znali?

Jer, neznanje štiti od tuge. Skučeni, svatko u svom boksu, ljudi i psi dijele sudbinu. Svejedno, znaju li to ili - ne znaju.


- 16:52 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se