Pokazivanje Jednostavno pokazivanje srednjeg prsta osobi koja vas je uvrijedila ili naživcirala više nije dovoljno? Predstavljamo vam Umbillical Brothers, australski komičarski duo, koji u jednom od svojih urnebesnih skečeva naizmjenično pokazuju jedan drugome srednji prst, ali na maštovite i originalne načine. Pogledajte, možda i sami dobijete inspiraciju...



Inače, Umbillical Brothers čine David Collins i Shane Dundas, a upoznali su se na pomalo netipičan način - David je nehotice slomio Shaneov nos u sklopu vježbe na Western Sydney sveučilištu. Nakon toga su se sprijateljili i počeli zajedno raditi. Njihovi zanimljivi performansi kombiniraju mimiku s običnim dijalozima i zvučnim efektima. Ponekad sudjeluje i publika, koriste se lutke, razni rekviziti te igra svjetla, a sve to može dati zanimljive rezultate, što je posebice vidljivo u idućem skeču.



Duo ovoga mjeseca nastupa u Amsterdamu i Berlinu, pa ako ste u blizini, svakako ih pogledajte, a točan raspored možete provjeriti na njihovoj službenoj stranici.

MiB
16.01.2009. u 15:20 • 4 KomentaraPrint#
Separacijska anksioznost kod pasaU prvom smo dijelu članka pisali o simptomima separacijske anksioznosti koju pojedini psi trpe kada su sami kod kuće. Pas koji boluje od toga teško podnosi odlazak vlasnika iz kuće, stoga zavija, cvili, laje, uništava predmete po kući, obavlja nuždu tamo gdje ne smije... Ako ste prepoznali neke od tih simptoma kod svog ljubimca, ne paničarite - postoje jednostavni trikovi koji mogu pomoći i psu i vlasniku (i spriječiti uništavanje pokućstva), samo je potrebno malo truda i ustrajnosti.

Trikovi za pomoć
Separacijska anksioznost kod pasa- vlasnik bi trebao svoje dolaske i odlaske učiniti dosadnima - ne treba praviti veliku strku oko opraštanja pri odlasku i pozdravljanja pri dolasku
- potrebno je vršiti interakciju sa psom, ali kada vlasnik to odluči, ne kada pas to želi. Pas će vrlo vjerojatno "žicati" pozornost, ali vlasnik ga tada treba ignorirati. Sa psom se treba igrati i maziti ga tek kada odustane od traženja pažnje.
- psa treba naviknuti na znakove koji upućuju na to da vlasnik odlazi od kuće - poput oblačenja jakne, cipela, uzimanje ključeva... Vlasnik se treba tijekom dana više puta pretvarati se kao da će negdje otići, stoga treba, primjerice, obući jaknu, a zatim ju skinuti ili otići u hodnik i vratiti se. Ako se pas već naviknuo na te znakove i pokazuje znakove stresa kad se pojave, proces će biti nešto teži
- psa treba izmoriti kako bi spavao dok vlasnika nema. Naravno, treba ga i trenirati, istraživati nova mjesta s njim, upoznavati ga s drugim psima...
- psu treba dati "hobi" dok gazde nema - sakriti mu keksiće po stanu ili dvorištu, dati mu žvakalice... Pas će imati zabavu, a i hrana će mu pomoći protiv stresa
- ne treba ga upozoravati na "zabranjene" predmete pri odlasku. Primjerice, ukoliko mu vlasnik kaže "Ne penji se na kauč ili nemoj žvakati čarape", pas može krivo razumjeti riječi i usmjeriti pažnju baš na te predmete (i prožvakati ih dok vlasnika nema)
- gašenje televizora ili radija pri odlasku, posebice ako su uključeni cijeli dan, mogu psu signalizirati da vlasnik odlazi i potaknuti anksioznost
- psa ne treba kažnjavati zbog nereda koji je napravio dok je bio sam. Moguće je da kaznu neće ni povezati s neredom koji je napravio, kazna mu neće smanjiti tjeskobu niti mu pokazati kako da se ponaša drugačije
- neki savjetuju da se pas zatvara dok vlasnika nema - u ograđen prostor ili u kavez, no drugi tvrde kako to neće naučiti psa da pravi nered, nego će ga samo fizički spriječiti
- neki savjetuju i da se pas ostavlja kod prijatelja ili u prenoćištu za pse dok vlasnika nema kod kuće

