zanzarela
29.11.2007., četvrtak
razocarenje..intuicija..gluma..
|
i opet sam zanemarila onaj svoj prvi flash kad nekog upoznam i razocarala se....a nikad me dosad nije prevarilo...samo treba slusat sebe...ali ko mi je kriv...imala sam dobar predosjecaj i ukljucila mozak...u krivo vrijeme:) zasto su ljudi toliko bahati...puni sebe...zasto lazu okolinu i prikazuju se u nekakvom iskrivljenom svjetlu...zasto teze tome da budu prihvaceni od svih..zasto koriste tudji jad i nemoc da bi sebe istakli kao pozitivnu osobu...a to nisu.... ovaj moj ajmo rec sad vec bivsi prijatelj, mada nakon saznanja kakav je u biti ne mogu ga ni nazivat prijateljem imao je sve osobine meni idealne osobe...bio je covjek kojeg sam dozivljavala kao napokon nekog s kim mogu o svemu na moj nacin....iako je prvi dojam bio bjezi zanzarela to je samo jedan od mnogih laznjaka u ovom gradu....nakon par godina u sasvim bezazlenom postupku s njegove strane shvatim da tu od ljudskosti, postenja, povjerenja, prijateljstva nema nista...i razocaram se.... i sto je zanimljivo imam neodoljivu potrebu da mu to i recem....jer ja ne volim glumit...nije da ne znam....oooo odglumim ja ponekad kad meni odgovara...ali prijateljstvo ne znam odglumit...skupljam vec par dana misli na jednu hrpicu i pokusavam to sve uobliciti...i sasuti mu u facu.... ja ne znam zasto je problem biti svoj???? |
20.11.2007., utorak
baby boom..
|
di god se okrenem oko sebe sve poznanice trudne ili guraju kolica sa malenim preslatkim bebacima...jako volim djecu, imam i sama dvoje...doduse to vise nisu mali preslatki bebaci vec teenageri koji su svom filmu:)....i tako hoces-neces ufuravam se ja vec neko vrijeme sa tim mladim mamicama i slusam njihove price...svaka, ali bas svaka od njih je na porodiljnom tj. na komplikacijama doslovno od dana kad je rasirila noge i ostala trudna...vrijeme im sporo prolazi bas iz razloga sta nista ne rade i onda samo gledaju di ih sta boli, stisce, smeta...i naravno po cijele dane se osjecaju lose...nije mi jasno...radno si sposobna, nemas doma drugog malog klinca koji treba tvoju paznju i ne zelis radit....pa nisi bolesna kazem ja samo si trudna...ajmee drame...ti nisi normalna, sta ti mislis da mogu u 3 mjesecu trudnoce sjedat 8 sati...hmmm...no dobro, kad izleti mali bebac onda je druga jadikovka...ajme pa ne mogu ni do frizera...pa ni u teretanu...pa malo bi u kazaliste..pa malo bi na kavu...a mama/svekrva/sestra nece da ga/ju pricuvaju....mozda ja nisam normalna ali ipak kad odbijes klinca moras promijeniti nacin zivota i prvih nekoliko mjeseci podredit njemu...ne kazem da treba zapustit drustveni zivot ali nastaviti intenzitetom ko i do tad i ocekivat od svih da ti uskacu jer ti moooras na otvorenje izlozbe je malo pretjerano....jednostavno ne razumijem... |
18.11.2007., nedjelja
18.11.1991....
|
ovaj dan mi je vec godinama jako tezak...taj dan te godine sjedili smo doma...uz tranzistor i svijecu dok su tukli po nama i culi da je pao vukovar...za svih nas to je bio kraj....kraj vukovara je bio i nas kraj....pali su oni i mi cemo to je bilo sve sta se culo...di cemo,sta cemo...jedan uzasan strah se uvukao u svih...uvijek mi se na ovaj dan vrati taj osjecaj straha i nemoci...strah za sve one ljude koji su ostali u vukovaru...osjecali smo se izdano... |
15.11.2007., četvrtak
pms..
|
uvijek mi je bilo smijesno kad bi slusala u zenskom drustvu price tipa a jooj danas sam nikakva imam pms...ili ajme pms mi je ne mogu danas nigdi ovakva neraspolozena....dozivljavala sam te zene ko neke placljivice i iskreno nisam im vjerovala da onaj mali osjecaj napuhanosti i nervoze prije moze izazivat toliko goleme probleme o kojima su kukale....no zadesilo i mene....ima par dana nervozna sam ka pas...placem na sex i grad...cistim sve oko sebe ( jedina pozitivna strana svega )....i mislim se pa boze sta mi je...brojim,zbarajam dane i skuzim pa zanzarela draga nakon ohohohoo godina i ti si pocela osjecat malo teze posljedice pms-a....i nije ugodno mogu rec...ni meni ni onima oko mene na koje se izderavam bez razloga...ovim putem ispricavam se muzu koji najvise pati, mami, plavusi u crvenom cliu kojoj sam jebala sve po spisku bez razloga, teti na salteru u banci koja samo htjela bit ljubazna i nista vise no ostala je neshvacena, postaru koji mi je domio famoznu plavu kovertu za potpisat...zajebana stvar taj pms |
14.11.2007., srijeda
lipo li je, lipo li jee..
