srijeda, 06.10.2010.
Patetični izljev netom iza ponoći
'Dva vetra ne mogu biti u isto vreme na istom mestu.' (Milorad Pavić, Predeo slikan čajem)
Zasigurno nisi pomislio da te traži u ljubavima
kao stranac na kolodvoru oči što razumiju njegov jezik.
U toliko je postelja legla od odlaska
da svi pipci na tijelu to pobrojati nisu u stanju
(moćna stvar, ta represija, zar ne?)
i kao da još uvijek je noć,
a dolaziš na njezina vrata pun očajna bijesa
sa sumnjom da te izdala.
Ponesen buncajem vlastita straha
moliš je za ubojstvo iz žalosti;
tuga, tako silna je kada čovjek ostane bez imena.
Poslije svega, tek ruku joj pružaš
i govoriš da ju voliš - nju, kurvu, nju Judu.
A ona i danas... no, zasuzi joj oko
kada govori o tebi kao najtužnijoj elegiji,
pubertetski grijeh čija kazna nikada nije dovoljno plaćena.
Nijedno ime, nijedno lice više nije kao trokut.
Jede svoje meso i ono što bi bilo da je bilo da je bilo...,
kao doručak i ručak
uz sve i jedan odnos ili guranje od sebe.
Voljeti, teško je... i pod Suncem,
i u Sarajevu...
Zagreb, 02.10.2010.
- 11:18 -