RWE - kriminalna organizacija?

četvrtak, 29.03.2018.


U ponedjeljak oko podneva moja je roditeljica, 76ogodišnja umirovljenica, stajala ispred svoje kuće u Osijeku nakon posjete susjedi, kad je naišao ljubazni mlađi muškarac i predstavio se kao djelatnik Elektroslavonije, dakle HEP-a. Moja majka, poučena raznim člancima u novinama, inače ne otvara svoja vrata nikom nepoznatom, u tom je smislu dobro naoružana jakom namjerom da ne bude prevarena, no toga se dana zatekla na ulici pa je sve krenulo svojim zlokobnim putem. Čovjek je rekao da najprije mora očitati brojilo, a onda, kad je već bio u kući, započeo je svoj unaprijed pripremljen govor: novi zakon, koji diktira Europska Unija, nalaže ili doslovno naređuje građanima da obnove svoje ugovore s HEP-om, pri čemu će im struja biti čak 10% jeftinija. Moja je majka, dakako, bila vrlo nepovjerljiva pa ga je ravno četiri puta pitala je li on sigurno, sigurno iz HEP-a, jer ni s kim ne želi potpisivati nikakve nove ugovore, no on ju je uvjeravao da radi za HEP, ljubazno joj je objašnjavao da u svim velikim tvrtkama postoje razni kooperanti, no da je za krajnjeg korisnika to u načelu svejedno pa je čak išao zvati neku drugu osobu ne bi li joj dokazao svoje čestite namjere. Dao je svoj mobitel u ruke mojoj majci, javila se neka žena i uvjeravala je da ne treba brinuti, da gospodin zaista radi za HEP i da novi zakon nalaže da se to MORA obaviti. Moja majka slabo vidi, čak i s naočalama, pa se nije naročito trudila čitati što na papiru koji je potpisala zaista piše, a osim toga s ljubaznim je gospodinom upravo pričala o tome kako posvuda ima groznih prevaranata i čovjek više ni u što nije siguran pa je nekako mislila da je s ovim tipom valjda ipak sve u redu.

Čovjek je otišao niz ulicu, a moja je majka ipak uzela naočale i stala čitati. Spominjala se u zaglavlju tvrtka RWE, a nigdje nije bilo ni pomena HEP-a, odnosno Elektroslavonije. Nelagoda je u njoj sve više rasla, odjednom je snažno počela osjećati da je ipak bila prevarena i taman je počela obuvati cipele kad sam je ja iz Zagreba nazvao na mobitel. Čim sam čuo da se radi o poduzeću RWE, odmah mi je sve bilo jasno, no ipak sam za svaki slučaj nazvao Elektroslavoniju. Javila se gospođa na centrali i uhvatila se za glavu čim je čula o čemu se radi: ni govora, nikakav kooperantski ugovor mi nemamo s njima, zovite policiju, stalno nam se javljaju građani zbog takvih prevara. Tako mi je bila rekla. Majka mi je dala broj mobitela tog agenta RWE-a, koji se predstavio kao Matija, no on mi se nije javljao: ili bi me odmah izbacilo, ili je bilo zauzeto. Nakon nekoliko minutra poslao sam mu sms: "Ako me ne nazoveš na ovaj broj u roku od 5 minuta, zovem policiju!" Nazvao me negdje u tom roku, samo da mi kaže: "Nazvat ću vas za 10 minuta.", no ja sam mu odmah u slušalicu sasuo: "Ako sada prekinete, smjesta zovem policiju!" Bio sam poprilično oštar. Rekao sam mu da se smjesta vrati do moje majke i raskine ugovor koji je upravo sklopljen, što je i učinio. No, mojoj majci nije dao kopiju raskida ugovora niti svoj primjerak prvotno potpisanog ugovora (da ga podere i baci u smeće) pa ona opet nije znala na čemu je. Nazvao sam osječku policiju i sve im ispričao, no dežurni je dispečer pokazao zavidni nedostatak zainteresiranosti, insistirao je na tome da moja majka mora doći na policiju i podnijeti kaznenu prijavu. Rekao sam mu: "Gospodine, imam broj mobitela tog prevaranta, on je još uvijek tamo u ulici, ide od penzionera do penzionera i s njima sklapa prevarantske ugovore, možete to odmah spriječiti.", no on je ostajao pri svome, što bi njemu bilo u interesu opće dobro.

