La vita con magia (e con calcio)!!

26.08.2006., subota


Happy :)
Neda mi se više pisat blog...bar ne ovu priču. Možda na ovom blogu počnem pisat novu priču...možda ne. Vidit ću još. Ne znam kaj da još pišem. Otvorila sam blog s dvije frendice. Možda stavim adresu na ovaj blog, a možda ne. Još ću razmislit. Nekak se baš veselim početku školske godine, a i jedva čekam da se moja susjeda vrati s mora. Njoj ću sve ispričat kaj se događalo prek ljeta. A fakat mi je bilo super ovo ljeto.

E i da, opet imam novog dečka. Zove se Dario. Totalno je zakon. Ima 15 godina. Živi u Njemačkoj, ali starci su mu iz Hrvatske, pa onda dolazi ovdje uvijek preko praznika. I tak to...

Ovo je citat iz jedne knjige, nije bitno koje, to je kao neka čarolija. Kad sam bila manja stalno sam isprobavala da li će uspijet i mislim da je sad napokon uspijela...

By the powers above
And by all things good,
Bring me a love
Who will always be true.


Puno vas sve pozdravljam...


- 17:05 - Komentari (36) - Isprintaj - #

26.07.2006., srijeda


26.07.2006.
Evo, napokon sam se vratila s mora gdje je bilo super! Zillo ipak nije išla sa mnom na more jer se razbolila, al sam tam upoznala grejt cure, Niku i Dark music. Dark music si je našla nekog dečka. Ona s enjemu sviđa i on njoj, ali obadvoje se srame reći to jedan drugom. Koja koma!! A baš bi njih dvoje bili slatki par. I ja sam si našla dečka. Preslatki je. Iz Slovenije je i ima 16 godina. On dolazi opet krajem osmog mjeseca, pa smo se dogovorili da ćemo se nać onda jer i ja dolazim na deset dana prije početka škole. I tak... Ove godine mi je u Barbarigi fakat bilo super. I srela sam jednog frenda s mačevanja, Nikicu. Tak da sam imala puno društva i super sam se zabavila.

A sad evo i novog posta...

U zadnjih davdeset dana sam otišla s Aque. Kroz portal sam otišla na vilinski planet. Bila sam u prvom selu vila Ling Shokoshiro, nakon čega sam bila i u drugom carstvu vila Mayara Shokoshiro. Vidjela sam predivne prizore, sve vile su živjele u malim kamenim kućicama i se je bilo tako slatko. U prvom selu su živjeli u dolinama okruženim travnatim planinama, a u drugom selu su živjeli ispod velike planine snježnih vrhova. Na putu iz prvog sela vila u drugo smo prolazili kroz šume Windsowiji, Sve je izgledalo kao u bajci. I tamo su živjele neke vile. Pošto je u drugom carstvu vila živjele vilenjačka princeza Gyongyi onda smo i nju upoznali. Imala je lijepu dugu bijelu kosu i stvrano me se dojmila. Ona nas je nakon nekog vremena u Windsowiji uputila kuda možemo ići sljedeće, ali Edoardo, Kat, Ayu i ja smo se dogovrili da ćemo se vratit u Hogwarts, pa da ćemo opet poslje nastavit putovanje.

Evo i nekih slika s Vilinskog palneta...

Ovo je prvo carstvo vila!

Kaj nije najs...

I drugo carstvo vila!

Bilo bi zgodno skijat se na vrhu ove planine...

Ovo je magična šuma Winsdowija!

Kaj da kažem...

Čak je i vila na slici...

A sad kad sam to napisala idem malo na sve vaše blogove...

- 11:16 - Komentari (53) - Isprintaj - #

04.07.2006., utorak


04.07.2006.
Ujutro sam se probudila na plaži. Edoardo je još spavao ležeći pored mene. Bio je tako kjut. Nisam ga htjele budit. Pokupila sam svoje stvari. Taman kad sam završila sa skupljanjem on se probudio. Nasmješio se i poljubio me. Odlučili smo da idemo još malo prošetati po Aqui, da vidimo što još ima tamo. Dugo smo šetali dok nismo stigli do slapova. Slapovi su bili božanstveni.

Prekrasno!

U jednom trenutku do nas je doletjela Massalla. Rekla nam je da se to mjesto zove "Slapovi Gwanye". Upoznala nas je s činjenicom da je to mjesto nalazište polusirena. Malo sam na to obratila pozornost. Prepoznala sam neke od polusirena s kojima smo se upoznali u selu. Mahnula sam im, tek toliko u znak pozdrava. Nakon toga nam je Massalla ponudila da nam pokaže glavni slap. Malo smo hodali dok nismo došli do tamo. Prizor je bio divan. Bila sam očarana.

Prirodne ljepote

Massalla nam je rekla da se slap zove Syreny. Pitali smo je da li se smije kupati kod tog slapa. Nisam mogla odoljeti da se ne kupam tamo kad je voda bila tako čista. Massalla je rekla da naravno da smijemo. Ušli smo u vodu. Voda je bilo odlične temperature. Jedva sam čekala da zaplivam. Čak sam i ronila. Na dnu je bilo puno raznolikog kamenja. Bilo ih je čudnih oblika i raznih boja. I Edoardo je ronio. Poljubili smo se ispod vode. Bilo je baš fora.

P.S. Danas je tekma Njemačka - Italija. Ja navijam za Italiju. Vi?
P.P.S. Idem danas na more u Barbarigu (to vam je kod Pule) sa Zillo. Neće me bit petnaest dana (otprilike), pa zato neću moći pisat. Ako nađem negdje kompjuter, napisat ću post, ali sumnjam da ću ga naći.

- 14:07 - Komentari (99) - Isprintaj - #

01.07.2006., subota


01.07.2006.
Polako sam se budila. Malo mi je bilo mutno pred očima. VIdla sam da su tamo bili Massalla, Ayumi, Katarina, Dylan i Edoardo. Ayu i Kat su počele skakat i vikat: Budna je, budna je!! A Edoardo mi je rekao da kad smo došli u selo da sam se opet onesvijestila. Počeo je još nešto govorit, ali više nisam slušala, sjela sam na krevet i poljubila ga. Nisam znala da ću ikad imati hrabrosti za to. On je ostao malo iznenađen, ali me poljubio natrag. To je bio predivan osijećaj. Ayu i Kat su bile još sretnije, a Massalla je nešto mrmljala sebi u bradu: Ah, ta mladež. Ovo je neprimjereno u ovoj situaciji... A Dylan... on se odmaknuo prema prozoru kolibe i samo gledao van, u prazno. Edoardo i ja smo se prestali ljubiti. On je sjeo pored mene. Zamolili smo sve da izađu. Polako su izašli. Dylan je bacio samo jedan pogled na nas i izašao. Edoardo i ja smo napokon bili sami. Legli smo na krevet i samo razgovarali. Prvo nismo znali što da kažemo, a onda je on rekao: Znaš, ja tebe volim!, i okrenuo glavu prema meni. Ja sam mu samo odgovrila: I ja tebe! Opet sam ga poljubila. Koj divan osijećaj. Kako mi je taj dečko sladak, s tim svojim smeđim očima, gotovo crnim, i ima tako predivnu crnu kosicu...