Separacijska anksioznost kod pasa
U ozbiljnijim slučajevima psi naprave ozbiljnu štetu u kući - uništavaju pokućstvo, vrata, ozlijede sami sebe pa čak i progrizu zidove! S takvim se psima ipak treba ozbiljnije pozabaviti - oni trebaju još više tjelesnih i mentalnih aktivnosti i bilo bi poželjno da za vrijeme treniranja ne budu nikako sami. Osim toga, pomoć kakvog stručnjaka za pseće ponašanje bila bi dobrodošla.

Dodatni savjeti
Separacijska anksioznost kod pasa- pas se mora naviknuti da je sam, a može se početi s time da ga vlasnik navikava na mjesto ili na sobu u kojoj bi pas trebao boraviti dok vlasnika nema (mjesto na kojemu se pas osjeća sigurno). Psu treba dati igračke ili žvakalice, a vlasnik ga za to vrijeme ignorira. Ako pas ostavi igračku i zahtijeva pažnju od vlasnika, vlasnik bi ga trebao ponovno zainteresirati za igračku i, kada to uspije, tiho ga pohvaliti. Zatim je ga je potrebno ponovno kratko ignorirati i u jednom ga trenutku ponovno pohvaliti ili nagraditi. Ovaj proces treba ponavljati neko vrijeme, a zatim je potrebno tiho otvoriti vrata i raditi nešto drugo, ali i dopustiti psu da također izađe, ako to želi
- kad pas traži pažnju, treba ga ignorirati - ako cvili, pokušava se popeti u krilo, laje, skače, mazi se, tada se treba okrenuti od njega, ali bez pretjeranih pokreta ili galame (primjerice, potrebno je malo ustati kako bi pas iskočio iz krila ako se popeo). Treba čekati dok pas ne počne raditi nešto drugo i onda ga zvati i maziti se s njime, igrati...
- neki preporučaju da se za vrijeme ovog procesa psu ne dopušta da se penje u krilo ili na namještaj, da mu se ne dopusti da spava u istoj sobi sa vlasnikom, da mu se ne daju slastice bez nekog razloga, da mu se ne dopusti da slijedi vlasnika po stanu, koristeći fizičke zapreke ili naredbe... Bilo bi korisno kada bi pas svaku nagradu zaslužio - primjerice, prije nego dobije hranu, neka izvede neki trik

Separacijska anksioznost kod pasa
- potrebno je ići postupno - najbolje je za početak treniranja odvojiti vrijeme kad je vlasnik kod kuće, primjerice vikend ili godišnji odmor. Treba uočiti na koje znakove pas reagira i počne cviliti ili se neobično ponašati primjerice, kada vlasnik uzme jaknu u ruke. Tu radnju treba ponavljati više puta na dan kako bi se pas na nju naviknuo. Kada više ne pokazuje znakove tjeskobe, treba prijeći na sljedeći korak, primjerice, obuvanje cipela, uzimanje ključeva ili odlaženje do vrata... Međutim, ne treba ponavljati radnje koje čine psa još više nervoznim - u tom se slučaju treba vratiti na prethodni korak i dovoljno ga puta ponoviti
- kada pas više ne pokazuje tjeskobu, treba početi s kratkim odlascima - prvo na nekoliko sekundi, a zatim se odmah vratiti unutra. Ukoliko se pas počne ponašati normalno za vrijeme tih odlazaka, treba ih produžiti, ali tu i tamo ubacivati i kraće odlaske. Pas bi za to vrijeme trebao biti u svojoj "sigurnoj zoni", mjestu ili prostoriji u kući na kojemu se osjeća dobro. Međutim, ako se pas istrenira da bude sam, primjerice, dva sata, on neće moći biti duže sam na sigurnom mjestu - tada ga treba staviti tamo gdje je bio sam prije treniranja (i nadati se najboljemu) ili ga ostaviti kod prijatelja na čuvanju
- u ekstremnim slučajevima mogu pomoći i lijekovi za pse, za smirenje, koje prepiše veterinar, no to neće naučiti psa da bude sam

Ovo je proces koji može potrajati - tjednima, mjesecima - ali poboljšanja se mogu primijetiti već na početku treniranja. Međutim, trud se isplati, jer će nakon njega i pas i vlasnik napokon moći odahnuti, a tepisi, čarape, obuća, vrata i fotelje napokon će ostajati čitavi.

