zapisano na vodi

nedjelja, 22.01.2006.

DON'T PANIC

Negdje na rubu očaja
skupljam zadnje mrvice ponosa.
Ogoljen do kosti,
nenavikao na život bez maski,
spuštam rolete
i razmišljam o bijegu.

Da, to bi trebalo!

Bježati glavom bez obzira
s preostalim komadićima sebe
dok ne nađem mjesto
gdje ću opet moći staviti masku
i praviti se blesav,
dijeliti osmijehe neznancima,
gdje ću moći mijenjati
ove limune za naranče.

Ili samo bježati
dok ne zaspim iscrpljen
uz cestu.

Što već bude prije.


Mikenska umjetnost: Agamemnonova maska

- 14:45 - Komentari (70) - Isprintaj - #

utorak, 17.01.2006.

MENI SLIJEVA

Negdje od uha
krenula je sreća.
Nezaustavljivo se
širila niz moja leđa,
budila,
poigravala se,
kružila,
bez ijednog dodira
stvarala valove
duboko u meni.

Volim kad mi šapćeš.


Kraljica Nefertiti (egipatska umjetnost)

- 19:11 - Komentari (33) - Isprintaj - #

srijeda, 11.01.2006.

SMIJEMO SE


Smijemo se
jer ne znamo drugačije.
Smijemo se
jer nam dođe na isto.
Sve ionako odlazi kvragu
ili gdje već odlaze
lijepa sjećanja
kad ih prekrije sloj
sitnih pakosti i grubih riječi
precizno naciljanih
u slabe točke.
Smijemo se
jer ne vrijedi plakati.
Sad je gotovo.
Smijemo se,
nekako groteskno,
iskrivljenog lica upirući prstom
jedno u drugo.
To nije zdravo.
Ali što možemo?
Smijemo se
jer nam ponos ne dopušta suze.

Osim unutar svoja četiri zida.

- 20:23 - Komentari (32) - Isprintaj - #

utorak, 03.01.2006.

OSJEĆAM SE GLUPO


Danas ljudi voze automobile,
putuju autobusom,
avionom.
Tko još putuje vlakom?
Samo ti.
Opušta te,
ugodnije je,
ljudi su prijazniji
govoriš mi
dok se rastajemo
na željezničkom kolodvoru.
Lokomotiva kreće, a meni
kroz glavu prolazi
kako je to blesavo
rastajati se na kolodvoru,
gledati vlak kako odlazi.
Vlakovi su tako passe,
rekao bi moj profesor.
Kao prizor iz sto godina
starih ljubića,
kao prastara sentimentalna
razglednica.
Osjećam se
zarobljen u klišeu.
Vlak.
Glupi vlak.
Čak ni poštenu pjesmu
ne možeš napisati
o vlaku.

- 21:30 - Komentari (29) - Isprintaj - #