Poslao sam mail tvrtki RWE i sve im opširno opisao, no od njih baš nikakav odgovor nisam dobio. Poslao sam mail portalu Index.hr, koji na svojemu mail-obrascu uvjerava čitatelje da će im biti odgovoreno unutar 24 sata, no ni od njih nikakav odgovor nisam dobio, iako su prošla već skoro 3 dana. U utorak sam opet nazvao osječku policiju, javio mi se neki drugi dispečer, vrlo odbojnim i odmah na prvu nezainteresiranim glasom, koji je davao do znanja da ga ometam u njegovu ravnovjesju. Ispričao sam mu kakva se prevara dan ranije dogodila, a on mi je na to ovako odgovorio: "Gospodine, ja kupujem struju od RWE-a već nekoliko godina i vrlo sam zadovoljan njima. Što vi sada hoćete?" !!!! Nisam mogao vjerovati vlastitim ušima. Tražio sam da me spoji u 1. policijsku stanicu, rekao mi je: "Neću!" Doslovno tako. I on je stalno ponavljao da moja majka mora podnijeti kaznenu prijavu pa tek onda oni mogu postupati. Pokušao sam mu objasniti: "Moja je majka stara žena, mrska joj je pomisao da mora imati posla s policijom i sudovima, no zar ćete vi čovjeka pustiti da i dalje vara građane, zar nećete ništa poduzeti na temelju moje dojave? Imam i njegovo ime i njegov broj mobitela. Što bi bilo da prijavljujem sumnju na ubojstvo, zar biste i tada insistirali na kaznenoj prijavi, zar ne biste postupali u interesu građana?" Nije htio više razgovarati sa mnom, naljutio se. U 1. policijskoj stanici čovjek na telefonu bio je tek neznatno ljubazniji, no i on je pokazivao apsolutnu nezainteresiranost za bilo kakvo postupanje mimo birokratske procedure, a u interesu građana Republike Hrvatske. Kladim se, kad bih i uspio majku nagovoriti da sa mnom ode na policiju, da policajac koji bi zaprimao prijavu ne bi htio uzeti od mene broj mobitela dotičnog agenta-prevaranta, svi bi se sasvim sigurno iz petnih žila trudili da ne saznaju nijedan podatak na temelju kojeg bi nešto morali raditi i poduzimati.

Ako se ugovor ne raskine unutar 15 dana od potpisivanja, kasnije raskidanje navodno košta oko 600 kuna. Moja je majka poslala pismo u zagrebačku centralu RWE-a, odmah u ponedjeljak, a potom još jedno, preporučeno, u utorak, sa svim podacima i opisom onoga što se dogodilo, no mogu li biti siguran da će ovi prevaranti odraditi svoju zakonsku obvezu unutar tih 15 dana? Naravno da ne mogu. Čitam po portalima: građani su se žalili na prevare agenata RWE-a još davne 2014. i potom svake sljedeće godine, neprestano i neprestano, sve do danas, no je li se što promijenilo, je li država išta poduzela da zaštiti svoje građane, zna li itko ukupan broj prevarenih građana koji danas kupuju struju od RWE-a a da ni ne znaju da su bili prevareni? Osječki dnevni list Glas Slavonije pisao je proteklih godina o prevarama agenata RWE-a na osječkom području, i što? Baš ništa, sve ide po starom. Kad se obratite policiji, ona vam kaže da je ta tvrtka baš jedna dobra tvrtka i kako se vi uopće usuđujete optuživati nekog njihovog agenta za prevaru, kad je upravo suprotno, on skrbi za dobrobit građana i samo im želi da prođu jeftinije. Pa neka bude onda tako, neka nam svima bude bolje prevarenima, opljačkanima, silovanima, ubijenima, nastavite niz...


Dodatak: TEATAR APSURDA.

Dodatak 2: odličan tekst Adriana Kezelea STRAH NA ULICAMA ZAGREBA.

Nirvana kolektiv

utorak, 27.03.2018.



Izložba

nedjelja, 25.03.2018.