Na večeri smo bili svi zajedno, mislim, svi ljudi iz tog sela. Svi su izgledali tako sretni. Edoardo i ja smo zagrljeni sjedili i bili smo tako sretni. Pili smo nekakvo piće koje ima smao na Aqui. Mislim da se zove Contentia. Bilo je jako fino, a mislim da je u njemu i bilo svojevrsnog alkohola. Najednom mi je neko prišao iza leđa. Okrenula sam se da vidim tko je to. To je bio Dylan. Pitao me da li možemo razgovarati nasamo. Rekla sam mu da mi sve može reći pred Edoardom. Edoardo i ja smo se nasmijali i opet se poljubili. Dylan je rekao: Stvarno? Odlično! Htio sam ti objasniti onaj polj... Ustalas ams e i prekinula ga. Poljubila sam Edoarda, povukla Dylana za ruku i odvela ga na stranu. Rekla sam: O nekim stvarima nečemo razgovarati pred Edoardom, a to su moja ljubljenja prije njega i njegova ljubljenja prije mene. Jasno? Dylan se smao namrštio i rekao: No, da. Onaj poljubac... da objasnim. Napravio sam ljubavni napitak. Recept sam našao u jednoj od tvojih knjiga. Ali mi baš nije uspjelo... Onda sam ja odgovorila: Pa si me zato skoro ubio? Spustio je glavu i buljio u svoje cipele. Bilo mi ga je žao. Samo sam pitala: Prijatelji? Razvedrio se.

Poslje večere smo Edoardo i ja otišli do mora. Malo smo razgovarali, a onda sma se ja sjetila nečeg. Rakla sam mu da malo pričeka da moram po nešto otići u selo. Otišlas am do naše kolibice. Uzela sams tvari koje sam sa sobom ponjela na putovanje; metla, plašt nevidljivosti, čarobni štapić i neke knjige. Vratila sam se do mora. Edoardo me čekao. Pitao me štom će mi sve te stvari. Rekla sam mu da sam mu htjela pokazati kako se leti. On je pristao. Popeo se iza mene na metlu i... poletili smo. Bio je divan oijećaj opet letjeti. Rekals am Edoardu da se dobro drži. Izvodila sam lupinge u zraku i uživala. Napokon smo se spustili na zemlju. Edoardo je rekao da je to super i pitao me da li smije on probati letjeti. Naravno da sam mu dopustila. Poletio je. On je letio savršeno, on je bio rođeni talent za letenje. Nsiam mogla vjerovati. Spustio se i pitao me da li je je letio dobro. Osmijehnula sam se i rekla: Savršeno Poljubila sam ga, legli smo na plažu do mora i tamo zaspali zagrljeni.


P.S. Kaj se tiče SP-a, znači počelo je četvrt finale. U četvrt finale je ušla Italija, pobjedivši Australiju 1:0 zabivši gol u petoj minuti sudčeve nadoknade iz jedaneisterca. Gol je dao Totti. Ukrajina je pobjedila Švicarsku na pucanje penala 3:0, Brazil je Ganu pobjedio također 3:0. Ronaldo je dao svoj petnaesti gol na svjetskim prvenstvima i postao rekorder. A Španjolska je iznenađujuće izgubila od Francuske 3:1. U četvrt finalu su dosad bile dvije utakmice. Igrale su Njemačka i Argentina, te Italija i Ukrajina. Njemačka je Argentinu pobjedila na penale, a Italija je Ukrajinu dokrajčila 3:0.
- 13:19 - Komentari (75) - Isprintaj - #

26.06.2006., ponedjeljak


26.06.2006.
Opet sam se odlučila malo javit. Do kraja SP-a neću pisat Fan fiction. Iskreno, neda mi se baš. Ali poslje ću sigurno nastavit. Treba mi malo inspiracije.

Kak je počeo SP ja gledam sve utakmice. Prvi je krug sad prošao i počela je osmina finala. Prva na tom programu je bila utakmica Njemačka - Švedska. Iz te utakmice kao pobjednici su izašli van Njemci. Švedsku su pobijedili sa obećavajućih 2:0. Oba gola za njih je dao Podolski koji je trenutno na listi boljih strijelaca ovog SP-a. Oba gola su bila na početku prvog poluvremena, u 4. i 12. minuti. Ja sam i izabrala najzgodnijeg igrača te utakmice (imala sam vremena u 90 minuta). Izabrala sam Niclasa Alexanderssona. On je Šveđanin. Nije ništa posebno zgodan, ali je svakako ljepši od svih svojih suigrača i Njemaca. Procijenite sami...

Slatkica... plavi mali!

Prekjučer je osim utakmice Njemačka - Švedska na programu bila i utakmica Argentina - Mexico. Favoriti za pobjedu su bili Argentinci, ali im pobjediti nije pošlo za rukom skroz do produžetaka utakmice. Prvi gol su zabili Meksikanci u 6. minuti briljantnim pogotkom Maqueza da bi četri minute nakon toga Crespo doveo Argentinu do izjednačenja 1:1. Preostalih osamdeset minuta do kraja bilo je dosta prilika za golove, ali ni jedna nije realizirana. Nakon 90. minute i sudčeve nadoknade igrači su morali igrati u produžetcima. Tek tada je Maxi Rodriguez uspio zabiti gol za Argentinu i oslobodio sve igrače muke od pucanja penala. Gol je bio u 98. minuti. U toj utakmici je bilo dosta zgodnih igrača, ali po meni onaj najljepši je ipak Oswaldo Sanchez, golman Meksičke reprezentacije...

Tamnoput je... Baš slatko!

Jučer je jedna od utakmica bila Engleska - Ekvador. Bilo je toliko prilika za obadvije reprezentacije, ali je utakmica završila tek s malom razlikom od 1:0. Po meni je pobjedu više zaslužio Ekvador nego Engleska, ali Engleska je ipak izvukla pobjedu. Na tribinama su dominirali Engleski navijači, što nije ni čudno jer bi Ekvadorski navijači trebali proći pola svijeta da dođu do Njemačke. Prvu priliku za gol je imao Ekvadorski igrač Carlos Tenorio. Imao je i previše vremena za pogodak s deset metara, ali on je pogodio samo prečku. Zbog toga mu je sad sigurno žao. A jedini Engleski gol je dao David Beckham, u 60. minuti iz slobodnog udarca. Za najzgodnijeg igrača utakmice sam odabrala baš Beckhama. Nije da je on nešto posebno, ali je puno puta ljepši od svojih suigrača i igrača Ekvadora. Što jest jest, on je malo glup, žena mu je kuja, ali ipak zna igrat nogomet što je na SP-u najbitnije...

Ne znam kaj da kažem!

