Sam' što nije

Kad nam dolaze ovako važni blagdani kao što su Božić i Nova godina, vlada strka i zbrka unutar velikih trgovačkih lanaca. Kupuje se na veliko- od namirnica, poklona do božićnih ukrasa. Jednom riječju, vlada jedna velika shoppingmanija. Ono na što obitelji posebno paze je ukrasiti stol raznim delicijama, jelima koja nisu svakodnevno na meniju već su posebno spravljena za blagdanski ugođaj. Kod nas se najviše prave razna pečenja s krumpirom, uz francusku ili koju drugu salatu, slatke ili slane kiflice, kolači raznih vrsta i okusa, a naravno, za Badnjak je neizostavna riba, pečena ili pohana. Vjerujemo da su vam od samog spominjanja ove hrane počele rasti zazubice, no ovdje vam donosimo sasvim oprečne "delicije“ da vidite kakvi se sve specijaliteti pripremaju diljem svijeta. Upozorenje najvećim gurmanima i sladokuscima, jer ono što ćete vidjeti i nije baš ugodno za želudac!U današnjem svijetu zaista je sve moguće, pa i to da ljudi jedu nezamislive stvari koje će se normalnome čovjeku činiti kao da su ispale iz Sotonine kuharice. Izdvojili smo za vas neke od ovih specijaliteta...

Sardinija, ItalijaVećina ljudi voli jesti sireve, no čekajte da čujete kakav sir jedu Talijani! Casu Marzu je ovčji sir u kojeg je namjerno ubrizgana Piophila casei, tzv. sirna muha. Njezine ličinke, jajašca, šire se sirom tako da u procesu razgradnje zadobije vrlo neugodan miris. Nezgodno je i to što ličinke mogu skakati uokolo pa onaj koji jede sir mora pomno paziti da mu koja ličinka ne uleti u oko. Okus sira je toliko jak, kao da jezik gori, a najgore od svega je što ličinke mogu preživjeti unutar crijeva uzrokujući proljeve i povraćanja. Vrlo motivirajuće za one koji se odluče probati taj sir! Još kad vam kažemo da je pravljenje ove delikatese u Sardiniji protuzakonito, onda možete zaključiti da je sir zaista loš za organizam.

IrakNe, ovo nije prijeteća poruka teroristima ili ljubiteljima životinja, već jedno od omiljenih jela Iračana. Volite li ovčetinu? Iračani tvrde da je najukusnija ovčja glava, kuhana u vodi. I dok tako poslužena ovčja glava zuri u njih, Iračani će bez imalo sažaljenja oglodati i posljednji komadić obraza s jadne ovčice. Zaista zastrašujuće!

Jugoistočna AzijaDragi sladokusci, predstavljamo vam Balut. To je prokuhano, oplođeno pačje ili kokošje jaje sa skoro potpuno razvijenim embrijem. Još nerazvijene kosti tako kuhanog poluživog embrija daju dodatni "šmek" i hrskavi okus. Filipinci, Kambodžani i Vijetnamci kažu da je balut bogat proteinima i odličan afrodizijak. Filipinci ga jedu nakon sedamnaest dana, dok još nema ni perje ni kljun, a Vijetnamci se strpe dvadesetak dana, kada embrio dobije sva obilježja malog pačića ili pilića, kojemu nedostaje još koji dan da se sam izlegne. Jede se sve, a za potpun užitak dodaje se sol, čili ili ocat dok se najčešće konzumira uz pivo. Iako se uglavnom mogao naći kod uličnih prodavača, danas je u ponudi skupih restorana. Mislim da nakon ovog prizora (slike) nećete gledati jaje istim očima kao dosad. Nadajmo se da nećete postati vegani!

Koreja
Što je, dovraga, to - otet će se mnogima iz usta kada ugledaju ovu sliku. Naime, kad smo već kod embrija, malih slatkih patkica i pilića, nećemo zaobići ni ovo morbidno jelo, točnije piće. Pa što će bolje okrijepiti vaš organizam od vina u kojem su se pacale male bebe miševa?! Vino od beba miševa je tradicionalni kineski i korejski "tonik zdravlja“. Mali su miševi, još nejaki, zatvorenih očiju i nedovoljno razvijeni, otrgnuti od krila majke i živi stavljeni u bocu rižinog vina. Kakav okus u vinu daju ovi mišići zaista ne znamo, no sam pogled na njih tjera nam suze na oči...

