ponedjeljak, 13.10.2008.
Izdah
Noćas me grli jednaka gorčina
kao onda, Ljubavi moja,
kada nestadosmo u ponoru vlastitih opsesija.
Osuditi me čini se tako jednostavnim
kada se porota prošeta tvojim odsutnim pogledom.
Ni vlakovi te ne zaobilaze.
Ni pjesma te ne zaobilazi.
Ni misao ne bježi od tebe.
Tako mi fali druga polovica moje duše;
tako mi fališ, druga polovico moje duše...!
Zidove mijenjam,
ljude više ni ne nastojim upamtiti,
i jastuk na koji liježem je drugačiji.
I ja sam drugačija.
I ti si.
Kao da mi ponovno prilaziš uz rijeku,
prikloniš se mojoj prisutnosti
i osjetiš me kao nikada.
Činiš me žalosnom i ushićenom
u istom trenutku;
poželim da me povedeš
i da iščeznemo u uspomenama jedne rijeke -
da nas skupa ne bude.
Lakše bi bilo mrziti te,
ali uvijek si znao da to ne mogu.
Kao ni ti.
- 23:45 -