Jučer navečer nakon utakmice Engleska - Ekvador na redu je bila utakmica Nizozemska - Portugal. Ja sam naravno navijala za Portugal koji mi je favorit na cijelom ovom SP-u. Portugal je pobjedio Nizozemsku s minimalnom razlikom od 1:0 i to zahvaljujući Manichovom golu u 23. minuti uz asistenciju Paulete. No to je bio tek početak utakmice, pa još nije bilo vrijeme za slavlje. No nakon 90. minute i sudčeve nadoknade od iznenađujućih sedam minuta osim Portugalaca slavila sam i ja. Tokom utakmice crvenih i žutih kartona je bilo ko u priči. Costhina i Deco su dobili crvene od igrača Portugala, a od Nizozemskih igrača crvene kartone su dobili Boulahrouz i Van Bronckhorst. Svi igrači su ih dobili nakon svog drugog žutog kartona i to onog kojeg su imali još iz prošle utakmice. Najzgodniji igrač utakmice je dakako Cristiano Ronaldo iz Portugala, kao i uvijek...

Najzgodniji od najzgodnijih...

Nadam se da vam se post svidio. I ko još nije riješio ovaj test nek ga riješi. Ovo je link. Pa svratite...
Pozdrav

- 11:41 - Komentari (45) - Isprintaj - #

21.06.2006., srijeda


21.06.2006
Evo, i ja sam napisala novi post. Kako ste mi vi? Kod mene je sve OK. Preko vikenda su kod mene bile Zillo, Evicamarica i Iva. Bilo nam je super. Samo da vam svima kažem ovaj post neće imat veze s HPFF-om. Neda mi se pisat imaginarne priče trenutno.

I tak smo mi spušili prvo od Brazila 1:0, a onda remizirali s Japanom. Mislim da smo protiv Brazila igrali fenomenalno, ali ova tekma s Japanom je bila stvarno ponižavajuće (čak i za našu reprezentaciju). Što se tiče dosadašnjeg razvoja događaja na SP-u meni je u oku upao poraz Srbije protiv Argentine s fenomenalnih 6:0. Kolko sam ja čula to je bilo zbog nesloge u njihovoj ekipi. Navodno Crnogorci nisu htjeli igrati pod imenom Srbije. Još mi je zapela za oko utakmica Italije i SAD-a. Sve, od sudca, pa do igrača je bilo skroz na skroz... pa malo, na neki način smiješno. Sudac je u toj utakmici dao tri crvena kartona. Dva je dao američkim igračima i jedan Del Pieru. Čak je u novinama u jednom člančiću pisalo u naslovu "Sudac koji je volio kartone". Del Piero je dobio karton zato što je jednog američkog igrača (mislim da je bio McBride) namjerno u skoku s laktom tresnuo po nosu. Naravno Talijanima to nije bilo dosta uzbuđenja za jednu utakmicu. Vodili su 1:0, ali su zaključili da bi bilo lijepo dati još koj gol. I dali su ga. Samo što nisu pucali na pravi gol. Dali su sami sebi autogol i tako izjednačili, i doveli u pitanje svoj prolazak u drugi krug. Sada o njihovom prolazku odlučuje tekma s Češkom koja je favorit u toj skupini. A bogami je i Češkoj važna pobjeda pošto je od Gane izgubila s začuđujućim 2:0.

Evo, već sam i samoj sebi dosadna. Sad ću stavit par slikica...
Ovo su mi dva najdraža igrača na SP-u!

Ricardo Kaka...

Zgodnica mala... He, he!

...i naravno legendrani Cristiano Ronaldo...

Ovo je sexy!

Nisu li zgodni???

Ajde mi pliz riješite ovaj test. To sam vidla kod svoje Kat na blogu. Ovo je link. Pa svratite...

Zara!!

- 20:44 - Komentari (54) - Isprintaj - #

13.06.2006., utorak


13.06.2006.
Evo, novi post. I ja sam se odlučila pisat. Dugo je vremena pršlo. Ja sam i dalje na Aqui. Upoznala sam dve cure- Ayumi i Katarinu. One su me molile da kad odlazim Aque povedem i njih sa sobom. Tako da će njih dvije od sad putovat sa mnom i Edoardom.

Ovaj tjedan je bio jako čudan za mene. Dylan me jedan dan odveo sa sobom na kupanje u more Mondtanie. Bilo je predivno. More je stvarno... magično! Uživala sam više nego ikad u cijelom svom životu. Ali onda je najednom sve to nekako palo u vodu. Dylan i ja smo razgovarali o svemu i svačemu. Edoardo nije bio s nama jer je išao razgledavat mjesto s Ayumi i Kat. I usred razgovora Dylan me samo anjednom prekinuo i poljubio. Ali to nije bio običan poljubac. Osijećala sam se jako mračno. Sve je oko mene bilo crno. Svijet sam počela gledati kroz druge oči. U meni su se pobudili nagoni za ubijanjem. Samo sam čula glas u sebi koji mi je govorio: "Ubij, ubij, ubij!" Ujedino sam osijećala strah, a ujedino i neku novu snagu, moć, trijumf. Još uvijek mi nije jasno što se to tamo dogodilo. Znam samo jedno. To je za mene bio Poljubac Tame. Pala sam u trans. Sva sam bila bunjena. Skočila sam u vodu nesvjesno. Zaronila sam i nisam htjela izaći van. Osijetila sam da gubim svijest. Činilo mi se da sam pod vodom bila cijelu vječnost kad me najednom Edoardo izvadio van iz vode. Bio je zbunjen. Meni je sve bilo mutno i još uvijek nisam imala dosta zraka. Stanje mi se pogoršavalo. Edoardo je probao s umjetnim disanjem. Uspijelo je. Napokon sam počela dolazit k sebi. Zagrlial sam ga i krenula prem aselu gdje trebam još raščistit neke stvari s Dylanom...

P.S. Ajde ljudi, danas je velika tekma. Nemojte se usudit to propustit. Idemo Hrvatska. Mi smo the best!!

- 16:49 - Komentari (134) - Isprintaj - #

03.06.2006., subota


03.06.2006.
Jučer smo otišli s Lyona, sad smo na Aqui. Miha i Ewa su nas odveli do jednog portala. Sav je bio plavo-zelen. I izgledao je ko da je sastavljen od vode. Malo sam se bojala. Onda sam primila Edoarda za ruku i zakoračila unutra. Bilo je kao da padam. Samo sam padala i padala. Iznad mene je voda padala i padala, ali ni u jednom trenutku me nije dotaknula. Bilo je jako čudno. Kad smo napokon stigli i vidjeli tu zemlju bili smo oduševljeni. Vidjeli smo prvo more Mondtanie okruženo planinama. DIvan prizor. Kad smo došli skroz do mora vidjela sam da je more kristalno čisto. Takvo predivno more nisam još nigdje vidjela. Mogla sam vidjeti dno i sve pokrete najmanjih životinjica. U pozadini iza onih stijena se vidio neki planet. Kad sam malo bolje pogledala vidjela sam da je to Lyon.

Svemirska prostranstva...