KambodžaDok se nekima diže kosa na glavi od same pomisli na štakore, Kambodžani ih vole baciti na roštilj. Ma kakve kobase, odresci ili slanina, dajte nam štakore! Pripremanje štakora isto je kao pripremanje svakog drugog mesa: očisti se koža, fino pospe začinima i spremno je za pečenje. Oni koji su se drznuli probati meso štakora kažu da ima okus piletine. Kambodžani, dođite u Hrvatsku i očistite nas od parcova! Drage ćemo vam volje ustupiti teritorij da ga istrijebite od tih silnih štetočina. Nadamo se samo da ih znate uhvatiti. Ova slika svjedoči da se meso štakora vrlo često prodaje na tržnici i da je vrlo traženo.

KinaGnijezdo čiope jedno je od cijenjenih jela u Kini. Čiopa je ptica vrlo slična lastavici koja gnijezda ne radi od grančica već od vlastite pljuvačke vrlo neobičnog kemijskog sastava pa se u dodiru sa zrakom stvrdne. Njeno gnijezdo se u Kini smatra ekskluzivnom delicijom i spada u jela visoke klase. Štoviše, njena je pljuvačka toliko na cijeni da je dosegla status jednog od najskupljih prehrambenih proizvoda životinjskog porijekla. Obično se servira kao predjelo u juhi ili kao slatkiš.

Da, ljudi su zaista čudna bića. Još su veći čudaci oni koji su osmislili ova jela. Mi ostajemo pri maminim kuhinjama i dobrim starim prokušanim receptima.
Mya

Ponukan novim zakonom o nepušenju, a i činjenicom da se mnogi pušači trenutno smrzavaju vani, a sve kako bi u miru povukli dva-tri dima cigarete, autor ovog teksta odlučio je vidjeti kako se sa zabranom pušenja nose iskusnije države. Naime, vani je već previše hladno za ovo doba godine, a onima koji ne puše doma, izlazak na svježi zrak zbog jedne cigarete sigurno ne djeluje zanimljiv. Što li će biti iduće godine, kada se počne provoditi zabrana pušenja u kafićima…? Sam' što nije, kao i obično, i za ovo ima savjete, a nakon praktičnog Ashcana, pogledajte ostale izume koji bi donekle mogli zamijeniti pušenje ili ga bar olakšati.Pušači su osuđeni na tretiranje kao građana, ne drugog, nego trećeg reda, no, Hrvatska nije prva zemlja koja će uvesti zabranu pušenja. Prošle su to već mnoge zemlje Europske unije, a među njima i Nizozemska. Njihova se tvrtka United Drinks and Beauty Corporation dosjetila rješenja kako uživati u cigaretama, a ne "dimiti". Tekuće su cigarete napitak koji, navodno, zadovoljava sve pušačke potrebe bez ugrožavanja zdravlja, jer napitak ne sadrži uopće nikotin! Naime, sadrži mješavinu korijenja južnoafričkih biljaka, koje su koristili domoroci. Nizozemci su destilacijom proizveli sirup za sok i sada se nadaju da će se piće koristiti na globalnoj bazi poput Red Bulla. Naravno, ovo kod nas u Hrvatskoj neće doći još dugo vremena, stoga… Tko je zainteresiran za dobavljanje?




