Priče s ruba

Razglednica

Evo, javljam se
kao što sam obećala
da ti pišem kako dišem
da ti kažem kako lažem
da sam sretna
što sam sama

Evo, tebi neću reći
kako mir je ovdje veći
kako san je bez značenja
Tumačenja, dušo, sva su,
uvijek ista – uzaludna
(jer su budna, jer su budna)

Opisujem more, cestu, kuće, kamen
opisujem zvonik, nebo, jecaj ptice,
sunce, djecu, ribarice.
A o sebi – neću ništa
Dovoljno je što se javljam iz nestvarnog pristaništa
Tvoje danas što zamišljam
što podijelih tvoje jučer
Dalje neću jer i nema sutra više ceste, mora
zvonika ni plačnih ptica

I jedino što će ostat, bit će ova – razglednica

(Iz zbirke Ova sedma kuća)