MiB
14.01.2009. u 15:19 • 5 KomentaraPrint#
Separacijska anksioznost kod pasaVaš pas uporno uništava papuče, namještaj, laje ili zavija dok je sam kod kuće? Ne, nije samo zločest ili blesav, moguće je uspostaviti pravu dijagnozu - separacijska anksioznost. Čini se kako ne postoji poseban razlog zbog kojega se ona kod nekih pasa javlja, a kod drugih ne, ali anksioznost psa svakako je prava muka i za ljubimca i za vlasnika. Kod ekstremnijih slučajeva pas je u stanju napraviti veliku materijalnu štetu, pa čak i ozlijediti samoga sebe, a ponekad se manifestira tek kao cviljenje, zavijanje, ostavljanje "hrpica iznenađenja" ili tek skupljanje čarapa po stanu. Postoje jednostavni trikovi koji mogu pomoći psu da se nosi s odlaskom vlasnika iz stana, ali potrebno je mnogo truda da bi se to postiglo.
Separacijska anksioznost kod pasa

Prema jednoj od službenih definicija, separakcijska anksioznost je strah od izolacije koja često rezultira neželjenim ponašanjem. Psi su društvene životinje koje, kada se odvoje od svoje pseće obitelji, postanu vezane uz vlasnika. Međutim, kada ta veza preraste u ovisnost, nastaju veliki problemi. Pas se uz vlasnika ponaša normalno, ali kada ostane sam uznemiren je, trese se, cvili, zavija, spava na odjeći svoga čovjeka ili nečemu što ima vlasnikov miris, napravi nuždu gdje inače ne smije, a ponekad dođe i do velike materijalne štete. Pogledajte koji su najčešći simptomi separacijske tjeskobe i provjerite ima li i vaš pas psihičkih problema.

Najčešći simptomi separacijske tjeskobe
Separacijska anksioznost kod pasa- pas žvače stvari koje se nalaze stanu, ali najčešće predmete koji imaju na vlasnika - odjeća koju je nedavno nosio, omiljena stolica, jastuk na koji se naslanjao... Međutim, ako pas samo žvače nasumične predmete po kući, onda je riječ o drugim problemima
- ljubimac donese stvari koj se osjete na vlasnika u svoju blizinu - donese ih na svoje "mjesto", spava ili samo leži na njima
- zna se popiškiti ili pokakiti na mjesta na koja ne smije, ponekad na više lokacija
- neprekidno laje i cvili
- uvijek se tako ponaša kad je sam, makar i nakratko
- luđački pozdravlja vlasnika kad dođe kući i vidi se da je još pod stresom - nekontrolirano skače, laje, cvili
- ne čini se kao da je "kriv" zbog nastalog nereda
- stvaranje nereda počne ubrzo nakon što vlasnik ode ili netom prije dolaska
- pas ne može biti bez vlasnika ni na kratko vrijeme - slijedi vlasnika čak i ako ode u drugu prostoriju
- pas spava s vlasnikom (no, to ne znači da svi psi koji spavaju s vlasnicima imaju ovaj problem)
- ponekad pas ne može biti ostavljen sam u autu, a da ne pokaže tjeskobu ili destruktivnost
- pokazuje znakove stresa kad se vlasnik počinje spremati - primjerice, počne cviliti ili se tresti kad vlasnik počne obuvati cipele ili oblačiti jaknu
- pas se pretjerano liže ili samoozljeđuje
- neki psi ne žele jesti ni piti dok nema vlasnika, a u rijetkim slučajevima javljaju se proljev ili povraćanje

