di god se okrenem oko sebe sve poznanice trudne ili guraju kolica sa malenim preslatkim bebacima...jako volim djecu, imam i sama dvoje...doduse to vise nisu mali preslatki bebaci vec teenageri koji su svom filmu:)....i tako hoces-neces ufuravam se ja vec neko vrijeme sa tim mladim mamicama i slusam njihove price...svaka, ali bas svaka od njih je na porodiljnom tj. na komplikacijama doslovno od dana kad je rasirila noge i ostala trudna...vrijeme im sporo prolazi bas iz razloga sta nista ne rade i onda samo gledaju di ih sta boli, stisce, smeta...i naravno po cijele dane se osjecaju lose...nije mi jasno...radno si sposobna, nemas doma drugog malog klinca koji treba tvoju paznju i ne zelis radit....pa nisi bolesna kazem ja samo si trudna...ajmee drame...ti nisi normalna, sta ti mislis da mogu u 3 mjesecu trudnoce sjedat 8 sati...hmmm...no dobro, kad izleti mali bebac onda je druga jadikovka...ajme pa ne mogu ni do frizera...pa ni u teretanu...pa malo bi u kazaliste..pa malo bi na kavu...a mama/svekrva/sestra nece da ga/ju pricuvaju....mozda ja nisam normalna ali ipak kad odbijes klinca moras promijeniti nacin zivota i prvih nekoliko mjeseci podredit njemu...ne kazem da treba zapustit drustveni zivot ali nastaviti intenzitetom ko i do tad i ocekivat od svih da ti uskacu jer ti moooras na otvorenje izlozbe je malo pretjerano....jednostavno ne razumijem...
|
