još sanjam

utorak, 21.11.2006.

ako se pomire Zemlja i Svemir...

Image Hosted by ImageShack.us

Gospodin profesor mi je javio kako ne može ostaviti komentar na ovaj post i savjetovao mi da ga ponovno objavim...ja sam ga poslušala!
Nadam se kako će sada biti više sreće sa komentarima!



TI I JA


Bdijem nad ranjenim jutrom
i naslanjam se na tvrdi križ
našeg zajedničkog raspeća,
dok dan započinje tišinom.
Nečujno, u nama progovara
početak i kraj, Zemlja i Svemir,
taj čudan ritam krajnosti –
napuklo sjeme svakog buđenja.
Tek magleni odraz svijesti,
na tren mi zarosi trepavice
nekom čudnom strepnjom,
koju su donijeli nezvani snovi.
Ti i ja....Nevidljivim slovima,
zapisani rukom Vječnosti
na dotrajalom papiru čežnje,
izgubili smo se putevima Beskraja...
...I lebdimo između dana i noći –
svatko na svom kraju sna
dočekuje raspeto jutro mukom
i rađa prividni časak Vječnosti.
Dva dijela cjeline...Ti i ja,
nepostojeće sutra sanjamo...

R.M.






|12:30 | Komentari (65) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se