Još smo malo promatrali prizor. Smireno smo sjedili i samo se divili kad me najednom neko s leđa malo pogurnu. Vrisnula sam i pala u vodu. Kad sam se okrenula vidjela sam jednu vilu. Imala je mala krilca. Nisu bila lijepa ko ona leptirova, ali su mogla poslužit svrsi. Vila nam je rekla da se zove Massalla. Pitala nas je što mi tamo radimo. Objasnili smo joj cijelu priču i ona nas je pozvala da nas upozna s ostalim stanovnicima Aque.

Mala slatka vila!

Bilo je par vila i nekih polusirena, pa čak i ljudi. Nije bilo puno ljudi na tom planetu, ali zato su svi živjeli u skladu i miru. Odmah sam se sprijateljila s tim ljudima. Piatali su Edoarda i mene da lis mo brat is estra. MI smo se nasmijali i rekli da nismo. Onda su nas pitali da li smo cura i dečko. Obadvoje smo se zacrvenili i šutili kad sam ja rekla da nismo. Prestali su s pitanjima, a ja i Edoardo smo odahnuli i pridružili se zabavi. Edoardo se odmah upoznao s jednom polusirenom koja je i meni bila simpatična, a ja sam upoznala Dylana. On je bio čovjek. Super smo se svi zabavljali cijelu noć kada nam je Massalla ustupila jednu malu kolibicu u kojoj smo trebali prespavat.

P.S. Posjetite ovaj blog. Žena je prvoklasna glupača!!
P.P.S. I posjetite ovaj i ovaj fan klub.
P.P.P.S. Ovo je pjesma iz filma 10 razloga zašto te mrzim. Meni je baš zakon!

I hate the way you talk to me...
And the way you cut your hair...

I hate the way you drive my car...
I hate it when you stare...

I hate your big dumb combat boots...
And the way you read my mind...

I hate you so much it makes me sick...
It even makes me rhyme...

I hate the way you're always wright...
I hate it when you lie...

I hate you when you make me laugh...
Even worse you make me cry...

I hate it when you're not around...
And the fact you didn't call...

But mostly I hate the way I don't hate you...
Not even close...
Not even a little bit...
Not even at all...


- 10:17 - Komentari (57) - Isprintaj - #

27.05.2006., subota


27.05.2006.
Jako se dugo nisam javljala. Od mog zadnjeg javljanja je prošlo deset dana. Činilo mi se kao da je puno manje. Nemojte se ljutit na mene.

Ovdje je jako zabavno. U selu s jednorozima smo proveli deset dana. Oni su zapravo jako pametna bića. Svašta smo naučili od njih. A u zadnje vrijeme i kentauri su se počeli ponašat više prijateljski. Neku noć sam promatrala zvijezde s jednim kentaurom. Mislim da se zvao Miha. Prvo smo pričali o svemu i svačemu. Rekao je da se zove Miha. On je bio već malo stariji, pa je pokupio svakakve mudrosti po sviejtu. Ispričao mi je i da je sretno oženjen što nije čest slučaj kod kentaura jer se stalno svađaju. Pričao mi je svakakve anegdote o svojoj ženi Ewi i njihovoj djeci. Nakon toga smo nekako prešli na razgovor o zvijezdama. Reklao mi je da na Lyonu ima puno portala. Pričao nam je kamo sve vode. Mene zaintrigirao samo jedan. Pričao je o planetu Aqua. To je planet voda. Pun je mora slapova, rijeka i potočića. Rekao je da je to nešto predivno. Pravi raj na Zemlji. Ali rekao mi je da se dok ne dođem tamo moram malo strpit jer se portal otvara tek u šestom mjesecu.

Jučer me Miha upoznao sa svojom ženom Ewom. Vrlo dojmljiva kentaurica. Njih dvoje su mene i Edoarda odveli do klimotopatske šume. Rekli su nam da takve šume postoje samo na Lyonu. U njima svi jednorozi i kentauri crpe energiju. Odveli su me do te šume. Prvo smo dugo hodali kroz gustu šumu, a onda smo stigli na proplanak. Bilo je puno vode i svjetla i jednorozi i kentauri su trčali okolo. Svi su izgledali tako sretno. To mjesto je stvarno bilo predivno. Miha i Ewa su mene i Edoarda nagovorili da s njima dođemo na proplanak. Pristali smo. Kada sam stala a taj proplanak, osijetila sam neku novu energiju. To je bio neopisiv osijećaj. Osijećala sam se sretno i ispunjeno. Bilo je to nešto predivno...

Baš romantično mjesto...

- 10:22 - Komentari (55) - Isprintaj - #

17.05.2006., srijeda


17.05.2006.
U pola dvanaest sam uzela svoje najpotrebnije stvari i sakrila se pod plašt nevidljivosti te pobjegla iz dvorca. Sa sobom sam uzela metlu, plašt nevidljivosti, čarobni štapić i još par knjiga. Taman na izlazu iz dvorca sam se spotaknula o nešto. Ili bolje rečeno o nekog. Zaustavila sam se i osvrnula. Na podu je ležala Mary. Prsni koš joj se nije micao. Ona nije disala. Bila je mrtva. Došlo mi je da plačem. Nisam mogla vjerovati. Tko bi to napravip? Bila sam sva u panici i nisam znala što da napravim. Nisam joj nikako mogla pomoći. Došlo mi je da vrištim. IZ razmišljanja o tome me prenulo kada sam najednom sam čula korake. Neko je dolazio. Zavukla sam se pod plašt i pričekala. Stvorila se jedna djevojka. Počela je tresti Mary i govoriti: Probudi se! Moraš se probudit! Anna je... tvoja polusestra! Ostala sam zgranuta. Kaj Mary ima polusestru? Kad sam vidla da će se ta djevojka pobrinuti za nju odtrčala sam iz dvorca. Ostalo mi je još samo par minuta do dvanaest.

Kad sam stigla do Hogsmeada na dogovoreno mjesto Edoardo je bio tamo. Primio me za ruku i počeo trčati prema šumi. Pitala sam ga kako ćemo mi točno doći do tamo, a on mi je rekao: Svake godine je u Hogsmeadskoj šumi u petom mjesecu otvoren jedan portal koj vodi do Lyona. Mi samo trebamo doći do tamo i izgovoriti čarobne riječi. Kada sam ga pitala koje su to riječi rekao je da ih ne zna na pamet nego da ih ima zapisane. Najednom smo stigli do središta šume gdje je bio proplanak. Na sredini je bila crvena svijetlost. Edoardo i ja smo stali u tu svijetlost i počeli nekako čudno lebdit. Edoardo je izvadio komad pergamenta i počeo čitati:

In the untouched forests,
A magic portal appears.
A savior for the unicorn land
Or symbol of their deepest fears!


Planeti!

Sa svih strana su počela bljeskati svijetla. Počeli smo se vrtjeti po zraku. Neka čudna struja nas je pokretala. Okretala sam se na sve strane. Oko nas su bile zvijezde i planeti. Plovili smo svemirom. Bilo je na neki čudan način čak i zabavno. Ali što god da sam radila nisam ispuštala Edoardovu ruku ni na trenutak. Najednom je sve stalo i mi smo se stvorili na posve novoj zemlji.

