Priče s ruba

Očevina (i materina)

(odlomak)

I mada Oca već duže nije bilo s njima, viđala ga je. Viđala ga je ponekad u gostionici na uglu, prljavog i zapuštenog, pijanog i pričljivog. Dijete je i samo nekad odlazilo u tu prostoriju na ćošku dviju ulica, dviju prometnih ulica u srcu velegrada, prostoriju u koju se spuštalo kao u dno tamne bačve preko nekoliko visokih stepenica kojima su se spoticali njegovi novi prijatelji. Tu ga je viđala, gledala stojeći satima šutke kraj njega u zadimljenom vinskom podrumu, a On bi je s vremena na vrijeme prstima požutjelim od dima cigareta dotakao po crnoj, sjajnoj kosi. Kasnije je tek, mnogo, mnogo godina kasnije prepoznala, imenovala taj dodir: ljubav, ljubav.