Separacijska anksioznost kod pasaUkoliko vaš pas ima neke od ovih simptoma (ili sve) vrlo je vjerojatno da boluje od separacijske tjeskobe. Na svu sreću, postoje metode koje će pomoći psu da ostane sam kod kuće, a da pritom ne pojede namještaj. Međutim, potrebna je dosljednost i trud, inače će sve pasti u vodu, a sve je na vlasniku - plaćanje trenera, osim u vidu savjeta, neće mnogo pomoći, jer se tu ipak radi o odnosu vlasnika i psa. Savjete i metode uz pomoć kojih ćete pomoći vašem ljubimcu da se nosi sa samoćom pročitajte u idućem dijelu posta za nekoliko dana.


MiB
12.01.2009. u 18:19 • 3 KomentaraPrint#
Najbizarniji običajiNakon prvog dijela o bizarnim običajima, nastavljamo gdje smo stali - na popisu najbizarnijih običaja diljem svijeta od kojih se većina njih u današnje vrijeme čini nevjerojatnima. Pa budimo sretni što se nismo rodili u neko drugo vrijeme, u nekoj drugoj kulturi jer s današnjeg gledišta bizarni običaji o kojima smo pisali bili bi ilegalni, a ljudi koji bi ih provodili kažnjeni. Nakon podvezivanja stopala, samomumifikacije, rezanja penisa, pogledajte koje bizarne običaje donosimo u ovom postu…

Sati Najbizarniji običaji
Sati je indijski pogrebni običaj, danas vrlo rijedak i strogo kažnjiv zločin u Indiji, kada se žena koja je ostala udovica spaljuje zajedno s pokojnim mužem. Na takav čin žena je morala dobrovoljno pristati, a s obzirom na materijalno stanje i upitnu daljnju egzistenciju većina ih je zaista dobrovoljno odlazila u smrt. U današnje vrijeme vodile su se mnoge rasprave je li takva žena počinila sati dobrovoljno ili je postojao pritisak sredine. Malo je vjerojatno da je žena sretno hrlila u smrt spaljivanjem jer ona koja to ne bi napravila bila je trajno obilježena, materijalno i socijalno nezbrinuta.

Žrtvovanje ljudi Najbizarniji običajiŽrtvovanje ljudi je čin ubijanja ljudskoga bića u neku nadnaravnu svrhu. Prakticirale su ga mnoge drevne kulture poput Maya i Azteka. Žrtve su prinosili bogovima kao nagradu, u želji da im bogovi donesu blagodati, da umire nevrijeme i oplode zemlju. Žrtve su najčešće bili zatvorenici, robovi koje bi u ime bogova ili spalili, odsjekli glavu ili žive pokopali.

I inače su Maye imale mnogo drugih bizarnih običaja, a jedan od njih je puštanje krvi. Kraljevi i kraljice morali su se u redovitim ritualima ranjavati i puštati si krv. To je ranjavanje bilo prilično brutalno i bolno jer bi si bodljikavi konopac provlačili kroz penis (u slučaju kralja) ili kroz jezik (u slučaju kraljice). Krv bi svećenici skupili na bijele gaze koje bi potom spaljivali. Pomalo ošamućeni gubitkom krvi, kraljevi i kraljice bi u dimu koji izgara doživljavali razne vizije zmija, kroz čija usta bi izlazili i ukazivali im se njihovi preci ili bogovi.


