Do YoU wAnT tO JuMp? YeS/nO?



By: LuCiJa :)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Istok je lijevo
A zapad je desno
Otraga je sjever
A naprijed je jug
Tamo idemo



Image Hosted by ImageShack.us

ja sam

...ja sam od onih koji vjeruju da je
sve veliko sadržano u malom.
Dijete je maleno, ali nosi u sebi čovjeka;
mozak je malen, ali skriva misao;
oko je samo točka, ali obuhvaća beskraj...


Image Hosted by ImageShack.us


pišite mi na:
zauvijeksvoja@net.hr

anamarija_MIOC@hotmail.com



SLUŠAM:


ac/dc
Adastra
Bob Marley
Blink 182
Chevelle
Evanescence
Green day
Guns ‘n’ Roses
Good Charlotte
Linkin park
Nickelback
Nirvana
Simple Plan
Sum 41
….




ČITAM
miočanka011
šašavica
Tina

shallow njapi

grof v.

dramska umjetnica
creativna
kap
pjesme jedne 14-godišnjakinje
federer fan
one boy
danas je luda
mini zvijezda
be better
federer fan bloger
tvworld
anđeli slomljenih krila
vanja-vanessa
isadoradoner
moje miočanke ..nena i becca
Vany moja, super cura i cool blog






Julia

Eyes so bright, so big and wide
Make you feel so strange
Somewhere deep inside
Its the face of an angel
Soul of the devil may care

How Id love to know
What goes on in there

She needs your love
She needs it every day
But speak of love
See her laugh and run away

Julia, which way will you go
Julia, I wanna know
Julia, only the moon and stars
Julia, know just where you are
Julia

See the dance that needs no alibi
Oh you dont need to dream
When you know you can fly

She needs your love
She needs it every day
But speak of love
See her laugh and run away

Julia, which way will you go
Julia, I wanna know
Julia, only the moon and stars
Julia, know just where you are
Julia ....


Chris Rea











Najljepši citat koji sam ikad čula:


Sjaj u travi
..sada, kada ništa na svijetu ne može vratiti dane prohujalog ljeta
naš sjaj u travi i blještavost svijeta, ne treba tugovati,
već tražiti snage u onom što je ostalo i s tim živjeti..

William Wordsworth


Image Hosted by ImageShack.us



Image Hosted by ImageShack.us





Annabel Lee
Prije mnogo i mnogo godina,
U carstvu kraj mora to bi,
Djeva je živjela koju su zvali
Imenom Annabel Lee;
S tek jednom je živjela mišlju:
Da voli i da se volimo mi.

Bio sam dijete i bila je dijete
- U carstvu kraj mora to bi -
Al više neg ljubavlju mi smo se ljubili,
Ja i Annabel Lee -
I zbog toga nebeski krilati serafi
Bili su zavidni.

I to je razlog što jednom davno
- U carstvu kraj mora to bi -
Vjetar se spusti iz oblaka, noću,
Sledivši moju Annabel Lee.
I došli su plameniti rođaci njeni,
Meni je oteli,
Da je zatvore u grobnicu tamnu
U tom carstvu što kraj mora bi.

Zavidjeli su nam anđeli s neba,
- Ni upola sretni ko mi -
Da! To je razlog (kao što znaju
U tom carstvu kraj mora svi),
Što noću je vjetar iz oblaka došo
I sledio Annabel Lee.

Al ljubav nam bila je jača od ljubavi mnogih
Što su stariji bili neg mi -
I mudriji mnogo neg mi -
I niti anđeli, gore na nebu,
Ni podmorski demoni zli
Ne mogu mi razdvojiti dušu od duše
Lijepe Annabel Lee.

Jer mi ne bljesne mjesec, da sne ne donese
O lijepoj Annabel Lee.
Kada zvijezde se stvore, vidim kako gore
Tek oči Annabel Lee.
Tako ležim pored svoje drage do zore
Svoje drage. - drage, - života i mlade,
U njezinoj grobnici uz more
U njenom grobu uz šumorno more.

