Uvukla si mi se pod kožu,
lagano, neprimjetno,
kao rijeka kad glača oblutak
i najednom sam shvatio:
zaljubljen sam.
(uvijek shvatim prekasno)
I ne znam što s tim.
Nisam to želio,
tu ljubav koju držim na dlanu,
tu ljubav kao komad žeravice
koji nagonski želim baciti što dalje.
A ne mogu.
I što sad da radim?
Ništa.
Šutim.
EDIT: na prijašnjem postu su nestali neki vaši komentari. žao mi je. ako vas zanimaju nalaze se na zapisanonavodi.arhiva.blog.hr.