Većinom je sve bilo zaleđeno i kamenito. Naišli smo na jednu tablu na kojoj je pisalo: Ejdvo u udalks eviž iruatnek i izorondej! To je bio zajednički jezik kentaura i jednoroga. Edoardo mi je sve preveo pošto je on pričao njihov jezik. To je značilo: Na ovom planetu u skaldu žive kentauri i jednorozi. Nisam znala da ima i jednoroga na Lyonu, ali to me razveselilo jer volim jednoroge. Odmah smo i sreli jednog jednoroga. On je nažalost bio mlad, pa nije imao još uvijek rog na glavi.

Pustoš!

Meni je sve to izgledalo kao pustoš, ali me Edoardo odveo malo dalje i otkrio mi prave čari tog planeta. Na drugoj strani planeta je bilo toplo i šareno i sve puno kentaura i jednoroga. Kentauri nas nisu baš veselo dočekali, pa smo se sklonili u selo jednoroga. Bilo nam je baš lijepo...

- 14:53 - Komentari (88) - Isprintaj - #

15.05.2006., ponedjeljak


15.05.2006.
No, da, u Hogwartsu se desilo dosta zanimljivih stvari. Kao prvo Loyd i Astrid više ne hodaju. To me tak začudilo. Loyd je inače Ok tip. Uglavnom, Astrid ga je zatekla kako se žvali sa Pansy. Mislim, barem si je neku zgodniju mogao naći. Stvarno je čudan. To već zna cijela škola i svima je žao Astrid. Malfoy je bijesan jer ga je Pansy napustila i sad širi razne glasine po školi. Meni je Astrid u povjerenju rekla da je na Loydovoj ruci vidla Tamni znamen. Obećala sam da to neću nikom reći, i do sad nisam nikom rekla.

Jedna od novosti je i to da je Mary Matthews prohodala s malim slavnim Harryjem Potterom. Ona je tako zaljubljena u njega. Makar je ona dvije godine starija od njega. Ah, njihovoj ljubavi očito ništa ne stoji na putu.

Treća stvar je ta da Amy prestaje sa školovanjem u magičnim školama. Odlučila je svoj život posvetit bezjačkom svijetu i živjet u njemu te se pravit kao da za magiju i Hogwarts nikad nije čula. Zbog toga je odlučila da ne ostane u nikakvom kontaktu s ljudima iz čarobnjačkog svijeta, pa čak ni sa mnom. To me jako pogodilo. Baš mi je žao.

I ono što je najbitnije je da ja napuštam Hogwarts. Gotovo je. Naravno, ne iz istih razloga kao Amy. Za moj odlazak iz Hogwartsa još niko ne zna. Niti će saznat dok ne bude prekasno. Nakon onog izleta u Hogsmeade sam se vratila natrag tamo navečer, potajno. Otišla sam naći Edoarda. I našla sam ga. On je rekao da je i on mene htio potražit, ali da se bojao. Rekao mi je da mu je jedan kentaur otkrio da postoji planet kentaura. Zove se Lyon. Pitao me da li bi htijela s njim otić tamo. Ja sam pristala. Dogovorili smo se da ćemo otići danas u ponoć.

P.S. Molim vas da odete na http://klubhp.blog.hr i tamo u anketi u lijevom boxu glasate za Mirandu, Lunu ili mene na izboru za predstojnika Gryffindorskog doma.

- 23:07 - Komentari (37) - Isprintaj - #

11.05.2006., četvrtak


11.05.2006.
Ovaj vikend smo bili u Hogsmeadu. Kad smo došli Amor i ja smo se malo šetali, išli smo u Medičarnicu i Zonkov dućan psina, sve u svemu bilo nam je zakon. Onda mi je Amor rekao da mi mora nešto pokazat. Odveo me u neku šumu i zazviždio. Najednom je došao jedan dečko. Izgledao je potpuno isto kao Amor. Amor mi je objasnio da je to njegov brat blizanac koj se mora skrivat od Voldemorta jer ga on pokušava ubit. Kad mi je to rekao osijećala sam nešto čudno. Rekao mi je da se njegov brat zove Edoardo i da je zbog sigurnosti promjenio i prezime te da se sad ne preziva više Black nego Allamandola. Bila sam zgranuta s tom pričom. Očekivala sam sasvim normalan izlazak s dečkom, a u što se to pretvorilo. Ne mogu vjerovat.

Usred sve te priče i objašnjavanja ja sam najednom čula korake. Neko je dolazio. Amor je uspio pobjeć, ali ja ne. Edoardo i ja smo se sakrili na jedno drvo. Došla je profesorica Trelawney. Počela se nešto derati i govorit, ko da ju nešto opsjeda ili ima neku viziju. Najednom se srušila na pod. Nakon par minuta se dignula i osvrnula se oko sebe ko da se čudi svemu oko sebe. Onda je otišla. Edoardo i ja smo sišli s drveta. Rekla sam mu da mi je to profesorica iz Proricanja i da sam oduvijek mislila kako je malo luda, ali da sam sad u to uvjerena. Onda mi je on rekao da mi mora nešto važno reći.

Počeo je pričat. Rekao je da je kada su on i Amor navršili četri godine jedan dan iznenada Voldemort došao u nihovu kuću kada njihovi roditelji nisu bili doma. Voldemort im je navodno rekao da on traži svog nasljednika i nešto u tom stilu. Onda je kao kad je Voldemort vidio Amora rekao da će on biti njegov nasljednik i još nekakve slične gluposti. Rekao je da je nakon tog događaja Amor postao jako zao i osijećao se jako važnim zato što je on Voldemortov odabrani. Kad je završio sa cijelom pričom ja sam pitala: To je nešto kao da si ti dobar, a Amor loš blizanac ili...? Rekao je da je to istina i da Voldemort zapravo traži cijelo vrijeme Amora jer ga želi imati u svojoj službi, a da njega (Edoarda) pokušava ubiti čitavo vrijeme te da je to razlog zašto on bježi. Ne znam zašto, ali imala sam neki osijećaj da govori istinu. Najednom je samo od nekud došao Amor. Uzeo me za ruku i povukao van iz šume. Kad smo izašli van ja sam ga pitala da li bi se mogli vratit u dvorac. On me začuđeno pogledao i pitao: Što ti je Edoardo rekao? Znaš, on ima jako bujnu maštu, sve ovo bježanje mu je malo naštetilo u razvoju... No, ja sam ga prekinula i natjerala da se vratimo u dvorac.

Sad više ne znam kom da vjerujem. Sve je tako čudno. Kome da vjerujem- Edoardu ili Amoru? Ne znam za vas, ali ja imam čudan osijećaj da Edoardo priča istinu...