Edgar Allan Poe (1809 – 1849)







Shoot for the moon. Even if you
miss it you will land
among the stars.
Les Brown


Image Hosted by ImageShack.us


There are no wrong choices;
there are only different choices.
Susan Jeffers




The only way to discover
the limits of the possible
is to go beyond
them into the impossible.
Arthur C.Clarke



Just one great idea can
completely revolutionize
your life.
Earl Nightingal



Remember if people
talk behind your back,
it only means you are two
steps ahead.
Fanni Flagg



Don`t be afraid your
life will end. Be afraid
that it will never begin.
Grace Hansen



It` not that "today is
the first day of the
rest of my life",
but now is all there
is of my life.
Huhg Prather





Boulevard Of Broken Dreams


I walk a lonely road
The only one that I have ever known
Don't know where it goes
But it's home to me and I walk alone

I walk this empty street
On the boulevard of broken dreams
Where the city sleeps
And I'm the only one and I walk alone

I walk alone
I walk alone
I walk alone
I walk a...

[Chorus]
My shadow's the only one that walks beside me
My shallow heart's the only thing that's beating
Sometimes I wish someone out there would find me
Till then I walk alone

Ah-Ah Ah-Ah Ah-Ah Ahhh
Ah Ah-Ah Ah-Ah Ah-Ah

[Verse 2]
I'm walking down the line
That divides me somewhere in my mind
On the border line of the edge
And where I walk alone

Read between the lines of what's
Fucked up and every thing's all right
Check my vital signs to know I'm still alive
And I walk alone

I walk alone
I walk alone
I walk alone
I walk a...

[Chorus]

Ah-Ah Ah-Ah Ah-Ah Ahhh
Ah Ah-Ah Ah-Ah

I walk alone
I walk a...

[Bridge]
I walk this empty street
On the boulevard of broken dreams
Where the city sleeps
And I'm the only one and I walk a..

[Chorus]

GREEN DAY




Image Hosted by ImageShack.us



Image Hosted by ImageShack.us



Image Hosted by ImageShack.us



Jer ti si mi sreća kad mi je tužan dan...
Jer ti si mi osmjeh kada mi suza potekne...
Jer ti si mi prijatelj kad mi je najgore...

ti to znas...=(


Image Hosted by ImageShack.us













© I still breathe





Moj anđeo na zemlji


Još jedno jutro. Ajme.
Mrzim trenutak ustajanja. Ja sva umorna a Sunce kao da je sve svoje zrake uprlo u mene. Navučem nešto na sebe i izlazim po doručak. I onda one. Počnu pjevati. Kao da se nečemu raduju ili nešto očekuju. Ma molim vas. Ta vi ste obične ružne divlje ptice i nemate pravo tako kidati živce u mojoj glavi. Ali ne. Ne žele prestati, žele me obrlatiti pa da pomislim da je život lijep. Sigurno.
Napokon se hvatam za kvaku dućana kao za nadu spasa. Skupim sve s maminog popisa i onda 20-minutno stajanje ispred kase, glupe prodavačice se ne sporazumijevaju sa strancima.
Dođe mi da izletim glavom bez obzira, ali se sjetim vike mame kad sam to napravila prije nekoliko dana. Pa bilo je njoj lako izderati se na mene i proglasiti me nesposobnom za život- kao da bi mogla znati kako se ja osjećam.
Dočekam ručak, za promjenu (reče moja mama) pospremim ja stol pa čak operem i suđe.
I onda izletim. Vičući u sebi stvorim se na plaži, bacam ručnik i ulazim.
Bar me on nije iznevjerio. I nikad neće. Uvijek će me pridržavati i umirivati kad mi bude najteže. Pokušat će me lagano zanjihati i opustiti živce.
Ne sjećam se kad mu to nije uspjelo.
I sad me spasilo. Moje more.
Naše prijateljstvo je jedinstveno.
Traje već godinama. A kad i umrem tražit ću da moj pepeo predaju njemu.
Tako ću zauvijek pripadati njemu.
Mom anđelu ne zemlji.