Žene žirafe Najbizarniji običajiTako nazivaju žene iz tajlandskog plemena Padaung koje oko vrata nose čvrsto stegnute čelične prstene. To je drevni običaj spomenutog plemena, a prsteni se počinju stavljati djevojčicama od pet godina pa sve do udaje. Što je više prstena, to je značilo bolju udaju jer su prsteni oko vrata smatrani izuzetnim simbolom ljepote. Svake godine djevojka dobiva novi prsten oko vrata tako da vizualno on postaje sve duži i duži. No zapravo žene s tim prstenima rastežu vratne kralješke i pomiču rebra prema dolje te tako nastaje taj njihov "produženi vrat". Ako su ženu ulovili u varanju maknuli su joj prstene i ona je polako umirala. Zbog tih prstena, vratni mišići su toliko oslabili da ne mogu nositi težinu glave tako da je nošenje prstena bio jedini spas od loma vrata. To znači da je djevojka koja stavi prstenje oko vrata, osuđena na njihovo nošenje do kraja života. Danas su djevojke s prstenima oko vrata postale turistička atrakcija u Tajlandu. Turistički agenti često nagovaraju majke da svojim kćerima "produžuju vratove" jer posjetitelji iz cijelog svijeta tim djevojkama plaćaju kako bi se s njima fotografirali. Naravno, zaradu od toga imaju turistički agenti. Uz to, turističke agencije plaćaju 13 dolara svakoj djevojci koja odluči nositi prstene te im je tako osigurana egzistencija. A tortura koju proživljavaju jadne djevojke prilikom nošenja tih prstena (nemogućnost pomicanja glave, jake glavobolje, teškoće pri spavanju) ostaje u pozadini…

Eto, toliko o bizarnim običajima, iako ih ima mnoštvo ovdje ćemo stati. Kulture i običaje ovih i sličnih naroda neki smatraju barbarskim, brutalnim i nehumanim. Istina je da se ovi običaji nama čine besmislenima, no unutar određene kulture, običaje koje ona prenosi s naraštaja do naraštaja iznimno su cijenjeni, usudili bismo se reći i sveti. Netko to može osuditi, a netko prihvatiti, netko se zgražati ili odobravati…

Mya
08.01.2009. u 17:11 • 0 KomentaraPrint#
japanska pornografijaVeć dugi niz godina japanska se kultura polako probija i u zapadne zemlje, ali u nas se nekako podosta odolijevalo tom utjecaju zemlje izlazećeg sunca. Ali u posljednjih nekoliko godina, dolaskom mangi i animea, taj prodor na naše tržište sve više se ubrzava. Svakako je dobro vidjeti nešto novo i drugačije, jer samim tim je i egzotično, ali ono što je u nas naletjelo na zid osuda i zgražanja je upoznavanje s japanskim shvaćanjem seksa i naposljetku, japanskom pornografijom. Već su gotovo isklišeizirane teze o japanskoj nastranosti, morbidnosti i raznim opačinama kad je seks u pitanju, ali da bi smo se stvarno uvjerili koliko u tome ima istine, odlučili smo se sami pobliže upoznati s onim što Japan nudi na tržištu seksa.

japanska pornografijaBudući da je u Sam' što nije ekipi teško pronaći nekoga tko je bar djelomično stručan u tom području (tomu je tako jer smo svi od reda dobro odgojeni, konzervativnih nazora, a na sam spomen seksa samo spuštamo glavu i blijedo piljimo u pod), oformili smo (nimalo) ekspertni tim koji je blagdane morao provesti radno, pregledavajući terabajte japanske pornografije i uspoređujući ju s onim što dolazi sa zapadnog tržišta (naravno, uz kokice, pivo i papirnate maramice). Moramo priznati da smo i sami u početku bili vođeni određenim predrasudama jer najčešća poveznica s japanskom pornografijom su hentai anime koje nerijetko stvaraju vrlo pogrešnu sliku o japanskoj seksualnosti. U takvom očekivanju stotina profi porno glumica, redom zamaskiranih u osnovnoškolke, kako opće s bićima s ruba pameti ili se natječu koja će pospremiti u svoje otvore više vodozemaca, došli smo do gotovo zapanjujućeg i svakako revolucionarnog otkrića. Sve što smo do sada znali (ili mislili da znamo) o japanskoj pornografiji bila je jedan velika laž ili u najboljem slučaju stvari debelo izvučene iz konteksta. Japanska pornografija je desetljećima iza one koja se snima po Europi ili SAD-u i daleko je čednija.

