Priče s ruba

nedjelja, 27.11.2011.

Zabrljala sam



Svakog petka od 22 do 23h uređujem i vodim emisiju Zlatni zdenac na TV Plus. I svakog je petka druga tema, ekološka ili duhovna ili s nekog ruba svijeta ili...Imam slobodu izbora, volim tu emisiju i umišljam si kako potičem ljude na razmišljanje.

U svakoj emisiji razgovaram petnaestak minuta s gledateljima o temi o kojoj smo pogledali prilog i koju sam otvorila malim monologom.

Emisija se reprizira srijedom u 16h i sve više shvaćam kako je ljudi, unatoč mojoj sumnjičavosti i nesigurnosti, ipak gledaju.

Posljednjeg petka, u 22. emisiji bavila sam se temom životinja. Jako ih volim. One su bonus našim zemaljskim životima. Napravila sam uvodnu priču o tome imaju li životinje dušu, kamo odlaze nakon smrti, kako nas podučavaju življenju u sadašnjosti, još više odanosti i ljubavi. Pričala sam i o tzv. azilima koji su ubožnice ostavljenih i izranjavanih najboljih prijatelja u kojima se psi ubijaju i prije isteka zakonskog roka, mačke puštaju umrijeti neliječene i sl.

Pričala sam bez ljutnje i mržnje, s ljubavlju prema životu u nama i u njima.

I uvijek, svaki put kad kažem nešto o potrebi zaštite najslabijih među nama, a to su uz djecu, bolesne i stare, upravo one, životinje, javi se netko tko dobaci: "A zašto ne brineš o djeci?" A onda se ja zbunim i opravdavam: "- O, pa ja brinem i o djeci, ne samo svojoj, nego i tuđoj..." I svaki se put naljutim na sebe zbog tog opravdavanja.

Razina svijesti nekog društva mjeri se odnosom prema najslabijima. Razina svijesti našeg društva je toliko niska da većina građana ove zemlje korača pognute glave i pogleda usmjerenog k tlu pod nogama.

A ono im ipak - izmičeno

Uglavnom, javila se žena koja se raspričala o tome kako vlasnici pasa ne čiste za svojim životinjama (složila sam se s njom kako ne smijemo ostavljati pseći drek iza naših šetnji), narugala se ljudima koji se majčinski odnose prema svojim kućnim ljubimcima, čak ih dozivaju "dođi mami" (tu sam komentirala kako ne možemo komentirati što ljudi rade u svojim domovima, mnogi muževi i žene kad postanu roditelji počnu međusobno oslovljavanje sa mama i tata, moš' mislit' kakav im je seks nakon toga, no ovo zadnje nisam reklasretan), dodala je kako joj susjedov pas popiša živicu i ona moli susjeda da to njegov pas više ne radi (tu više nisam znala što reći), možda staviti natpis na živicu, ali to bi značilo da psi moraju naučiti čitati...

Itd. itd. Opet sam bila previše pristojna, zaboravila sam koliko to košta. Ukrala je vrijeme drugim gledateljima, zaustavila sam je tek kad sam na njeno ponavljanje priče o psima i zapišavanju njezine živice rekla: "Tema ove emisije su životinje, a ne vaša živica!", ali šteta je već bila napravljena.

Emisija prekrasnog priloga i teme koja mi je toliko važna, pretvorila se u ljutnju na sebe samu. Opet se nisam izborila za ono što smatram vrijednim: zaštitu života.

Završila sam emisiju i tužna i umorna, telefoni su zvonili, ljudi su zvali i zvali, pisali mi e-mailove moleći me da ubuduće ne dopuštam "takvim primitivkama da pričaju koliko im se priča"...da, zabrljala sam.

Oprostite mi, psi, mačke, magarci, slonovi, dupini...i svi ostali o kojima sam rekla manje od ono malo što se moglo reći u jednosatnoj emisiji.

Oprostite mi, ljudi dobre volje i pogleda uperenog na život oko sebe.

Oprostite mi, sebična gledateljice, što sam vam dopustila da budete zločesti, umjesto da sam iz vas izvukla dobrotu.

Još samo da oprostim sebi. Što prije. Do sljedeće emisije koja je o Zemlji. Ali, brzo nakon nje napravit ću još jednu o životinjama. Nazvat ću je "Životinje, opet".

Evo, već se veselim. Dobro je:)


P.S. Ovo je Borna. Traži dom. Daje ljubav. Ima li negdje neko toplo mjesto da ga izbavi iz vlažnog i hladnog boksa zaprešićke Dubravice?

- 17:05 - Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 01.11.2011.

Kalendar



Jutros sam okrenula novi list, kao i vi, pretpostavljam. Veliki zidni kalendar od dva dijela, na gornjem polarni medvjed, na donjem kućice s danima.

Bijela ledena podloga ne uspijeva me uvjeriti kako je medvjedu hladno. On ima svoj kaput, odavno mu ga je sašio nebeski Krojač.

Medvjedova je glava mala, guza velika. Tek sada to primjećujem. I to je, vjerojatno, s razlogom. Koje li koristi od glave u ledenom bespuću:)

Volim životinje. Cijelog me života podučavaju, čak i s kalendara.

Volim i ljude, posebno one koji osluškuju svoje unutarnje životinje brinući i poštujući one izvan njih.

I volim priče o ljudima i životinjama. Poput ove: "- U sebi imam dva vuka, jedan je dobar, drugi loš. Koji li će pobijediti?" A mudrac odgovara: "- Onaj kojeg hraniš, dijete."

Uh, idem ponovno razmisliti kojeg vuka hranim.

- 17:40 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se