Ćale moj

utorak , 18.10.2011.



Danas sam ti poslala čestitku, tata. Za tvoj 70. rođendan.

Dugo si već ne šaljemo čestitke za blagdane, rođendane.
Nekako, s godinama, izgubio se taj običaj čestitanja.
Sjećam se, kao dijete sam ih sakupljala.
One čarobne, "prelivuše", koje su mijenjale sliku. Fantastične "lakirane", romantične, tradicionalne, šaljive, sjetne.
Taj starinski način slanja poštom veselio nas je sve, a poštara smo željno iščekivali, kao najboljeg prijatelja.
Promjenili smo navike, nema više topline kojom odiše čestitka, a kada vidim poštara, smrknem se, u iščekivanju nekog računa ili ovrhe.

Daleko si mi milo moje, ne mogu ti poslati poklon.
A i što bih ja tebi kupila?
Možda topli šal da ti grije vrat u ove hladne zimske dane?
Ali da si bliže, zagrlila bih te jako i poljubila, dobri moj.
Kao nekada bih se skuturila uz tebe i očekivala da znaš sve što ti nisam rekla.
A toliko ti toga nisam rekla tata. Toliko toga sam ti želila reći.
Ali riječi jednostavno ne prelaze preko usana. Neke je riječi možda bolje niti ne izreći.
Nekako, osjećam, da si uvijek sve znao.
Kad god si odlazio, rekla sam sebi - slijedeći put sigurno.
I onda bi opet sjedili šuteći, samo su nam se misli dodirivale. A ja bih ponovo rekla - slijedeći put.
Zato sam ti sada pisala tata.
Da li sam ti ikada rekla koliko te volim? Da sam presretna što si od svih ljudi na ovom svijetu baš ti moj tata?
Oprosti mi ako sam te ikada uvrijedila ili povrijedila. A znam da jesam, iako mi ti nikada to nisi rekao.
Želim ti sretan 70. rođendan i željno čekam tvoj ponovni dolazak.
I to je sve što sam napisala.

A u mislima sam dodala toliko toga. Slažem fotografije uramljene u srcu.
Sjećaš li se tata, ta prošlo je više od trideset godina, kako si mi nacrtao konja? Ja sam rekla da će svi znati da nisam ja? Svejedno, bio je to najljepši konj koji sam vidjela u životu.
Žao mi je što sam te slagala da sam bila baki na sahrani a zapravo sam je oplakala u autobusu za Tursku na šoping turi koja je davno bila uplaćena. I ti si to znao sve ove godine a nisi mi rekao.
I žao mi je, više od svega, što te nisam podržala kada si to želio. Bila sam mala tata. Mala u umu, u vjeri. Ali nisam bila mala u ljubavi jer si ti bio jedini kojem je pripadalo moje srce.
Tebi, ćale moj.

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se