utorak, 10.02.2009.

Poljubljeno jutro




Kao da se tisuću proljeća okrenulo otkada smo posljednji puta usnuli sa tolikom količinom spokoja i, moglo bi se reći neke vrste radosti uzrokovane međusobnom prisutnošću i ni sa čim drugim do li mirom koji je došao sa naizmjeničnim slušanjem daha onog drugog.
Okrenem se i spavaš. Vjeđe su ti spuštene neusiljeno i nježno, padaju preko tvojih tamnih očiju koje nakon određenog stupnja budnosti običavaju postati krvavima. Katkad sam uvjerena da u samom trenutku kad te dotakne onaj prvi san tvoji podočnjaci dobiju nevjerojatnu izražajnost, kao da tvoje lice pokušava navesti nepristranog promatrača da pomisli da si užasno umoran i da je stoga tvoj san nešto što se ne smije prekinuti čak ni glasnim uzdahom. One dvije bore kraj nosa te uvijek izdaju; kraj mene leži budan dječak, ali spava muškarac koji me nosi na licu. Svaka zajednička tortura osvane na tvom licu kada se predaš snu. Gledam te tako i slušam te, ponekad se i nasmijem jer uvijek pogodim koji će zvuk izaći iz tvojih nosnica ovisno o strani na kojoj ti pomaknem glavu. Usna ti se refleksno zameškolji kada te dotaknem po bradi – pomisliš da sam malena kukcolika živina, uvijek me to nasmije. Ljubim ponekad tvoje kapke, u tom trenutku živopisno osjećajući iste kao dio same sebe. Isprepletem svoj dlan negdje u tvoje ruke, a drugim ti milujem kosu. Ponekad zastenješ ili otvoriš oči, ali se sekundu zatim vratiš u stanje svoje uzvišene hibernacije zatvorenih očiju i blago podignutih obrva.
I mene savlada umor, iako uporno nastojim ostati budna da ti budem svjedok, a možda iz straha da ćeš ispariti u trenutku kad otvorim oči. Ali zaspem. Okrenuta leđima, u snu, nekad satima kasnije, osjetim da me gledaš i kako mi dišeš iznad uha. Stanje poluzaspalog delirija, uvijek sanjam nešto lijepo kad si blizu. Zagrliš me neslućeno jako i u snu osjetim kako mi izbijaš dah iz pluća; otvorim oči i ponovno ih zatvorim, vratim se stanju dubokog sna, ali itekako svjesna tvoje pojavnosti.
U sredini nekog sna gdje pjevam, plešem, letim ili mirujem, ali sam zadovoljna i nasmiješena, osjetim kako me budiš poljupcem ispod uha, nježno i neprimjetno... svejedno me prođu trnci i okrenem se prema tebi.
- Zašto si me probudio?
- Ne znam. – i smiješ se dok to izgovaraš. Moji kapci klonu i vraćam se onom jutarnjem snu, koji zapravo nije san, nego produkt želje za što dužim snivanjem. Ti me gledaš i miluješ mi kosu kao da si me prvi puta u životu vidio tog uranka, a ja sanjam nešto lijepo, cvjetno, mirisno i šareno.
- Nasmijala si se. Objasni mi zašto si se nasmijala. – nasmiješen me pitaš, a ja odgovaram nešto nesuvislo i nepromišljeno do te mjere da na kraju ni meni nema smisla, a izašlo je kao produkt nečega u mojoj glavi.
I smijemo se tom jutru koje smo dočekali uz miris kave koju si skuhao, a za koju sam ti davala upute. Čak si previdio zdjelicu za šećer i pokušao dozirati slatkoću direktno iz plastične vrećice. Ne znam što je savršenije od toga.

- 22:39 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< veljača, 2009 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28  

Lipanj 2013 (1)
Travanj 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Veljača 2012 (1)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (3)
Travanj 2011 (2)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (4)
Listopad 2010 (10)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (3)
Srpanj 2010 (11)
Lipanj 2010 (27)
Svibanj 2010 (22)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (8)
Veljača 2010 (22)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (6)
Studeni 2009 (11)
Listopad 2009 (2)
Rujan 2009 (2)
Lipanj 2009 (11)
Travanj 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (3)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

By: Vedrana Jukičić


'Čovek ne stari istovremeno uz časovnike, nego ponekad za tri dana više no za godinu.'

(Milorad Pavić - Predeo slikan čajem)


Blog je zaštićen copyrightom©
i nijedan njegov dio ne smije
se kopirati bez dozvole autorice
Vedrane Jukičić.

Kontakt

jukicicvedrana@gmail.com

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se