japanska pornografija

Za početak, ono što se kao prva asocijacija veže za japansku pornografiju je sudjelovanje maloljetnica (tj. djevojaka koje izgledaju kao maloljetnice), ali treba imati na umu da Azijati inače izgledaju mlađe nego što stvarno jesu, tj. mlađe nego što izgledaju njihovi vršnjaci bijele i tamne puti. Samim tim bi bilo čudo očekivati i da im porno glumice izgledaju staro, osima ako bi eventualno uposlili ekipu s gerijatrije. Dok se u zapadnoj porno industriji učestalo nalijeće na djevojke od 18-19 godina, a do 30 su već u mirovini, u Japanu se dob porno glumice uglavnom kreće oko 30 godina. Pokušaj stvaranja slike o tome da se radi o puno mlađim djevojkama je također neutemeljen, jer u pornjavi zapadnog tržišta teško je pronaći glumicu (pa i glumca) koji ima i jednu dlačicu niže od obrva, u Japanu očito nema toliko potrebe za uređivanjem mufića i oblikovanjem intimnih frizurica, tako da bi tako (ne)uređene glumice teško ikoga mogle zavarati da se radi o školarkama.

japanska pornografija

Sljedeća stvar koja se uglavnom poistovjećuje s japanskom pornografijom je ekstremnost u svakom području, ali u moru takvih filmova koje smo (samo za potrebe pisanja ovoga članka) odgledali mogli smo zaključiti samo jedno, japanska pornografija je poprilično lejm i vrlo često dosadnjikava. S druge strane, pornografija iz zapadnih zemalja je puno ekstremnija, sadržajnija, dinamičnija i inovativnija. Ono na što se svodi japanski porno je uglavnom loše kopiranje zapadnih uzora za kojima zaostaju bar dva desetljeća. Ako imate kakvih posebnih želja ili fetiša ili možda želite samo nešto kinky, onda ćete sigurno pogriješiti ako ne odaberete nešto s područja Europe ili Amerike, jer dok tamo možete pronaći sve od S/M-a, punijih ili mršavijih glumica, širokogrudnih žena, pa sve do orgija, piss, puke, scat i shemale naslova, u japanskim porno filmovima glumice su manje-više istih proporcija, iste visine i građe, sam seks je čista klasika i da tu i tamo nema kakve natruhe threesoma ili analnog seksa, gotovo da bi se moglo govoriti o seksu kakav bi se mogao pronaći u biblijskom opisu.

japanska pornografija

Kao rezime svega, japanska pornografija baš ničim ne može opravdati epitete ekstremnoga, nastranog ili pretjeranoga i jedini razlog zašto bi netko odabrao gledati upravo porno iz zemlje izlazećeg sunca je to što ima fetiš na Azijatkinje. No čak ni to se ne može opravdati do kraja, jer porno naslovi iz zapadnih kuća bremeniti su Azijatkinjama, a redatelji tih filmova očito puno maštovitiji i puno slobodniji, pa ćete kosooke lolite moći vidjeti u izdanju koje je gotovo sušta suprotnost onome u kakvom bi ih mogli vidjeti u nekoj japanskoj produkciji.
Za slučaj da su upravo Azijatkinje ono što tražite u svijetu pornografije, uskoro ćemo za vas pripremiti kratki pregled najtraženijih i najpopularnijih u ovom biznisu i to, naravno, ne iz japanske već iz nešto zapadnije produkcije.

