Priče s ruba

utorak, 08.01.2013.

Hod unatrag



Svakoga dana minutu, dvije koračaj unatrag. Zašto? Da bi doznao gdje si bio prije mene.

Da, uglavnom ne znamo gdje smo bili niti gdje jesmo. Još manje znamo kamo idemo.

Kupujem klincima mojih klinaca bilježnice. Velike. Na crte. Ne zato što im trebaju, nego zbog životinja na njima: štene haskija, lavić, konj. Bilježnicu s razbarušenim ježurkom ostavljam sebi. Da me podsjeti. Uvijek na nešto drugo.

Jer, život je jež. Onaj budalasti iz jedne od najljepših dječjih pjesama. Onaj koji nizašto na svijetu ne bi mijenjao svoj dom.

Ali ti nisi jež. Iako si mi ušao u pjesme. Zato, hodaj unatrag. K domu iz kojeg si krenuo. Da vidiš što si ostavio i što ćeš drukčije stvarati.

A kad opet kreneš naprijed, čekat ću te iza ugla.

- 00:41 - Komentari (2) - Isprintaj - #