|
lipo je zavuc se doma po ovoj kisuruni i hladnoci i ne morat nigdi izac....volim taj osjecaj topline i sigurnosti...i tako dodjem ja doma danas nakon ajmo rec napornog radnog dana...rucam, legnem na kauc, skuham kavu, i uzivam u tome da ama bas nista radit danas vise necu...kad naravno zvoni telefon...i ode sve u pm....dosla maloprije...zima mi, mokra, zivcana...al ajde...sve se nadam suboti i ljencarenju....dok ne zazvoni telefon ...mrzim telefone a mobitele posebno...iskljucim ga kad god sam u prilici...ne zelim bit dostupna svakome u svako doba dana...u subotu ce trebat iscupat i onaj fiksni iz zida:) |
09.11.2007., petak
meni draga pjesma..
|
Molim te, poslusaj ono sto ne kazem Nemoj da te zavara izraz moga lica. Jer, nosim masku, tisuce maski, maske koje se bojim skinuti, a nijedna od njih nisam ja. U pretvaranju sam pravi majstor, ali ne daj se zavarati. Za ime Bozje, ne daj se zavarati. Pretvaram se da sam sigurna da je sve med i mlijeko u meni i oko mene da mi je ime samouvjerenost a smirenost moja igra da je sve mirno i da sve kontroliram i da ne trebam nikog. Ali, ne vjeruj mi. Mozda se cini da sam smirena, ali moja smirenost je maska uvijek promjenjiva i koja sakriva. Ispod nje nema spokoja. Ispod nje je zbrka, strah i samoca. Ali, ja to sakrivam. Ne želim da itko zna. Hvata me panika na pomisao o mojoj slabosti i da ce me otkriti. Zato freneticno kreiram masku da bi iza nje sakrila nonsalantno, sofisticirano procelje, da mi pomogne da se pretvaram, da me zastiti od pogleda koji zna. Ali bas takav pogled je moje spasenje. Moja jedina nada i ja to znam. Dakako, ako iza njega slijedi prihvacanje. Ako slijedi Ijubav. To je jedina stvar koja me moze osloboditi od mene same, od zatvora sto sam ga sama sagradila, od prepreka sto ih sama tako bolno podizem. To je jedino što ce me uvjeriti u ono u sto ne mogu uvjeriti sama sebe, da uistinu nesto vrijedim. Ali ja ti ovo ne kazem. Ne usudjujem se. Bojim se. Bojim se da iza tvoga pogleda nece uslijediti prihvacanje, da nece uslijediti Ijubav. Bojim se da ces me manje cijeniti, da ces se smijati, a tvoj bi me smijeh ubio. Bojim se da duboko negdje nisam nista, da ne vrijedim, i da ces ti to vidjeti i odbiti me. Zato igram svoju igru, svoju ocajnu igru pretvaranja sa sigurnim proceljem izvana i uplasenim djetetom unutra. Tako pocinje svjetlucava ali prazna parada maski, a moj zivot postaje bojiste. Dokono cavrljam s tobom uctivim tonovima povrsnog razgovora. Kazem ti sve, a zapravo nista, i nista o onome sto je sve, i sto place u meni. Zato kad sam u kolotecini, neka te ne zavara to sto govorim. Molim te pazljivo slusaj i pokusaj cuti ono sto ne kazem. Sto bih voljela da mogu reci, sto zbog opstanka moram reci, ali što reci ne mogu. Ne volim nista kriti, Ne volim igrati umjetne, lazne igre, zelim prestati s igrama. zelim biti iskrena i spontana te biti ja, ali mi ti moras pomoci. Moras pruziti ruku cak i kada se cini da je to posljednje sto zelim. Samo ti mozes iz mojih ociju ukloniti prazan pogled zivog mrtvaca. Samo me ti mozes prizvati u zivot. Svaki put kad si ljubazan, njezan i kad me hrabris, svaki put kad pokusas razumjeti jer uistinu brines, moje srce dobije krila, vrlo mala krila, vrlo slaba krila, ali krila! Sa svojom moci da me ozivis mozes udahnuti zivot u mene. Zelim da to znaz. Zelim da znas koliko si mi vazan, kako mozes biti stvoritelj - do Boga pravedan stvoritelj - moje osobe ako tako izaberes. Samo ti mozes srusiti zidove iza kojih drscem, samo ti mozes ukloniti moju masku, samo ti me mozes osloboditi moga sjenovitog svijeta panike, i nesigurnosti, iz mojega usamljenog zatvora, ako tako odlucis. Molim te odluci. Ne mimoilazi me. Nece ti biti lako. Dugotrajno uvjerenje o bezvrijednosti gradi snazne zidove. Što mi blize pridjes to naglije mogu uzvratiti. To je nerazumno, ali unatoc tome što o covjeku kazu knjige, ja sam cesto nerazumna. Borim se bas protiv one stvari za kojom ceznem. Ali rekose mi da je ljubav jaca od snaznih zidova, i tu lezi moja nada. Molim te pokusaj pobijediti zidove cvrstom rukom jer dijete je vrlo osjetljivo. Tko sam, mozda se pitas? Ja sam ona koju znas vrlo dobro. Jer ja sam svaki covjek na kojega naidjes i ja sam svaka zena na koju naidjes. S.Tamaro |