Konačno sam dobio dozvolu pohvaliti se uracima svoje gospođe. :)) U prvom se dijelu nalaze slike nastale tehnikom filcanja, što samo mokrog, a što kombinacijom mokrog i suhog filcanja. Zadnja među njima, Gracias a la vida, kolaž je od gotovog filca. U drugom su dijelu tapiserije izrađene u Regeneraciji Zabok, nastale po predlošcima njezinih slika. U trećem su dijelu čestitke nastale tehnikom filcanja, dakle one su manjih formata od slika. Uživajte!

1. dio - slike nastale tehnikom filcanja:



2. dio - tapiserije:



3. dio - čestitke nastale tehnikom filcanja:


Kršćanstvo i Bog

četvrtak, 22.03.2018.


Neću ulaziti u pitanje drugih religija jer je kršćanstvo, sa svim svojim glavnim i sporednim strujama i rukavcima, više nego dovoljno za opis onoga što mi je na umu. Kršćanstvo je formirano oko osobe poznate kao Isus Krist. Nema dokaza da je Isus ikada htio oko sebe stvoriti instituciju Crkve ili religiju. On je tek htio ljude upoznati s istinom svoje duše i na njih prenijeti, onoliko koliko je to moguće, svoja znanja i poimanja, svoju sreću jedinstva s Duhom. Prvi kršćani slijedili su njegova učenja, udruženi u neformalne, nehijerarhizirane grupice. Zašto su proganjani? Zato što su predstavnici vlasti instinktivno osjećali ugroženost jer im je za sreću trebala država sa svojim polugama represije, moći, prisile, porobljavanja, poslušnosti i manipulacije. Prvim se kršćanima nije moglo manipulirati, nije ih se moglo kontrolirati utjerivanjem straha, nije se moglo nad njima vladati. Predstavnici vlasti bili su pomislili: ako se brojnost kršćana bude povećavala, naša će pozicija prije ili poslije biti ugrožena, stoga nam nema druge nego tu bolest sljedbeništva Isusa iskorijeniti. Međutim, po tom pitanju nisu uspjeli napraviti bogznašto, ma koliko kršćana poubijali, upravo suprotno, vidjeli su da njihova represija u kršćana stvara još jaču vjeru, još tješnje udruživanje, još veću nepokolebljivost, pa im je sinula nova, spasonosna ideja: kršćanstvo su pretvorili u državnu religiju.

Pravi sljedbenici Isusa Krista nakon toga su i dalje bili pravi sljedbenici Isusa krista, dok su lažnjaci postali kršćanima. Kršćani su počeli sebe smatrati boljima od drugih, a svoju vjeru ne samo najboljom, nego i jedinom ispravnom, jedinom pravom vjerom. Tko je nešto drugo proglasio jednako dobrim i vrijednim, ili čak boljim, bio je po kratkom postupku skraćen za glavu. Kršćanstvo je, dakako, do današnjih dana u mnogome evoluiralo, no evoluiralo je na horizontalnoj, dijalektičkoj ravni, na kojoj se samo umnaža inteligencija lukavosti i snalažljivosti preživljavanja, a ne i istinska, duhovna diskriminatorna svijest koja razlikuje istinu i laž i po istini raste u duhu. Kršćanstvo je nekada bilo generator pismenosti, obrazovanja i znanosti, koji su međutim bili strogo uvjetovani pripadnošću klubu i jako udaljeni od ideje jednakosti i jednakih šansi. Stoga su jednako donosili korist koliko i štetu ljudskome razvoju. Danas kršćanstvo više nije generator ničega iole naprednoga jer je sa svojim mentalnim sklopom zaostalo u srednjemu vijeku pa nije kadro pratiti, a kamoli poticati razvijenu misaonu moć modernoga čovječanstva, dok je sa svojim osjećajnim bićem prepuno dogmi, osude, netolerancije, isključivosti i lažne brbljarije o ljubavi. Kršćanstvo danas generira još samo maligne oblike nacionalizma i neofašizma, dakle civilizacijsku dekadenciju. Obzirom na povijesno nasilje koje kršćanstvo ima u svojemu naslijeđu, nasilje nad slobodarskim umovima u žena i muškaraca, njegovi svetice i sveci, onih nekoliko pravih i zbiljskim Duhom nadahnutih, više su eksces i anomalija, prije nego proizvod duha kršćanstva. Sve dok kršćanin u nešto smije vjerovati, a u nešto ne smije i sve dok mu se u glavu stalno ugurava misao superiornosti nad svim drugim sljedbama, misao o Isusu Kristu kao jedinom Sinu Božjem i kao jedinom Bogu na planetu, ta silno lažljiva i glupa misao, kršćanstvo neće biti ništa drugo doli prevara i laž, maska ili obrazina kvaziduhovnosti na licu čovječjeg duha.

