četvrtak, 04.02.2010.
Infekcija emotivnog sustava (Pjesma imaginarnom Ivici)
Pričala sam ti o njemu,
sjećaš se.
Uvijek kada se razbolim,
ležim razmišljajući da je ovdje.
Izmislim ga nekad, kao tebe.
Imaginarne su ljubavi toliko ljepše
od onih stvarnih.
Rekla sam jučer majci za tebe;
gurale smo kolica prepuna nepotrebnih stvari,
tirkiznih, ružičastih krinki,
ukrasa za jednom, nekad.
Rekla sam: Majko, zaljubljena sam,
ali on ne postoji, izmislila sam ga.
Ona se nasmiješila jer,
ionako je najvažnije da budem sretna.
E, on,
vratit ću se na njega.
Pričala sam i o njemu neki dan,
u onom snu,
kada smo bili zatvoreni u onoj ostavi.
Je li glupo to što sam između intervala
hipotenzije i 40° htjela da je blizu?
Zasigurno je glupo,
znam da je smiješno.
I meni je smiješno.
Nemoj me tako gledat;
kako je moguće kreirati nešto
što i dalje ima mogućnost biti skeptično?
Znaš,
podsjećaš me na njega,
iako, istina, fizički niste ni nalik.
Doduše, ti malo više šutiš.
Ali isto se ljubite,
imate isti glas
i spavaš kao on, trzneš se kad ti dodirnem nos.
I sad... Smijem se i pjevušim neku glupu pjesmu
jer sam zaljubljena u tebe,
a ti ne postojiš.
Ja samo...
...ma, imam temperaturu.
- 01:35 -