U njemu mi se sve čini tako nevažno. Svi smo tako sitni, nebitni. Nitko tada ne traži smisao života. Jer je upravo našao svoj smisao u životu.

Sve nervoze izlete iz mene. Zaboravljam sve što me mučilo neposredno prije ulaska u njega. Zaboravljam i maminu viku, nesposobne prodavačice i sve one koji me ne vole.
I shvatim. Nije bitno što nam rade. Kakvim nas vide i doživljavaju. Kako nas žele promijeniti.
Bitno je samo naše stanje duha.
Bitan je samo naš osjećaj, doživljaj života.
Bitni smo samo mi.
Svakom od nas, najbitnije treba biti 'ja'.

Nemojte dopustiti da vam bude kao meni. Da život provodite na tlu, osjećajući težinu onoga tko vas gazi.
Ja se mijenjam. Tražim sebe.
Ne dopuštam nikome da digne samo ruku na mene, a kamoli sebi da se opet nađem na tlu.

Kad mi zatreba pomoć – na moru sam.
Sve što me tišti i imena onih koje želim prokleti samo istresem u jednom dahu kad zaronim.
U utrobi mora rješavam se okova i na glatku površinu mog anđela naslanjam se lakim osjećajima sreće, zadovoljstva, ustrajnosti.


24.06.2007. u 12:35 ♥

| JuMp... (23) | fLy....| AnD tOuCh ThE sKy.... | # |






Ja sam za pravedniji i humaniji svijet, te jednakost među svim ljudima

Čuti u današnje vrijeme ovako nešto gotovo je nemoguće, a ako se to i dogodi u obzir dolazi samo jedno. Izrugati se i poniziti onoga koji je to rekao.
Zašto?
Kao prvo - zato što se smatra da je na ovom planetu sve divno i savršeno, te da nema potrebe za razgovor o onome što ne valja.
A kao drugo - fućka se ostalima o tome kako se osjeća netko tko nije s njima u društvu.
Nitko se ne želi ni potruditi da započne razgovor o nečem lošem. Kao da to ni ne postoji. Kad netko samo spomene npr. krađe u svom kvartu (ili zlostavljanje na poslu) odmah ga se ušutkava. Svi se samo pretvaraju da to ni ne postoji.
Smatra se da nije potrebno razgovarati o nečemu što ne možeš promijeniti.
?????????? – a da se potrudiš to promijeniti?
Mislim da je svima jasno da ne možemo promijeniti sve ljude i stvoriti mir u svijetu, ali možemo se potruditi da budemo u miru sa susjedom.
Ali zašto mi se čini da u svojoj sredini to jedino ja shvaćam? Pa zašto baš ja živim u ovako zatupljenoj sredini, u okruženju gdje svi brinu samo za sebe.
Zar sam jedino ja ovdje dovoljno zrela da shvaćam taj problem?
Pa zašto baš ja – zar sam ja jedna od onih koji su zaduženi i stvoreni da uvedu promjene?
Ako jesam, shvatila sam. Znam da će biti teško. I jest teško. I da, izložena sam odbacivanju iz društva zbog svog stava o određenim stvarima. I iskreno, nije me briga. Ne zamaram se time. Nije mi stalo da njihovog mišljenja. Nije mi stalo do njihovog društva.
Srest ću i biti s onim s kim dijelim mišljenje.
I ne, nije mi žao što sam drugačija. Nije mi žao što se ne uklapam u njihovo društvo.
Pa ni oni se ne uklapaju u moje.
Ali kad već govore da mi ne zavide ni na čemu, da ne žele biti kao ja, pa zašto me onda kopiraju? Zar misle da ne vidim, da ne čitam?
No ipak:
Nije mi žao što me kopiraju,
žao mi je što nemaju vlastite ideje.
(Nikola Tesla)
Što se tiče jednakosti – nikada.
Moje skromno mišljenje mi govori da će oni koji su druge potcijenjivali do sada, tako nastaviti i u budućnosti.
I neće biti govora o jednakosti među svima.
Takvi nikada neće pristati na to. A i nitko ih se neće usuditi pitati.
Ali ipak postoji jedan mali, gotovo nevidljivi broj ljudi koji žele promjene. Postoje oni koji ne žele ovakav život.
Tu spadam i ja. Ne želim se cijeli život osjećati jadno i poniženo, biti u stalnom strahu čim se približiš drugom da će te pogurati i izbaciti iz svog društva.
Pa opet, kad bolje razmislim, zašto se zamaramo tuđim mišljenjima?
Zašto graditi život po tuđim pravilima?
Igrati igru pod tuđim uvjetima?
Ja prestajem. Ovog trena. Od sada činim svoj život boljim.
Poštivat ću druge, ali sebe ću slušati.
I ne,ne prestajem govoriti svoje mišljenje.


