subota, 14.11.2009.

Tristoti gubitnik

Pogledajmo film

Ona je tebe.
On je mene.

Sami, a skupa,
sjedimo oslanjajući se
na najdepresivniji stol Badnjaka u gradu:
oni su nas…

Nikoga nema.

Samo ti i ja,
prijatelju i neznanče.
Nisam te nikada
upoznala ovakvoga.

Ti,
naprotiv,
jedino si me takvu mogao

vidjeti.

Gledam na sat,
iako dovoljno opijena
da ne bih vidjela kazaljke.

Zalijepio si dlan na moj
i gubimo se unutar mračnih labirinata uličica i prolaza;
odjednom
te guram i govorim
da ja ne mogu.
Ne možeš ni ti.

Lijepo je bilo vjerovati
u bezdušnost
samih sebe.

Nisi takav.
Nisam ni ja.

Oni su krivi,
a mi ojađeni –
jednako krivi za šutnju
kao i oni za zločin.





I ja sam tebe

Jedna šalica kave,
nas je dvoje,
a novaca nimalo.

Znam što si radio sinoć.
Znam odakle si došao jutros.
Znam zašto si me zvao.

Janis
mi danas samo pije krv
jer znam što ćeš reći
i živcira me iščekivanje.

ssssssssssrrr…

Prevario sam te.
Već sam znala da jesi.
Pravim se da me ne dira,
sa osmijehom
ti govorim:
I ja sam tebe.
Laž
koja će nas staviti u ravnopravnu poziciju.

Baš me zanima
imaš li hrabrosti
još nešto dodati?





Mlađi

Kao hobotnice sljubljeni
leže,
ona okrenutih leđa njemu,
on kao ljudski kornjačin oklop, leži zaglavljen za njezin potiljak
i gledaju u prazno.

Nisu vodili ljubav,
nisu ni ono što nalikuje tome radili,
nisu se niti pogledali.

Trebao im je osjećaj
prividne bliskosti,
lažne romantike
i fiktivnog zajedništva.

Oni se nikada nisu poljubili.

Mlađi ulazi s kistom
i krpom
i stavlja na policu
još jednu u nizu
nakaradnih reprodukcija armije.

Ni ne gleda u njih.
A vrata su trebala biti
zaključana.





Sam u bazi

Daleko bolji nego što je ikada priznavao,
oduvijek sam to znala.

Hipersenzibilitet
se ne iznosi javno
iz preventivnih razloga.

Toliko smo isti,
ali to nikada neću reći naglas,
to se ne govori
nikome,
pa ni braći
po svijesti.

Kada nitko ne zna
ne postoji netko tko to može upotrijebiti protiv tebe.

Znam što je mislio
kada se družio
sam sa sobom
nekoliko koraka dalje od mene.

Znam.

Zato i nisam prišla.





Deja vú

Kažeš, stoji mi.

Znam, stoji mi,
zato i jesam ovdje.

Uloga udovice je već
debelo
zastarjela.

Mi smo tu;
još jednom mi reci da sam lijepa
da imam razloga slagati ti
poljupcem
da će sve biti u redu.

- 14:58 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< studeni, 2009 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Lipanj 2013 (1)
Travanj 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Veljača 2012 (1)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (3)
Travanj 2011 (2)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (4)
Listopad 2010 (10)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (3)
Srpanj 2010 (11)
Lipanj 2010 (27)
Svibanj 2010 (22)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (8)
Veljača 2010 (22)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (6)
Studeni 2009 (11)
Listopad 2009 (2)
Rujan 2009 (2)
Lipanj 2009 (11)
Travanj 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (3)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

By: Vedrana Jukičić


'Čovek ne stari istovremeno uz časovnike, nego ponekad za tri dana više no za godinu.'

(Milorad Pavić - Predeo slikan čajem)


Blog je zaštićen copyrightom©
i nijedan njegov dio ne smije
se kopirati bez dozvole autorice
Vedrane Jukičić.

Kontakt

jukicicvedrana@gmail.com