japanska pornografija

GG
07.01.2009. u 13:31 • 2 KomentaraPrint#
Najbizarniji običajiIza nas je još jedan Božić, još jedna ispraćena stara godina puna svakojakih doživljaja, događaja, uspomena… Običaji slavljenja ovih i sličnih blagdana u nas su poznati od pamtivijeka. Karakterizira ih uvijek neka topla atmosfera, zajedništvo, ljubav i svi se mi veselimo kada nam dolaze božićni, uskršnji i ini blagdani. Ipak, postoje i oni običaji koji bi se normalnome čovjeku učinili šokantnim, besmislene i iznimno okrutne tradicijske prakse koje su se stoljećima provodile kao nešto normalno i prihvatljivo. Donosimo vam listu najbizarnijih običaja diljem svijeta…
Podvezivanje stopala Podvezivanje stopalaOvaj se običaj prakticirao u Kini oko tisuću godina, počevši od 10. stoljeća pa sve do početka 20. stoljeća. Primjenjivao se na mladim Kineskinjama, djevojčicama u dobi od šest godina, nekad i ranije. Stopala bi se omotala čvrstim zavojima da ne mogu rasti i normalno se razvijati tako da bi stopalo zadržalo veličinu od 10 do 15 centimetara, dakle veličinu još nerazvijenog djeteta. Postupak podvezivanja stopala je sljedeći: stopala djevojčice umoče se u toplu mješavinu biljaka i životinjske krvi, nakon toga režu se nokti kako bi se spriječilo urastanje i infekcije. Kako bi djevojčicu pripremili za ono što slijedi stopala bi prvo nježno izmasirali. Zatim bi djevojčici slomili svaki prst i umotali ga u mokri zavoj (koji bi se stisnuo nakon što bi se osušio) te bi prste povukli što više prema peti. Na taj je način ženina sposobnost da se kreće bila iznimno smanjena jer svaki korak stajao ju je pregršt boli. Unatoč tome, podvezana stopala Kinezi su smatrali iznimno erotičnim, njihovi mali i bolni koraci muškarce su osobito uzbuđivali pa tako seksualni priručnik dinastije Qing donosi 48 ‘’uzbudljivih’’ igrica sa ženinim podvezanim stopalima.

Samomumifikacija SamomumifikacijaSokushinbutsu su bili budistički redovnici i svećenici koji su sami sebi prouzrokovali smrt samomumificiranjem. Ovaj bizarni običaj bio je zastupljen u sjevernom Japanu oko prefekture Yamagata gdje je i otkriveno dvadesetak mumija. Tri godine svećenici bi bili na posebnoj dijeti koja se sastojala od orašastih plodova i sjemenki uz strogu fizičku aktivnost, kako bi se riješili masti u organizmu. Iduće tri godine jeli su samo koru drveta i korijenje te pili otrovan čaj napravljen od plodova drveta urushi, od kojih se inače proizvodi lak. To je uzrokovalo povraćanje, ubrzani gubitak tjelesnih tekućina i najvažnije – ubijalo sve organizme koji su mogli uzrokovati raspadanje tijela nakon smrti. Nakon toga, ono najbrutalnije - svećenik bi se zatvorio u kamenu grobnicu, malo širu od njega iz koje jedva da je mogao pomaknuti mali prst. Jedina veza s vanjskim svijetom bila mu je cjevčica za zrak i zvono. Svaki dan bi zazvonio kako bi kolegama vani dao do znanja da je još živ. Kad bi prestao zvoniti, cijev sa zrakom bila bi izvađena i grobnica zapečaćena.

Eunusi EunusiU slučaju da vas ova ovdje fotografija buni, ne dajte se zavarati. Fotografija prikazuje malog kastriranog dječaka, dječaka kojemu je odrezan penis. Eunusi su kastrirani muškarci kojima su odrezani penisi kako bi mogli obavljati posebne socijalne dužnosti. Inače u prošlim vremenima, u Kini je kastracija bila i kazna za zločin i jedan od uvjeta zaposlenja u kraljevoj službi. Tako je za dinastije Ming u kraljevskoj palači bilo čak 70.000 eunuha. U kraljevoj službi eunusi su zadobili takav ugled, snagu i moć da se vlada pobunila protiv njihova širenja. Zbog toga, ubrzo je takva kastracija postala ilegalna tako da je u kraljevoj službi bilo ostalo tek 470 eunuha, a od 1912. njihov je broj polako nestajao. Eunusi kastrirani prije puberteta bili su osobito cijenjeni u mnogim kulturama zbog svog iznimnog glasa koji je ostao sličan dječjem. Zvali su ih kastratima, a njihov glas se razlikovao od glasa zrele žene u snazi po fleksibilnosti, tj. sopran kastrata je iznad normalnog soprana. Nažalost, pri odluci o rezanju ili ne rezanju penisa tako mladog dječaka pritisak je vršila sredina, tako da dječak i nije mogao razumno razmisliti o činu takvog sakaćenja, a i u dobi u kakvoj je bio takva je odluka besmislena. Također, nitko nije mogao garantirati da će nakon operacije i dok poraste dječakov glas ostati isti ili će se promijeniti. Praksa kastriranja pojavila se u 16. stoljeću za potrebe pjevanja u crkvi jer je Rimska katolička crkva ženama branila pjevanje u crkvi.