17.06.2007. u 12:10 ♥

| JuMp... (19) | fLy....| AnD tOuCh ThE sKy.... | # |






Snaga riječi


Želim uspjeti u životu. Želim. Samo to sanjam. Uspjeh. Jednom ću biti uspješna. Znam da hoću. Moram.

Kakva korist od našeg maštanja i silnog željenja nečega, ako uz sve to ne uključimo i neki rad pa da ostvarimo naš cilj.
Zar očekujemo da se sve ostvari samo od sebe, čim mi to izgovorimo. Da mi to samo silno želimo, a netko drugi radi na tom ostvarenju umjesto nas.
Takve nazivamo ljenčinama.
Naravno da ćemo uspjeti u ostvarenju cilja, budemo li s radosti radili sve što se nalazi na tom putu, ali naravno veliku ulogu imaju naše riječi i misli.
Ako nešto stvarno jako želimo i volimo, trudimo se i trudimo sve dok ne dobijemo željeni rezultat. U taj naš trud spada i naša duhovna snaga i rad.

A što ako nešto stvarno jako želimo i volimo, a jednostavno nitko ne shvaća te naše potrebe i nitko nam ne želi pomoći,…… i svi nas odvraćaju od tog cilja?
U takvim trenucima upravo ti ljudi, za koje smo oduvijek mislili da su uz nas, upravo ti ljudi koje smo smatrali prijateljima i veselili se njihovim uspjesima, upravo ti ljudi sad nas odbacuju od sebe.
Ne shvaćaju da smo i mi živa bića, da i mi imamo osjećaje i ne shvaćaju da svaka gruba riječ i nas boli.
Onaj tko to na sebi nije osjetio takvo zlostavljanje nikad neće shvatiti "riječi bole više od udarca". Masnice kad-tad prođu, ali glas onoga tko ti se ruga nikad ne zaboravljaš.
To je neugodna strana jake snage riječi.

Kad se nečega bojimo – naravno da će nam naše vedre misli i riječi osvijetliti situaciju i gledat ćemo na to s svjetlije strane.
Važno jer biti optimist, jer (barem ja) smatram da se tako ide lakše kroz život. Cesta života čini nam se divna i savršena, i kad se uspinjemo i kad padamo.

Ako nešto pretpostavljamo, i nismo 100% sigurni kako će izgledati konačan ishod situacije, malo je vjerojatno da će se dogoditi suprotno od onoga što smo govorili.
Točnije – vjerojatnost za ostvarenje naših riječi o ishodu situacije je golema.
Na primjer :
Slijedeći vikend idete na more sa obitelji – ne znate prognozu unaprijed.
A cijeli tjedan govorite kako ste uvjereni da će pasti kiša i poremetiti vam planove. I sve to bez gledanja prognoze (iako male su šanse za kišu na Jadranu). Kada dođe vikend budite sigurni da će pasti kiša i reći vam: eto, bila si u pravu, toliko si me spominjala i sad padam.

Dakle – počnite vjerovati u snagu svojih riječi. Naš život je iskan našim mislima, našim riječima i naposljetku upravo mi odlučujemo o svojoj budućnosti.
Naš život nije ništa dugo no skupina prijelaznih trenutaka, a kako će ti trenuci izgledati, ovisi o nama samima.