Tko je ili što je Bog? Kršćani vjeruju u trojedinstvo Oca, Sina i Duha Svetoga. Pritom o tom trojedinstvu imaju posve pogrešnu sliku, personalizirajući svaki od ta tri članka. U istini, Otac je nemanifestirani apsolut o kojem se ništa ne može reći, osim da je izvor svih izvora i uzrok svih uzroka, točnije: bezuzročni uzrok. On je prije tama, negoli svjetlost, tama ništavila iz kojega sve proizlazi kao privid Kreacije/Projekcije. To ništavilo nije smrt ni destrukcija, dakako. Ako je ono bezuzročni, transcendentalni izvor sveg života, ljubavi i blaženstva, onda sasvim sigurno ne može biti identificirano ni s čim negativnim u psihološkom smislu. Otac nije osoba - to valja imati u vidu. Je li Sin osoba? Nije ni on. Sin je jedan jedini, to je istina, Jedinorođenac, no samo u onom smislu, u kojem je svako biće Sin svojim svjedočenjem, svojom svijesti. Kada biće dosegne razinu svjesnoga jedinstva sa svime, neosobnoga Svjedočenja Umu/Kreaciji, tada zadobiva titulu Sina Božjeg i tada se ucjepljuje ili asimilira u Jedinorođenca, Jednu Svijest, Svjedoka. Je li Duh Sveti osoba? Ne, nije ni on osoba. Duh Sveti je tajanstvena Evolutivna Sila koja bićima omogućuje razvoj i rast svijesti i konačno Oslobođenje prepoznavanjem Jedne Svijesti Jedinorođenca kao svojega jedinoga identiteta. Tko je onda osoba? Osoba je pojedinačni čovjek prije postizanja Oslobođenja, to je lažni, utvarni identitet koji se u krajnjoj analizi ukazuje kao iluzija, kao nešto što uopće ne postoji. Individualna bića postoje kao dijelovi Cjeline Kreacije/Projekcije, prividno odijeljeni od te Cjeline, ali osoba se nigdje ne može naći, osoba je tromost uma uslijed koje se pričinja nešto što nije. Kome onda vjernik može upućivati svoje molitve? Zapravo nikome. Oslobođena bića koja su se pronašla u Jednoj Svijesti Svjedoka ili Jedinorođenca pa se više ne poistovjećuju sa svojom individualnosti, a još manje s nekom imaginiranom osobnosti, i dalje rastu u svijesti, znanju i moći, ali na jedan posve neosobni način. Vremenom takva bića u punom smislu riječi postaju božanska, postaju nositelji planetarnih Energija ili Zraka koje upravljaju Kreacijom/Projekcijom, a kasnije čak i nositelji planetarnih ili još kasnije i solarnih Logosa. To su ogromna, gigantska prosvijetljena bića koja udahnjuju dušu planetima, solarnim sustavima, zviježđima ili cijelim galaktikama. U tom određenom smislu, oni bi se mogli smatrati Bogovima pa tako na ovoj planeti postoji uzvišeno biće Sanat Kumara koje služi kao ljudski posrednik planetarnog Logosa koji je jedno još mnogo, mnogo uzvišenije biće koje planetu udahnjuje dušu, život, inteligenciju i Evolutivnu Silu. Obzirom da s Logosom direktno nikako ne možemo ući u interakciju jer bi to bilo kao da mikrob ulazi u interakciju s čovjekom, preostaje nam jedino mogućnost prosvjetljujuće interakcije s Logosovim predstavnikom unutar ljudsko-božanskog carstva, Sanat Kumarom, koji zrcali i transferira Volju Logosa planeta Zemlje. Sanat Kumara preko Buddhe i drugih božanskih bića u Šambali (najuzvišenijem eteričkom Centru ponad pustinje Gobi), preko Krista kao poglavara Duhovne Hijerarhije planeta i njegovih bliskih suradnika u Hijerarhiji, kao i preko Manua čovječanstva koji upravlja civilizacijom, posreduje Volju Logosa i ako bi kršćani nekoga eventualno mogli smatrati svojim Bogom, onda bi mogli njega, Sanat Kumaru. Međutim, važno je napomenuti da se on ni po čemu ne razlikuje od bilo kojeg drugog oslobođenog bića koje se prepoznalo kao Jedna Svijest Svjedoka ili Jedinorođenca - on nije osoba, nije personalitet, njemu se ne možemo moliti.

