zar ja mama?

02.08.2006., srijeda

Uhvatila sam ga objektivom u zadnji tren. Mislim da je sokol.

Na jezeru.

Donosim vam jedan divan tekst prepisan iz prologa knjige P.Coelha , Alkemičar.
Nadam se da će vam se svidjeti ..........
Alkemičar je poznavao legendu o Narcisu, lijepom mladiću koji je svakog dana promatrao svoju ljepotu u jezeru. Bio je toliko opčinjen samim sobom da je jednog dana upao u jezero i utopio se. Na mjestu gdje je pao, niknuo je cvijet, kojeg su prozvali narcisom.
No Oscar Wilde nije tako završavao svoju pripovijest.
On je pripovijedao, kako su, kada je Narcis umro, došle oreade, gorske vile,i vidjele da se jezero pretvorilo od slatkovodna jezera u vrč slanih suza.
-Zašto plačeš? –upitahu oreade.
-Oplakujem Narcisa -reče jezero.
-ah ne čudi nas što oplakuješ Narcisa – nastviše one. –Konačno, unatoč tome što smo mi stalno trčale za njim po šumi, ti si jedini imao priliku da izbliza promatraš njegovu ljepotu.
-A Narcis je bio lijep? –upita jezero.
-Tko bi to bolje od tebe mogao znati? –odgovoriše iznenađene oreade.
-Naposlijetku, o tvoje se obale svakog dana naslanjao.
Na trenutak je jezero zašutjelo. Konačno reče:
-Oplakujem Narcisa jer sam mogao, svaki puta kada bi legao na moje obale, u dubini njegovih očiju, vidjeti kako se oslikava moja vlastita ljepota.

Za kraj, jedan pogled kroz šaš.

Najdražem počinje GO i nema nas cili osmi misec. Uglavnom će mo biti u Zadru i možda se brodom otisnemo negdi dalje.
Ostajte mi dobro i do čitanja tamo negdi početkom rujna. Nadam se da ću se tada i zaposliti. Držite mi fige da se cijeli svijet uroti, kako bi ja ostvarila ono što jako, jako želim ..............

mah

- 15:05 - Komentari (18) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

<	kolovoz, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31