Priče s ruba

petak, 25.10.2013.

Vaučer



Vaučer označava potvrdu kako je nešto negdje plaćeno. Novcem. Nikad srcem.

Vaučeri Hrvatskog nogometnog saveza plaćeni su srcem navijača. Igra je isprljana, radost navijanja zbijena u geto stadiona izgrađenog i održavanog novcem - između ostalog - i onih koji bez vaučera ne mogu do ulaznice koja bi ih uvela u te iste stadione.

Davno sam, kao djevojčica, odlazila na maksimirski stadion. Tata je još bio živ. Kasnije sam napisala i objavila pjesmu o Dinamu, tužnu s još tužnijim završetkom: A mogla sam ti biti tako dobra kćer.

Odavno ne pratim Dinamo i one koji ga vode, ponekad pročitam ili čujem nešto o onima koji još uvijek navijaju - pod budnim okom policije - za klub koji nije samo gubio ime već i obraz. Zahvaljujući sportskim mešetarima.

I zato, ne moraju se sviđati nikome, ni BBB ni torcida ni armada ni kako li se već zovu grupe mladih (ne uvijek tijelom, ali srcem sigurno) buntovnika, ali oni su - važni! U zemlji u kojoj smo prešutjeli sve pljačke, gluposti, nepravde, nesposobnosti, laganja i prevare, nekoliko stotina (a nadam se i tisuća) ljudi odbija poslušnost sportskim prevarantima. U ime srca - za sport, za igru. I što je veća prisila, grublji je i otpor. Ne volim nasilje, ali ne volim ni šutnju i poniznost prema onima koji vode ovaj narod iz materine u materinu.

Uz to, stalno se pozivamo na zaštitu manjina, pošteni i hrabri u ovoj su zemlji jedina prava manjina! Uzimanje osobnih podataka za vaučere vrišti za zaštitom! Zato - podržimo ih srcem!


- 15:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se