- 22:49 - Komentari (38) - Isprintaj - #

04.05.2006., četvrtak


4.5.2006.
Ah, napokon i dobre vijesti. Zato što smo u ponedeljak imali nastavu, a bio je praznika sad umjesto škole sutra idemo u Hogsmead. Genijalno! Dogovarala sam se nešto s Lisom, Astrid i Daisy da bi mogli ić zajedno u Hogsmead. U našu Društvenu su poslje nastave došle i Nora i Sara, one su se dogovorile da će naravno ići zajedno. Ovo im je tek drugi put da idu u Hogsmead i jako su uzbuđene. Poslje njih je došla Tara s Larom i Loydom i još nekom curom iz Gryffindora. Astrid nas je onda otkantala i dogovorila se s Loydom da idu zajedno u Hogsmead. Lara, Tara i ona cura su došli do mene, Lise i Daisy. Njih tri su se dogovorile da će isto ić s nama. Ta treća cura se zove Mary Matthews. Gryffindorka je. Onda sam ja primjetila: Blago se Loydu i Astrid, oni idu zajedno u Hogsmead. A ja idem sama. Tara se samo nasmiješila i rekla: To ti samo misliš! Cijelo popoden sam ju nagovarala da mi kaže što je s tim mislila, ali je ona bila nepopustljiva.

Na večeri je bilo dosadno ko uvijek. Daisy, Lisa, Astrid i ja smo imali raspravu na intelektualnom stupnju (ha ha) kad su našem stolu prišli Tara i Amor. Ajme, nisam mogla vjerovat! Tara se nasmiješila i pitala nas: Možemo mi sjest s vama? Rekli smo da mogu. Pozvala sam Taru da sjedne pored mene, ali ona je produžila dalje do Daisy, Astrid i Lise, a Amor je sjeo pokraj mene. OMG! Htjela sam ubit Taru, ostavila nas je same i počela s Astrid raspravu o Nirvani i Kurtu. No, na kraju ipak nije ispalo tako loše. Pričali smo o svemu i svačemu. I na kraju me pitao da li ću htjet ić s njim u Hogsmead. Ja sam pristala. Htjela sam vrištat od sreće. Hvala Bogu da nisam vrištala.

Danas cijeli dan nije bilo Vedrana nigdje, gdje je on nestao?

- 13:34 - Komentari (56) - Isprintaj - #

01.05.2006., ponedjeljak


1.5.2006.
Ovaj vikend smo igrali završnu utakmicu s Gryffindorima. Bilo je genijalno. Astrid, Lisa i Daisy te Angelina, Alicia i Maya su cijelo vrijeme zabijale golove. Bili smo izjednačeni sve do kraja. No, naše lovice su imale većih problema s gađanjem jer su Gryffindori imali briljantnog vratara- Olivera Wooda. Naš vratar je jedan dečko na drugoj godini. Na audiciji je bio najbolji, pa smo ga uzeli. Naporno je trenirao, pa je bilo nešto od njega. Udarači Fred i George te Vedran i Cho su jedini koji svoj posao nisu obavili kako treba. Taman kad smo i ja i Harry ugledali zvrčku, Harrryju je bila nadomak ruke, Harryja je pogodio maljac, a ja sam uhvatila zvrčku. To i nije bilo baš fer, ali hvala Bogu da smo pobjedili. Osvojili smo Metlobojski pokal!!! Ne mogu još uvijek vjerovat. Ogroman je, ja bi ga najradije zadražala, ali ga moram predat u školu.

U Društvenoj je bilo ogromno slavlje. Svi smo se zabavljali i bilo je zakon. No, ne bi mi slavili da smo znali da danas ujutro trebamo ići u školu. Mislim ono? Ljudi, kaj se po praznicima ide u školu?? Nenormalno... I to smo još danas imali Skrb. Dosadno! Kad smo došli do Hagridove kolibe tamo su bili ogromni sanduci iz kojih se čuo čudnovat čegrtav zvuk, ispresijecan nečim što je podsječalo na omanje eksplozije. Hagrid nam je priopčio da se unutra nalaze Praskavi repani. Ma molim vas! Grozno! Ta bića su nalikovala na izobličene jastoge bez ljušture, bili su sablasno blijedi i sluzavi, nge su im čudnovato stršale, a glavama nije bilo ni traga. U svakom ihn se sanduku nalazilo oko stotinjak. Što je najgore zaudarali su na ribu. Nakon našeg prvotnog šoka Hagrid nam je priopćio: Neki među njima imaju žalce. Mislim da su ti muški, a ženke imaju nekakve sisaljke na trbusima... za isisavat krv ako se ne varam. Ja sam si u sebi mislila: Ma nije valjda. Ko si ne bi poželio kućnog ljubimca koji te istovremeno može opeći, ubosti i ugristi? No taj sam komentar zadražala za sebe.

I tako sam provela grozno jutro sva mamurna igrajući (moš si mislit) se sa praskavim repanim....

- 10:04 - Komentari (37) - Isprintaj - #

26.04.2006., srijeda


26.04.2006.
Ovaj tjedan su nam treninzi bili skroz pojačani. Svi su se više trudili i cijela ekipa je u savršenoj formi. Nisam sad dugo pisala jer imam dosta obaveza. Danas smo imali blok-sat Travarstva s Gryffindoryima. Radili smo u stakleniku broj tri. Kad sam došla tamo ugledala sam najružnije biljke koje sam ikada vidjela. Nisu zapravo toliko ni nalikovale na biljke, koliko na debele, crne puževe balavce divovskih proporcija. Uspravno su stršale iz tla, lagano se migoljeći, a bile su posute mnoštvom velikih, svjetlucavih oteklina ispunjenih nekakvom tekućinom. Nakon našeg prvotnog šoka profesorica Sprout je započela: Bubugomoljice. Treba ih istiskivati. Prikupit ćete gnoj... No, Maya ju je prekinula: Mi ćemo raditi što?!? Na što je Sproutova već malo iziritirano odgovorila: Istiskivati gnoj, gospođice Courage! Taj gnoj je iznimno dragocjen stoga ga nemojte uludo rasipat. Znači, gnoj ćete prikupiti u ove boce. Navucite rukavice od zmajske kože, jer nerazrijeđeni gnoj bubugomoljica može nezgodno djelovati na kožu.

Istiskivanje bubugomoljica je bila odurna, ali istovremeno i vrlo smirujuća aktivnost. Kada bi otekline prsnule, iz njih bi izletjele znatne količine guste, žućkastozelene tekućine čiji je snažni vonj podsjećao na benzin. Tekućinu smo po uputama profesorice Sprout hvatali u bočice, a do kraja sata smo skupili i par litara.

Nakon tog predavanja smo imali još sličnih dosadnih gluposti. Dan je prošao u skroz zamagljenom stanju za mene. Bilo je tako dosadno. Čak me ni Astrid nije mogla raspoložit. U društvenoj su navečer došli Loyd, Maya i Lara po Daisy, Lisu, Amy i mene da idemo na party, ali ja sam ostala u društvenoj. Poslije su svratile i Tara, pa Sara i Nora, ali ja sam ostala sjedit u društvenoj i pisat svoje zadaće.

Na kraju smo u društvenoj ostale samo Cho i ja. Bolje sma se upoznala s njom. Ja nju inače znam samo zato što igra metloboj. Skroz je OK cura. Saznala sam da ona hoda s Cedricom iz Hufflepuffa. Uopće to nisam znala. Čudno! Alis ad mi se spava, pa idem na spavanac...

