srijeda, 08.06.2011.
Malenog, sanjala sam te
Sastavim ti sve dlake što pokrivaju lice kao neka
slatkasta medena tekućina koja valovito se lije preko očiju.
Kao gusta vrela voda žućkastosmeđe boje.
Kažeš žao ti je, kažeš ne znaš zašto, kažeš voliš me,
kažeš ne razumiješ, kažeš ne znaš zašto...
Lažni ste kao što su i ljubavi vaše lažne, kao što lažno izgledate,
kao što su lažne vaše želje i sve riječi koje izgovorite - lažne su,
lažne su vam oči. Jesam li jedina koja to vidi? Ili je problem u meni.
Kažeš ne znaš zašto, kažeš žao ti je, kažeš voliš me,
kažeš ne razumiješ, kažeš žao ti je...
Dlanovima skupim tvoje lice u orgazam;
ljubiti sliku i čuti je kako govori - kako može biti isto?
Tvoj vrisak se plavi na mojim rukama, na mojim ramenima,
dugo se nismo vidjeli. Tisućljeće nas je zaobišlo časkom.
I stojiš tako, kao moje dijete, kao da si iz mene rođen u ovom trenutku,
sada, ovdje stojiš kao da sam te iz grudi iščupala
i stavila te ispred sebe. Kako da te ugledam drugačije?
Kažeš žao ti je, kažeš voliš me, kažeš ne znaš zašto,
kažeš ne razumiješ, kažeš voliš me...
Ritmička se klopka ugasila:
s druge strane oluje, ostaješ sam, moja Ines.
Ostaješ sam, dijete moje.
- 14:11 -