Zasad toliko, a u sljedećem postu vodimo vas kroz još bizarnih običaja jer ih zaista ima jedno malo čudo…

Mya
04.01.2009. u 17:41 • 2 KomentaraPrint#
PivoKod Sam' što nije ekipe uvijek je vedro i veselo, nižu se zdravice, pogotovo u ovo blagdansko vrijeme, pa pivo rijetko izdrži u hladnjaku više od par dana. No, za one koji su možda kupili previše cuge za Božić i Novu godinu, posebice piva, i ne znaju kako ga potrošiti i isprazniti hladnjak, ekipa Sam' što nije nudi savjete kako pametno iskoristiti pivo bez jutarnjih mamurluka i pijančevanja…


1. Savjet - pivo kao kupkaPivo kao kupkaPivo je izvrstan balzam za kožu. Dakle, bocu piva možete komotno izliti u omiljenu vruću kupku i namakati se u njoj koliko vam volja. Iako pivo ne miriše najbolje, omekšava kožu i poboljšava njenu teksturu.




2. Savjet - pivo kao lijek protiv žgaravicePivo kao lijek protiv žgaraviceAko vas boli želudac ili imate laganu žgaravicu, jedna čaša piva može pomoći u njenom ublažavanju jer alkohol ima efekt anestetika koji pomaže ublažavanju boli. Kao što većina nas zna, to je i vrlo učinkovit lijek protiv mamurluka! Samo budite sigurni da ne koristite ovaj trik ako imate čir ili gastritis.

3. Savjet - pivo za poliranje namještajaPivo za poliranje namještajaS pivom možete ispolirati svoj drveni namještaj. Samo izlite štamplicu piva na suhu krpu i polirajte dok se namještaj ne osuši. Nakon ovog tretmana bit ćete zadivljeni briljantnošću i sjajem vašeg omiljenog drvenog namještaja.



4. Savjet - pivo kao marinada za mesoPivo kao marinada za mesoPivo je odlična marinada za meso. Stvarno nije bitno koju vrstu mesa pripremate jer marinada od piva pristaje svakome mesu. U pivo dodajte i začine po volji i pacajte meso u toj marinadi nekoliko sati. Nakon pečenja, meso će poprimiti hrskavu koricu i biti ukusno kao nikad do sad…


5. Savjet - pivo kao gnojivo za biljkePivo kao gnojivo za biljkeS pivom oplodite svoj vrt. Kvasac i ostali ekstrakti u pivu vrlo su dobri za rast biljaka. Ako su vam nakon tuluma ostale otvorene polupopijene boce piva, ne izlijevajte ih u sudoper već nahranite svoj vrt tako da okrenute boce zabodete u zemlju.



6. Savjet - pivo za zdravlje kosePivo za zdravlje kosePivom operite kosu. Šamponi od piva koriste se za beživotnu kosu i kosu bez sjaja. U kombinaciji s izmiješanim sirovim jajima dat će vašoj kosi prekrasan sjaj, punoću i mekoću. Pa, umjesto da kupujete razne preparate, šampone s kemikalijama isprobajte ovu prirodnu varijantu šampona i nećete požaliti.


7. Savjet - pivo umjesto praška za pecivoPivo umjesto praška za pecivoPonestalo vam je u kući kvasca ili praška za pecivo, a morate napraviti kruh, tijesto za pizzu ili slično. Ne očajavajte! U smjesu za tijesto dodajte malo piva umjesto praška za pecivo. Mjehurići u pivu i kvasac osigurat će podizanje tijesta.



Nadamo se da smo vam dali ideju kako iskoristiti pivo, a da ga ne morate popiti. Ekipa Sam' što nije ipak najviše voli popiti dobru, hladnu, osvježavajuću pivu poslije finog ručka…

Mya

02.01.2009. u 19:55 • 2 KomentaraPrint#

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se