Priče s ruba

Život je smijeh

Vrijeme i prostor. Početkom prošlog stoljeća Einstein nam je rekao da su vrijeme i prostor tijesno isprepleteni. Ako je tako, zašto simetrija lijevog i desnog ne odgovara simetriji prošlosti i budućnosti? Zašto mogu krenuti ulijevo, ali ne i u budućnost? Pitanja ove vrste neminovno me odvode k Murphyjevom zakonu i onom legendarnom: “Sve što može poći krivo, poći će krivo.” Negdje u vrijeme Big Banga stvari su pošle krivo. A danas? Kako to krivo izgleda danas?

“Da vaši roditelji nisu imali djece, vrlo je vjerojatno da ih ni vi ne biste imali”. Ne, ne rugajte se. Onaj tko je to rekao, nimalo nije bio glup.

Kapetan Ed Murphy, diplomirao je na West Pointu, bio je pilot bombardera i inženjer. Nakon sudjelovanja u Drugom svjetskom ratu, pridružio se radu na projektu MX981 u Zrakoplovnoj bazi kalifornijske pustinje Mojave. Zajedno sa J.P. Stappom radio je na usavršavanju opreme koja bi pomogla pilotu da preživi rušenje aviona. Naravno, Murphyjevi su zakoni djelovali i prije nego što ih je nazvao svojim imenom. “Ništa nije lako kako izgleda”, kaže jedan. Ili: “Stupanj pogreške je upravno proporcionalan stupnju uloženog napora i potrebe za uspjehom”. Ali mnogo manje poznat zakon izrekla je Murphyjeva supruga: “Sve što može poći krivo, poći će krivo kad Murphy nije kod kuće”.

Najvažnije što nam ovakvi zakoni nude nije priprema za težak ili konfuzan život, već - humor. Zdravo smijanje samom sebi. Stvari su vrlo jednostavne, upravo smiješno jednostavne.

Murphy je umro 1990. u dobi od sedamdeset i dvije godine. Znao je da “ukoliko postoji način da nešto učinimo pogrešno, pronaći ćemo ga.” Jer u ljudskoj je prirodi primjećivati pogreške, nevolje, katastrofe. Jeste li ikad napravili popis dobra što vam se dogodilo? Jeste li ikad zahvalili životu što vas je posjetio uopće? Jeste li, na primjer, ikada pomislili koliko vam hrane neophodne preživljavanju, koliko vam ljubavi neophodne preživljavanju, koliko vam znanja neophodnog preživljavanju priskrbljuju vaše ruke? Obične, dvije ljudske ruke? Znam da niste, jer nisam ni ja.

Što je pošlo krivo s Big Bangom? Stvaranje univerzuma samo je po sebi čudo. Iz ničega - nešto. I to tako veliko. Znanstvenici kažu da je materija “prljavština univerzuma”. Sve je, baš sve, tek energija. Porijeklo života na Zemlji staro je više od 3,5 milijarde godina. Ali tek prije nekoliko stotina tisuća godina čudo se umnožilo: život se uzdigao do uma, univerzum je počeo misliti. Sve brže i brže um se razvijao u civilizaciju, civilizacija u učenje. Globalni je um preuzeo kontrolu. Da li planeta? Ne. Um čovječanstva tek je alat kojim Zemlja razmišlja o samoj sebi. Pa, čemu onda tuga nakon stvaranja? Tako duboka, neljudska? Postporođajna je depresija uobičajena kod žena. Je li Bog, onaj prvi, onaj iz Big Banga, bio Božica, u stvari?

Lijenost je najjača ljudska osobina. Lijenost je toliko prirodna da većina ljudi nikad ne uspije savladati poriv za nestvaranjem, zadržavanjem u sebi one božanske iskre kojom smo svi obdareni rođenjem. Lijenost je i izvor većine zala na ovom, najboljem od svih svjetova. Ali Bog, ili Božica, očito nisu bili lijeni. Izgovorili su riječ imenujući budućnost u koju ni Einstein nema pristupa. Poput nadarenog djeteta poigrali se maštom.

Ako se na nekoj livadi susretnu tri krave bit će ih točno tri unatoč tome što se same neće znati prebrojati. Nisam slikar, ali meni je boja prostora - crna. Plavo je boja vremena. A budućnost, kad naučimo krenuti u nju, bit će - žuta. Sunčeva boja, zvjezdana. Jer žuto je i boja života samog. Kada danju gledamo u prostor mi ne vidimo njega, već zrak, plavi zrak na crnoj podlozi. I nemojte misliti da je zrak nestvaran zato što kroz sebe propušta vaše tijelo. On je itekako stvaran, sjetite se vjetra. Da, ako imate dva ljubavnika, bit će ih točno dva unatoč tome što se sami neće htjeti (ni smjeti) izbrojati. Ali ako nemate nijednog, ne pomaže vam ni profesura iz matematike.

I zapamtite još nešto: “Onog dana kad ne stavite šminku na lice, naletjet ćete na svog bivšeg”. Eto, život je ovo što upravo radite: smijeh.


(odlomak iz knjige Zemlja i ja)