Sadhguru Jaggi Vasudev - sveuključivost

srijeda, 21.03.2018.





Papađi

utorak, 20.03.2018.



Benjamin Creme

subota, 17.03.2018.








Predlažem uključiti srpski titl radi lakšeg razumijevanja.

Sličica gratis - često viđena scena:


Netta favoreta

petak, 16.03.2018.




Izrael je, slično nama, zaguljena zemlja, pa ipak, za razliku od nas, u mnogočemu je otvorena prema svijetu, opuštena, zafrkantska, hrabra, s iskorakom izvan granica ukočene političke retard-hiperozbiljnosti. Kako vam se sviđa pjesma? Na eurosong-kladionicama za sada vodi. :)

Muškarčine u haljama

srijeda, 14.03.2018.


Crkvu općenito, a onda i Crkvu u Hrvata, Crkvu u smislu institucije, pretežno i premoćno čine muškarci. Muškarci koji se ne smiju seksati javno pa se seksaju tajno. Čime iznimno omalovažavaju žene s kojima to čine, dovodeći ih pred drugima i pred njihovom vlastitom dušom u vrlo neugodan položaj. Kakav odnos prema Bogu može imati žena koja se seksa sa svećenikom? Sami probajte zamisliti. Crkva je, kao što znamo, oštro i rezolutno protiv ratifikacije Istanbulske konvencije. Nikome zaista nije jasno što im to smeta u toj Konvenciji, a bojim se da nije ni njima samima. Spominju rodnu ideologiju, a meni taj pojam rodne ideologije trajno otpočetka bježi iz pažnje, ne uspijevam se nad njim zamisliti, ne uspijevam shvatiti, što bi on trebao značiti. No razmišljam: te muškarčine u haljama, koji vijekovima zloupotrebljavaju i spol i rod, koji su u povijesti zapamćeni kao progonitelji žena, koji itekako dobro znaju kakav su tretman žene imale unutar njihova mentalna sklopa još od onoga dana kad se u Rimu kršćanstvo institucionaliziralo, mogli bi danas, da imaju imalo časti, da imaju imalo osjećaja za pravdu i nadoknadu svojim vijekovnim žrtvama, da imaju imalo čestitosti, naprosto reći: pa dobro, hajde, priznat ćemo Istanbulsku konvenciju, ono što ona govori i znači prevažno je da bi njezinu provedbu minirali zbog našega stava o tzv. rodnoj ideologiji, priznat ćemo je i poduprijeti jer je njezino ratificiranje manje zlo od njezina odbijanja, prešutjet ćemo tu sitnicu koja nas smeta, prijeći ćemo preko nje. Ali ne, gosoda biskupi i nadbiskupi, uzoriti prelati i kardinali ne daju ni pedalj svojega teritorija, ne odstupaju ni za milimetar, ukopali su se u svoje mentalno srednjovjekovlje u kojemu pojam ustupka, kompromisa ili dogovora, a da o dobroti i ljubavi i ne govorim, uopće ne postoji. Za njih postoji samo fanatizam zajebanosti. Nije to ni vjera, ni dogmatska svijest, ni uvjerenje, ni dužnost branjenja tekovina Crkve, ne, to je najobičnija, najbanalnija, najfrivolnija, najprostačkija zajebanost. Ne damo!

Da je živ, Freud bi zasigurno danas ustvrdio, da zbog svoje specifične celibatoidne pozicije svećenici naprosto mrze žene. A ova im vražja Istanbulska konvencija dolazi sada kao savršeni raison d'etre njihove mržnje – te ih proklete vještice stalno izazivaju, stalno nešto zanovijetaju, stalno traže neka svoja glupa prava, i sva je sreća da je nesmotren netko u toj Konvenciji spomenuo ovaj ili onaj dvosmislen izraz za koji se mogu uhvatiti pa cijelu stvar mirne duše proglasiti lukavim podmetanjem samoga Vraga. Vazda im Bog bio na pomoći, nekada, sada i u vijeke vjekova, amen.