09.06.2007. u 19:49 ♥

| JuMp... (38) | fLy....| AnD tOuCh ThE sKy.... | # |






Pjesnici su čuđenje na svijetu


Zapravo nisu to samo pjesnici. Već umjetnici. Jednaku važnost imaju pjesnici, slikari, glumci i fotografi. To su umjetnici.
A opet, nemaju jednaku važnost umjetnici i obični smrtnici.
Kao prvo i umjetnici umiru, ali nakon njihove smrti svijetu ostaje njihov entuzijazam, i ono posebno ta osoba ostavlja svima.
Umjetnici su oni ljudi kojima jednostavno iz očiju isijava sva snaga i ljubav prema poslu koji rade.
A ima i još jedna vrsta umjetnika. To su oni koji su si odabrali drugačiju karijeru od umjetničkog zvanja, ali ipak, u slobodno i sve preostalo vrijeme posvećuju se umjetnosti.
Svi smo rođeni s jednako strasnom iskrom za umjetnost, ali samo nekima ona gori cijeli život.
Samo tim nekim – tim posebnim, život je u potpunosti ispunjen umjetnošću i radostima koja ona pruža.

Kako shvatiti da si umjetnik?
Jako teško. A ipak lagano.
Postoje oni koji su ljubomorni na pjesnika pa pokušavaju svim silama to postati.
Puno bolje im ide pjevanje, ali ne. Ne žele iskoristiti taj dar već biti pjesnik.
Takvi su u krivu. Svi smo posebni.
Uvijek će postojati netko bolji i netko lošiji od nas – i to se treba prihvatiti. I treba znati: nitko nije kao mi.
Iako nam se čini nemoguće pored tolikog broja ljudi na zemlji pomisliti da samo svi različiti – istina je.
Svi smo zasebne jedinke.

I sad –pored pravih pjesnika i onih koji to žele biti, kako shvatiti što si.
Imaš li stvarno tu iskru u sebi, ili je želiš imati?
Takvima je najbolje da izlože nekoliko svojih radova pravim umjetnicima i poslušaju njihov savjet. Ako te tri osobe kojima si dao rad pohvale i daju ti neke smjernice za bolji smjer – u pravu si kad si mislio da si za to nadaren. Ako ti bar dvojica kažu da nemaš svoje mišljenje o stvarima o kojima pišeš i da samo kopiraš druge – nemoj reći da su u krivu. Možeš pokušati opet, a ako ni drugi ne promijene mišljene – onda se okreni nečem drugom.
Svijet je pun bezbrojnih mogućnosti.

Teško je uspjeti u umjetnosti ako nemaš ničiju potporu. Ako si prepoznao svoj dar, a nitko ti ne želi pomoći, teško je svijetu pokazati svoj talent.
Dok te drugi guše i ne daju ti da cvjetaš, ti jednostavno nesvjesno toneš i kopaš se u pijesak.
Kako uspjeti?
Pogotovo kad stojiš na prijelaznom razdoblju i trebaš odabrati put za naprijed.
Ako imate ikakvo rješenje- javite mi.
Tako se ja osjećam.
Prikovana lancima koji me vuku na tamnu stranu na koju ne želim kročiti. A svi oni koji bi trebali biti uz mene, vuku te lance.


Umjetnicima se divim.
Jedre životom kao da se nalaze na laganim pahuljastim oblacima a oko njih se nalazi samo prekrasno plavetnilo sa savršenim ljudima.
Jednostavno prekrasno.
Mene najviše fasciniraju pjesnici.
Sve svoje misli iznose na papir, predaju ljudima te im dopuštaju da se prepoznaju u njihovim riječima.
Prelijepo. Meni.
Uživam čitajući. Nekima glupo, a meni je upravo to ono što me ispunjava.

Hvala Vam svima koji pišete, koji ste pisali i koji tek počinjete.
Uz Vaš je život stvarniji i ljepši.



Napisano za meni dvoje vrlo dragih umjetnika. Dramsku glumicu i pjesnika - najdražeg Grofa.
I za sve one koji će mi tek prirasti srcu.


01.06.2007. u 19:27 ♥

| JuMp... (28) | fLy....| AnD tOuCh ThE sKy.... | # |






<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se