B(IJES)ĆUTNOST

ponedjeljak , 17.05.2010.

Poželila sam da sam mrtva.
Sjedeći na toj stolici, dok sam slušala svoje dijete kako plače, poželila sam da me nema.
A ona je, jecajući, iz svoje male duše izbacivala nakupljenu bol.
Govorili su joj da je retardirana. Da je ružna i glupa. Čak su mi rekli - zaridala je - da mi uši nisu jednake. I da imam velik nos. Da sam grozna i bubuljičava.
Gledam svoju lijepu, plavu djevojčicu. Slobodno, bez roditeljskog egoizma, usudila bih se reći - lijepu. Duga plava kosa, plavo-zelene oči.
Visoka, vitka, mažoretkinja. Ponosna jer je prije dva dana osvojila srebrnu medalju. Presretna. Pa je stavila nekoliko slika na facebook. Pa se predvodnica zmija otrovnica oglasila na španskom - kako je slika fuj.
Pa je lavina ponovo krenila. Uvrijede kurvo, glupačo, jadnice. Pa su joj na "zid" napisale - R. I. P. Rest in peace. Počivaj u miru. Pa zaprijetile da je sutra nastradala u školi.
Natjerala sam je da toj djevojčici napiše poruku da joj je mama slučajno (da ne ispadne tužibaba) vidjela fejs, i da je rekla da će sutra sve ispričati razredniku. Što ovu nije uopće zabrinulo, nego je poslala stariju sestru da se obračuna s mojom, dvije godine mlađom. Dok su "prijatelji" iz razreda navijali da je išamara.
Moja mi uplašena, pod satom, šalje poruku i ja za dvadesetak minuta stižem u školu.
Pred očima mi se vrti film o zlostavljanoj djevojčici iz Dubrovnika, kojoj su starije isjekle kosu.
Odmor je, zvoni, kamen mi pada sa srca kada mi prilazi. Pronalazim razrednika i pedagoginju. Dvoje krasnih mladih ljudi koji ostaju zatečeni i zgroženi pričom. Potreseni kao i ja.
Pozivaju malu "zmiju" na razgovor. Ona ulazi glumeći (ili ne glumeći?) samouvjerenost i prekriženih nogu sjeda na stolicu. Cupka nakrivljenih usta. Pokušava se braniti ali pred mojim argumentima da imam sve kopirano, polako se stišava.
Ja bih je najradije raspalila preko gubice, neodgojene i drske ali prizivam sebe razumu da je i TO samo dvanaestogodišnja djevojčica.
Moja plače. Gađali su me, mama, jaknama. Sakrivali mi knjige u tuđe torbe a kada bih ih htjela uzeti optuživali da im čeprkam po stvarima.
Zvali su me da dođem a onda optuživali da ih uhodim i pratim.
- Pa pratila si nas - vrisnu "zmija".
Pedagoginja blago pita - Jesi li ih pratila?
- Pa možda jesam...
- Pa kako, jesi išla za njima, skrivala se ili..?
- Ma ne, druga bi me djevojčica pozvala da dođem, a kada dođem, napadnu me da ih pratim.
Meni je odavno jasno da je "zmija" samo satelit te druge djevojčice. Imućne, zlobne, tobože vrlo dobre prijateljice od moje.
Kako smo povezani nekim poluobiteljskokumskim odnosima, ova je uvijek imala drugu ruku da podvali mojoj. Kroz glavu mi prođe jedan od mnogih manevara.
Za zadaću su dobili da opišu jednu slavnu osobu i zalijepe njene slike.
Moja odluči da će to biti Lady Gaga a "zvijezda razreda" obeća joj, kako nam printer nije radio, isprintati njene slike. Cijelo poslijepodne su se dogovarale a kada ju je moja ujutro prije škole podsjetila preko fejsa da joj ne zaboravi slike, ova je mrtvo hladno napisala - Nemam slika za tebe, uostalom, ja sam napravila Lady Gagu.
Moja tuka je plačući krenila u školu, jedva smo od nje izvukli što se dogodilo i na brzinu po kioscima potražili slike.
Mjesecima pratim što se događa, popustila je u školi, grize nokte, ali uvijek kada bih pokušala razgovarati, negirala je sve, plakala da je ne razumijem.
Jednostavno, bojala se da će je odbaciti potpuno a oni su je postepeno izolirali sve više i više. ONI. Sada je teško reći točno tko,ne cijeli razred, ali skupina od sedam, osam dječaka i djevojčica koji su vedrili i oblačili. A ostali se prilagode čoporu.
Ako te oni uzmu na zub - nema te. Šesti razred!!!
Pregledala sam internet u potrazi za sličnim temama. Naježila sam se kada sam prepoznala simptome - griženje noktiju, nesanica, glavobolja, bolovi u stomaku, manjak koncentracija, nesigurnost, plačljivost, osjećaj neprivlačnosti, manjak samopoštovanja ...SAMOUBOJSTVO!!!!

Pokušala sam biti smirena i pedagoginji rekla što točno očekujem od škole. Nisam odjurila kod roditelja, nisam djecu vukla za uši, grdila.
Jedino nisam izdražala pa sam "zmiji" rekla - Može vam biti, glupa, može vam biti ružna, može vam biti dosadna. To je vaše pravo. Ali NEMOJ DA VAM PADNE NA PAMET DA STAVITE PRST NA NJU! Jesam li bila jasna?

Pedagoginja je još odlučila porazgovarati s dječakom - kolovođom, ali bez moje nazočnosti. Kasnije sam nazvala na telefon da se raspitam kako je prošlo.
Rekla je da je dječak jedva čekao da ona završi što ima i da izađe.
Epilog, slijedeći sat je drugi dječak iz grupe, usred nastave (kakva hrabrost?), mojoj izvukao s leđa stolac pod njom. Pala je i udarila se snažno u trticu.
Prešutila bi i to ali odalo ju je bolno vezanje patike jutros. Kada sam je stisla zaplakala je - Svi su mi se smijali mama...
Nazvala sam pedagoginju koja je rekla popričati s dječakom ali zbog nekog sastanka nije.
Polubrat mog djeteta po ocu, mladić od dvadesetak godina, koji je čuo od bake što se dogodilo, danas je uletio pod odmorom u školu, u razred, i dječaku koji joj je izvukao stolicu zaprijetio batinama ako to ponovi te dodao da će mu istući onda i mamu i tatu što ga nisu odgojili. I uz put nagrdio ostale "promatrače".
S R A N J E !!!
Nazvala me ljuta pedagoginja da su ga snimili nadzornim kamerama, da ga škola sad može tužiti, da djevojčice koje su se tobož mojoj i htjele možda ispričati sada to iz inata neće jer ima retardiranog brata, da je mama od dječaka sutkinja i bla bla bla....
Slažem se sa svim. Na nasiljem ne možeš odgovarati nasiljem.
Nije u redu da momak od dvadeset godina viče na djecu od dvanaest.
Da je ravnatelj sada doveden u nezgodnu poziciju jer ga roditelji mogu pitati kako netko može tako upasti u razred. Da će sada i ostali roditelji doći braniti svoju djecu. NOĆNA MORA!!!
Složila sam se sa svim. I pitala.
- Što ste vi poduzeli da zaštitite moje dijete?
- Što ako joj netko sutra podmetne škare? Ili sruši pa slomi kičmu ili ruku?
Ako je netko ošiša?
Kakvu ste jasnu poruku poslali da se nasilničko ponašanje NE TOLERIRA?
Čekam sutra...

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se