Eating my own body

tako sam tuzna.. tako sam .. ne shvacena.
mislim da se nitko ne trudi da bude savrsen toliko
koliko ja.. na 15 strana.. ne mogu vise,
osjecam se kao da ce se sve raspasti ako
samo na tren pustim jednu stranu ...
fax.. pala sam ispit iz osnova.. a ucila sam,
stvarno... ucim i dalje.
prvi put u zivotu priznajem da me smeta, smeta me
visak kilograma, smeta me sto kad sjednem imam kup sala.
smeta me sto ne mogu nositi uske majice i sto ne mogu
nositi traperice niskog struka.
smeta me sto me uspoređuju s drugim ljudima ako
u necemu nisam uspjela.
trudim se, stvarno dajem sve od sebe, ali ponekad to nije dovoljno.
vise nemam ni njega. vise nemam nikoga.
sama sam.. boli me sve to.
plakati vise ne mogu...
mrzim tu zenu koja je usla u nas zivot potpuno nepozvana.
ona se nije trebala dogoditi, njoj nije mjestu uz nas.
sve je unistila.. sve odnose u obitelji je poremetila, donijela je nemir,
sumnje i prepirke među nama.. zelim da nestane.
zelim ga zaboraviti, ne zelim strahovati da ako ga sretnem da
cu shvatiti da ga i dalje volim.. ne zelim plakati jer znam da njemu nikad
nije bilo stalo do mene i da me nikad nije volio ni zeru toliko koliko ja njega..
ne mogu zauvijek plakati zbog nekoga za koga nisam sigurna da je i znao da
sam ga voljela, da sam bila spremna sve ostaviti zbog njega i odreci se
svojih snova, samo zbog njega, jednoga njega.
ne zelim se svako jutro buditi sa sumnjom, sa strahom da si mozda nikada
necu moci dopustiti da zavolim nekoga drugoga. mlada sam, zivot je preda mnom
a ja se vec sad osjecam kao da sam propustila sve najbolje dijelove..
zeljela bih konacno osjetiti jacinu uzvracene ljubavi, taj osjecaj kad netko ne moze bez
tebe zivjeti ni disati.. ono sto ja osjecam za njega.
zelim konacno u necemu uspjeti u zivotu.. ne zelim zaglibiti u svijetu bloga,
bulimije, anoreksije, mutnih sjecanja i zabranjenih osjecaja.
zelim poletjeti, zelim zivjeti i disati.. zelim biti ja, svim svojim bicem, svim svojim postojanjem.
zelim biti slobodna.