P.S. Žao mi je kaj nisam pisala, ali u školi imam strašno puno obaveza. Trpaju nas sa zadaćama i moram sad navuč pet iz matematike i prirode i nekak se izborit za četvorku iz povijesti, pa se onda ne ljutite kaj rijeđe pišem.
P.P.S. Šaljite mi bilokakve mailove na moju adresu zara6@net.hr


- 11:20 - Komentari (50) - Isprintaj - #

21.04.2006., petak


21.04.2006.
Ma da, evo mene opet. U zadnjih par dana nema previše čudnih događaja ili tak nekaj. Ali znate kaj je stvarno čudno. Lindsay se preselila u Beauxbattons. I to bez ikakvog oproštaja, biločeg. Sam je jednog dana nestala, da se tako izrazim. Ne razumijem. Mislim, ona je sad na sedmoj godini, uskoro završava. Ali u Beauxbattonsu ima osam razreda, pa će morati ići godinu dulje u školu. Ali dobro. Tara cijelo vrijeme prigovara i sad se nema više s kojom curom družit, pa se druži sam s dečkima iz svog doma.

Upravo su mi rekli da slijedeći vikend igramo protiv Gryffindora zadnju utakmicu. Mi smo sve utakmice ove sezone pobjedili. Čak i Hufflepuffe. Cedric Diggory nije igrao tu utakmicu zbog ozlijeda, pa onda smo ih i dobili tak. No, vratimo se mi na utakmicu. Gryffindori imaju sjajne igrače. Lovice su im Angelina Johannson, Alicia Spinnet i Maya Courage. Sve su na petoj godini. Lovac im je Harry Potter, dečko s treće godine, super igra. Udarači su im Fred i George Weasley. Loyd je prebačen kao zamjena. Fred i George u također na petoj godini. I kapetan i vratar je Oliver Wood. Moramo se pazit. Ali imamo sreće jer Oliver ne može igrati. Slomio je ruku. Umjesto njega igra Luna Snape. Navodno je jako dobra. Ovaj tjedan ću pojačat treninge. A naša ekipa je također briljantna. Astrid, Lisa i Daisy su lovice. Udarači su nam Vedran i Cho Chang, a ja sam tragačica. Mislite da imamo šanse pobjedit. Iskreno se nadam. A sad idemo pozvat ekipu da im objasnim planove taktike i razradimo sve... Preko proljetnih praznika sam naučila i radit odlične lupinge, duple, pa čaki trostruke. I usavršila sam Varku Vronskog. Varku vronskog može izvesti jako malo ljudi,a po njoj je najpoznatiji tragač Bugarske reprezentacije Viktor Krum. On mi je totalni uzor. Oduvijek sam se nadala da ću jednom s njim igrat.

Ali sad ću vam prestat pisat. Boli me ožiljak. Ajme, ja vama nisam rekla za ožiljak. Bila sam jako mala. Moji roditelji su bili negdje vani, a ja sam bila na čuvanju kod tete i tetka. Te je noći došao Voldemort i njih dvoje ubio, a moja teta koja je poginula u pokušaju mog spašavanja. Zbog nje sam dobila neku zaštitu i Voldemort me nije uspio ubiti. Ali vjerujem da će se Voldemort vratiti, zato me vjerojatno ožiljak i boli u zadnje vrijeme.

- 16:57 - Komentari (61) - Isprintaj - #

18.04.2006., utorak


18.04.2006.
Danas je na nastavi bilo dosadno ko i uvijek, a tom je pridonjelo i to kaj smo imali blok sat iz Povijesti magije. Lisa, Daisy, Astrid i ja smo cijeli sat pričali i pričali i samo pričali. Sat smo imali s Gryffindorima. Nakon nekog vremena i Vedran i Loyd su se uključili u razgovor. Binns je nešto mljeo o goblinskim pobunama, ali bojim se da ga nitko nije sluša. Mislim da ga neko i je slušao nakon toga bi mu ostale trajne posljedice, jer iskreno, Binnsovi satovi baš i nisu najzanimljiviji.

Cijeli dan smo pod satovima svi tak nešto pričali i niko ništa nije radio uglavnom. Još smo poslije nastave morali ići u knjižnicu, a vremena uopće nije bilo jer su u zadnji čas napravili nekakav ples u čast godišnjice Hogwartsa. Onda sam si zbog toga morala sama šivat haljinu. Na magičan način, naravno. No, vratimo se mi na knjižnicu. Mislila sam da će to biti dosadno učenje kao uvijek, ali, evo nije ispalo tako. Daisy, Lisa, Astrid, Loyd, Vedran i ja smo bili u knjižnici. Najednom su samo dotrčale Lara, Tara, Sara i Nora smijući se. Ispričale su nam kako su izbombardirale Parkinsonicu i Draca s vodenim balonima i još nešto tako. Madam Pince je bila an trenutak izašla van iz knjižnice kad su unutra ušli Parkinsonica i Draco. Svi mokri su ans pokušali napast. Ali Tara i Vedran su znali neverbalne čarolije, pa su im prije nego što su ih uspijeli napast oduzeli čarobne štapiće. Onda su ih Loyd i Astrid malo zakucali u zid, Daisy i Lisa su svaka jednom zaljebila žvaku u kosu. Normalno da im je to bio problem jer obadvoje imaju dugu kosu. Bilo je tako smiješno i za kraj smo ih Nora, Sara, Lara i ja svaka pogodile s jednim urokom. Oni su tak stajali mokri, isprebijani, a izgledali su kao da ih je i struja strefila, nasred knjižnice. Još bi se oni nekak i izvukli iz toga da onda nije madam Pince ušla u knjižnicu. Počela se derat i poslal ih ravnatelju, a mi smo si lomili rebra susprežući se od toga da ne počnemo vrištat od smijeha.

Onda je došo taj ples. Pjevale su Čudnovate sestre. Bilo je OK. Zabavno. Vedran, Astrid, Loyd, Lara, Amy, Maya, Tara, Lindsay i ja smo sjedili za tim jednim stolom i pričali. Na stolu do nas su bile Nora, Sara, Daisy, Lisa i još neki koje baš ne poznam dobro. Uglavnom svi smo si bili blizu. I tak. Pogodite kaj se onda desilo. Došo je Amor, prvo sam mislila da treba moju sestru, ali kad je došao do našeg stola pozvao me da plešem s njim. Nevjerojatno. Naravno da sam pristala. AStrid mi je samo namignula, a ja sam otišla...

- 23:11 - Komentari (72) - Isprintaj - #

17.04.2006., ponedjeljak


17.04.2006.
Vratili smo se u hogwarts s praznika. Danas ujutro nismo imali nastavu jer su profesori imali neke seminare. A znate kaj se desilo. Suspendirali su Snapea i dobili smo novog profesora iz Napitaka. Zove se profesor Morgan. Snape je suspendiran zato jer je branio Draca Malfoya i pritome istuka jednog prvašića. Moj Bože taj Malfoy je toliko slab da se ne može suočit niti s malim prvašićem. Ali još bolje. Sad nema Snapea.

