zanzarela

26.12.2007., srijeda

sretan Bozic..

eto tek danas dosla do kompa...puna kuca ljudi i jucer i prekjucer...nekako svi navikli kod nas dolazit u vrijeme blagdana...a iskreno i meni nekako drago....volim kad se svi skupe i onda krenu uvijek iste price....djeca luduju po kuci..malo se zapjeva...ma lipo bude...a sutra povratak u stvarnost na 3 dana a onda opet malo nestvarnog ljencarenja...sretan i blagoslovljen Bozic svima

16.12.2007., nedjelja

8 dana do bozica....

svake godine isto....konzum spenza 1500 kuna vise-manje hrane i nepotrebnih ukrasa za po kuci...nervoza....kolaci bar 5-6 vrsta...ocemo li bor ili jelku...ja bi jelku on bi bor...ne zivimo u alpama kaze on...uvijek je bor...preveliki...ne stane u kucu....pilaj ga, trazi stalak, nema ga, di smo ga lani uvalili....nema ga...zadnji dan trka po gradu trazi stalak...ko je di na objedu...ko ce kod koga i kad doc...dodje i dio familje koji nije bas omiljen...treba ih trpit i smjeskat se jer kaze stari ajde bar ovaj dan pa njemu za ljubav:)...di god dodjes red sarme red pecenja red kolaca...uglavnom nered totalni..ja mrtva umorna....i tako odlucim ja jedne godine kad smo bili malo bolje financijski potkovani ma idemo s prijateljima u neku kucicu u planini i lijepo cemo provest bozic u miru i tisini kako nama pase....posli...bilo lipo...ali znate sta...falila mi sva ona strka prije...falilo mi proc po stradunu na badnji dan...falila mi carica majka sa panikom oko kolaca...falila mi ona gungula kroz kucu....otad uzivam i sa smjeskom gledam na cijelu tu strku oko bozica jer to je to...to je bozic u mojoj familji...i sretna sam kad sjednemo za stol i svi smo zajedno...bitno je da smo svi tu...i naravno bitna je sarma:)

06.12.2007., četvrtak

ko je tu lud...

06.12.1991. nisam znala di mi je glava a di guzica....umirala sam od straha....mislila sam da sam luda....branitelji uzvracaju....ludi su komentira se po gradu....pozitivno ludi....jedan izlazi iz sklonista i ide trazit ima li di kruha po gradu....lud kazemo svi.....oni odozgo lupaju po nama....nisu normalni sto to rade...ludi su...kad su finuli divljat po nama svi navalimo u grad.....ludilo.....sve gori....ovo je ludilo vice neka zena....dodjem doma i perem se u litri vode...perem onda i skaline..sve je crno od dima...mislim se pa ti si luda...sto peres sad moze tresnut granata....

proslo 16 godina...dokazano lud jedino onaj sto nas je potaraco....katastrofa


04.12.2007., utorak

snazan dojam..

procitala sam post pod nazivom zaboraviti...ne sjecam se da me se nesto dojmilo ko taj post veceras...i da, svi mi imamo svojih trenutaka koje bi htjeli zaboravit al ne ide....uvijek se jave u glavi onda kad ih najmanje trebas...pocela sam vrtiti po glavi i opa...evo ih svih...poredani ko vojnici...cekaju da iskoce...mozda da ih tu pustim pa kad ih vidim ovako crno na bijelo nece izgledat zastrasujuce ko u mojoj glavi....

pokusala sam...al ne ide...nema ih puno na svu srecu..al bole...neka ih u meni...jer i one su dio uspomena....

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.