Dečki, međutim, ne znaju, da je Bog transrodan. :))

Pitanje prehrane

nedjelja, 11.03.2018.

I heteroseksualci su ljudi

četvrtak, 08.03.2018.


NewsBar je razgovarao s građanima Zagreba na temu heteroseksualnosti, OVDJE su rezultati.

Sličica pride:


Vivisekcija lakrdije

utorak, 06.03.2018.


Još jedna besprijekorna analiza VIKTORA IVANČIĆA na portalu Novosti, koja se ne smije zaobići. I pjesmica pride.



Dodatak: Bilježnica Robija K.: Za ljubav domovine.

Od skinheada do Churchilla

nedjelja, 04.03.2018.

Večeras je dodjela Oscara. Bit će napeto između Daniel Day-Lewisa i Garyja Oldmana za glavnu mušku ulogu. Sinoć sam odgledao Darkest Hour s Oldmanom kao Churchillom i osim što film smatram odličnim, oduševljen sam Oldmanovim uprizorenjem slavnog britanskog premijera. Ondje Oldmana uopće nema, tamo je samo Churchill, njegov duh uskrsnuo na "platnu". Prisjećam se Oldmanovih početaka u Velikoj Britaniji, s Timom Rothom u filmu Meantime Mikea Leigha. Oldman je tada bio tinejđer, impulzivni skinhead, a danas je Churchill koji naprosto MORA dobiti Oscara. Sjajna je to glumačka karijera, započeta ulogom u filmu genijalnog britanskog režisera: sada kao da je krug završen, kao da se jedan veliki umjetnički ciklus zatvorio u svojoj preciznoj cjelovitosti. Bravo, Gary!






Odvratnost prema poznatome

četvrtak, 01.03.2018.


Mladi ljudi su beskompromisni. Takvi bi barem trebali biti. Idealisti, iskreni, bez kalkulacija. Starijima to često izgleda naivno, kao proizvod neiskustva. Mlada osoba koja radikalno živi svoju beskompromisnu iskrenost ponekad ulazi u stanje odvratnosti prema poznatome. To je stanje velike tjeskobe, neprestane akutne duševne patnje. O njoj govori Eckhart Tolle u uvodu svoje prve knjige. Ta je odvratnost prema poznatome ogromna šansa za proboj izvan jajeta samozrcaljenja, za odbacivanje kalupa samosažaljivog ega.

Sve što doživljavamo svojim osjetilima spada u poznato i to poznato boja našu svijest vazda istim identitetom, koji vremenom sve više radi na automatskom pilotu, u niskoenergetskom načinu rada, koji međutim nije eko-način rada, već način linearnog poimanja svijeta uslijed nedostatka energije. Eko-način je način koji štedi energiju zbog odsustva samozrcaljenja. Eko-način ne štedi energiju zbog škrtosti, e samo zbog toga da bi je negdje skladištio, a onda je trošio na besmislice i užitke, nego zbog toga da bi tu energiju iskoristio za proboj onkraj horizonta uobičajenih mogućnosti, onkraj obzorja događaja. Tako ušteđena energija stvara žestinu, stanje riješenosti, odlučnost na svakom koraku i u svakoj sekundi. Žestina izaziva zid intenziteta da se oformi iza subjekta, a ne ispred njega. Kada je zid intenziteta ispred, to znači da od njega ne vidimo stvarne mogućnosti našeg mikrokozmosa; kamo god pogledali, taj zid je uvijek ispred nas, i to je jaje samozrcaljenja. Kada je zid iza nas, za sobom ostavljamo osobnu povijest, priču o sebi (dosadnu i zamornu svima osim nama koji se s njom identificiramo), osvrtanje na učinjeno, žaljenje i kukanje nad svojom sudbinom. Svijet je blistav i fluidan, unutar njegove matrice sve se opcije trajno pojavljuju u drhtavu obliku odapinjanja namjere, dakle u obliku izvedivosti, jasnoće, znanja, moći, čudesnoga u konstelacijama.

Odvratnost prema poznatome za mladoga čovjeka potencijalno može biti odskočna daska prema nepoznatom, u kojemu spava naša usanjana božanskost.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.