Na popodnevnoj nastavi smo zbog Astrid izgubili 200 bodova. Prvo joj je McGonagallica oduzela 100 bodova. Rekla joj je da ne nosi pravu školsu pelerinu. A Astrid je nosila crne hlače, crnu jaknu, majcu s natpisom "zabranjeno plakatiranje, kapu i torbu s bedževima. Jedino nije imala pelerinu. Onda je McGonagallica počela brbljeti nešto, a Astrid ju je prestala slušat i pokazala joj svoj bedž na kojem piše "Sorry I stoped listening days ago!". Na ro je McGonagallica totalno poludila i oduzela joj 50 bodova. Nakon toga se Astrid pretvorila u zamorcva, ona je registrirani animagus i McGonagallica joj je oduzela još 50 bodova. Mislim, ono. Ovo i je Preobarzba uostalom. Za to je trebala dobiti bodove. Pitate se kako je izgubila još 100 bodova? Pa evo... Samo mala napomena, ovo se desilo prije nego je Snape bio suspendiran. Draco je zezao Astrid na hodniku i onda se ona raspalila i skurila mu obrve. Snape je naišo i oduzeo joj 30 bodova. Pošto je Astrid kipila pogodila je Snapea s crvom posred nosa i počastila ga s par lijepih izraza. Snape joj je oduzeo još 70 bodova.

To nije fer. Na treningu niko od Ravenclawa nije razgovarao s njom, samo Amy, ja i Vedran. Mislim koji su to gadovi. Ali Dracu nije bilo dosta maltretiranja za jedan dan, pa je došao na naš trening s onom Parkinsonicom i počeo nas sve vrijeđat. Astrid ga je pukla s balunom u glavu. Pogodilo je i Parkinsonicu. Pogodite di su sad njih dvoje? U bolnici im ugrađuju zubala. Ha, ha! Baš mi je drago...

Navečer, nakon večere su kod nas u društvenu došli Loyd, Maya i Lara. Loyd je cijelo vrijeme bio s Astrid, a Lara i Maya su došle k meni i Amy čavrljat. Nakon nekog vremena je Amy otišla kod Vedrana, a ostale smo samo nas tri. Onda su u društvenu ušle Lisa i Daisy koje su bile dodatno trenirale metloboj. Ja sam im to zadala. Vježbale su lupinge i slično. One su došle k meni, Mayi i Lari i uključile se u razgovor.

P.S. Odite na blog od Astrid i Loyda pogledat njihove priče.

- 12:29 - Komentari (36) - Isprintaj - #

16.04.2006., nedjelja


16.04.2006
Ovaj dnevnik nažalost nisam počela pisat početkom godine jer sam ga tek nedavno dobila. Prvo sam si mislila da bi bilo malo glupo počet pisat dnevnik sredinom travnja, ali evo me. Ili da budem preciznija, danas je 16. travnja, Uskrs. Pa, sretan vam Uskrs svima!

E, pa da počnem. Danas se moja sestra Tara sjetila da je preko ovih praznika rebala otići u muzej. Da, tako je. Ne znam da li danas muzeji uopće rade. Ona tvrdi da rade. Treba otići pogledati Muzej čarobnjačke umjetnosti i književnosti. Za Povijest magije. Ne mogu vjerovat.

Ali baš mene briga što će ona morati ići u muzej, stvar je u tome da je amma rekla da Lara i ja isto moram o ići u muzej s njom. To je zvučalo ovako: Zara, Lara, što želite ostati neobrazovane do kraja života? Mi smo ju onda pitale da li je ona ikada bila u tom muzeju. Ona je rekla obako: U moje doba je sve bilo drugačije, onda se to nije trebalo i... I tako dalje. Znači ona nije nikada bila, a mi moramo ići. To smo joj pokušale objasnit, ali ona nas nije htijela slušati. A onda se Sara dobrovoljno javila da ide. Super, sad i mlađu sestru trebamo čuvati. Kad nam je mama počela pričati o tome kak ju moramo paziti i sve to Lara i ja smo samo kolutale očima, ali to nam na žalost nije pomoglo. Znala sam da smo Lara i ja osuđene na propast s Tarom i Sarom, pa smo onda pozvale Vedrana da ide s nama. Njemu se nije dalo, za što ga by the way ne krivim, ali na kraju smo ga uspijele nagovoriti da ide.

I tako smo se nas pet uputili prema tom muzeju. Kad smo došli tamo bilo je tako dosadno. Bilo je strašno vruće. Morali smo gledati neke glupe zapise i crteže čarobnjaka praljudi. Molim vas, na šta to liči današnje obrazovanje. Samo jedan dio muzeja je bio OK. To je bio dio muzeja u kojem su bili zapisi i crteži o početcima metloboja i njegovom razvoju. Na tom je odjelu ujedino bilo i najviše ljudi. Tara je u muzeju srela Lindsay, pa su onda njih dvije zaključile da je dosta razgledavanja muzeja i da je vrijeme da odu na pivoslac. Otišle su u jedan kafić do muzeja. Lara i aj smo odmah znale da je to najlakši način da ih se svih riejšimo. Saru smo nekako uvalili Tari i Lindsay, a Lara, Vedarn i ja smo otišli dalje. Išli smo u čarobnjački lunopark.

Čarobnjački lunopark je puno drugačiji od bezjačkih. Ima puno više stavri za raditi. Tamo smo još sreli Amy i Mayu. Super! Kak su si Lara i Maya best frendice, a i ja i Amy, onda se svi puno družimo, a Vedran hoda s Amy. I tak nas je opet bilo pet ko napočetku, samo kaj sam se riješila dvije sestre. Još smo malo bili u lunoparku, a onda smo svi otišli kod Amy doma....

- 12:38 - Komentari (120) - Isprintaj - #

15.04.2006., subota


Zara's number one
Ja sam Zara Ravenclaw. Imam tri sestre; Lara, Sara i Tara. Lara mi zapravo nije prava sestra, ona mi je polusestra. Moja mama ju je rodila prije nego što se udala za mog tatu. Sve četri pohađamo Hogwarts- školu vještičarenja i čarobnjaštva. Niti jedna od njih nije u istom domu kao i ja. To baš ne kužim jer smo nas četri zadnji potomci Rowene Ravenclaw, pa bi bilo normalno da smo sve Ravenlawke. Jedino sm ja Rvenclawka. Inače sam na petoj godini i kapetanica sam svoje metlobojske ekipe. Igram na poziciji tragačice. Metamorfomagus sam. Nisam tipični Ravenclaw, uopće ne volim učiti. Kad odrastem htijela bi biti vidarica u Mungu. Najbolja prijateljica mi je Amy Watson. I naravno, zaljubljena sam...

Evo par countera...





P.S. Ne tražite me da vas ubacim u priču jer to neću napravit. Bit će previše likova. Sad sam se potrudila stavit vas što više mogu u priču. Pogledajte u boxove ko je u priči. Probat ću vas stavit još. Malo sam promjenila vaše opise tako da se sve bolje uklapa u priču.

Pozdrav!

- 15:05 - Komentari (30) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se