No, dok ne dođe napitak cigareta kod nas, svi pušači mogu isprobati Acutake USB bezdimnu pepeljaru "Darkashtray". Pušenje u kući nikada nije bilo lakše s ovom spravicom, s obzirom da pepeljara uklanja neugodan dim i miris cigareta, filterom i ugljenom koji se nalaze unutar uređaja. Uključuje se otvaranjem, isključuje zatvaranjem poklopca, a napaja se, naravno, USB-priključkom ili baterijama AA. Možda se i time može pribjeći zakonu…



Postoji i treće rješenje - električne cigarete. One su već u prodaji u Hrvatskoj, jedna košta oko 1.700 kuna, a karakteristično za nju je da ima okus kao cigareta, ali ispušta paru, umjesto dima. Proizvođači su, a tko drugi, nego Japanci, koji tvrde kako ne oštećuje zdravlje jer sadrži samo nikotin te će se moći pušiti u restoranima i kafićima. Cigareta sadrži filter s određenom dozom nikotina, a kada se potroši, zamijeni se novom, čija je vrijednost oko 200 kuna. Možda ima još nade za pušače…
RM

Kondom se, kako već svi znamo, koristi pri spolnom odnosu kako bi se izbjegla neželjena trudnoća ili spolno prenosive bolesti. Danas su poznate mnoge vrste kondoma, a kako bi užitak bio veći ima ih u raznim bojama, oblicima, mirisima i okusima te sa stimulirajućim svojstvima. Ipak, nije uvijek bilo tako - trebala su proći stoljeća da kondom poprimi svoj sadašnji oblik. Da, stoljeća, jer povijest kondoma zapravo započinje s poviješću čovjeka!c Otkad postoji čovjek, njegova želja za seksualnim užitkom, postoje i kondomi koji su omogućavali ljudima nesmetano uživanje pri spolnom snošaju, bez posljedica (začeća, bolesti). Danas je korištenje kondoma globalno rašireno, no povijest bilježi da su kondomi u počecima bili dostupni samo bogatima. Pa pogledajmo kako se kondom mijenjao kroz povijest…
Ta se mala stvarčica danas toliko usavršila pa će se možda činiti odbojnim ako saznate da su se prvi pravi kondomi pravili od životinjske utrobe, točnije crijeva (ovce, janjeta ili krave). Najviše su se proizvodili tijekom 18. stoljeća. Koliko god to danas zvučalo nezamislivo, životinjska crijeva bila su najučinkovitiji način sprječavanja začeća i bolesti. Crijeva su se prala, sušila i oblikovala, a zbog svoje elastičnosti dobro su prianjala. Ipak, takvi su kondomi bili izuzetno skupi, nisu se mogli kupiti u svakoj trgovini kao danas i samo su povlašteni mogli doći do njega. Jednom kupljen kondom koristio se iznova i iznova, dok se nije potpuno istrošio ili žalibože puknuo.
Povijest korištenja neke vrste kondoma možemo pratiti od 1000. godine prije Krista. Tada su stari Egipćani koristili lanene napravice kao zaštitu od raznih bolesti. Najstariji dokazi u Europi o korištenju neke vrste kondoma potječu sa spiljskih crteža u Francuskoj (oko 100.-200. godine). Postoje i razni dokazi da su se kondomi koristili u Rimskom carstvu.
Zbog širenja raznih spolnih bolesti oko 1500. godine, poput sifilisa, kondomi su postali nužni za veću populaciju ljudi. Tada započinje i prva masovna prodaja kondoma.


Obično se pretpostavlja da su kondomi dobili ime po doktoru Condomu koji je djelovao u vrijeme Charlesa II. (oko 1700. godine). On se dosjetio kako pomoći kralju u sprječavanju začeća nezakonite djece ponudivši mu kondom za uporabu.
Zanimljivo je spomenuti da kondome ne koriste samo oprezni ljubavnici. Kondomi su zapravo višenamjenski proizvod jer su vodootporni, rastezljivi i izdržljivi. Evo nekoliko mogućnosti korištenja kondoma:

1. Kondome je koristila vojska u ranim akcijama, špijunskim pohodima budući da jedan mali obični kondom neće izazvati sumnju ukoliko ga pronađu. Primjerice, tijekom drugog svjetskog rata vojnici i mornarica koristili su duple kondome, napuhane i zapečaćene cementom unutar kojih se nalazio neelektrični plamen, za podvodna istraživanja.
2. Kondom se može koristiti za sprječavanje prštanja vode u situacijama poplave kuća.
3. Kondomi se koriste za krijumčarenje droge tako što se kondom napuni drogom, čvrsto zaveže i proguta ili unese u rektum. Takva metoda krijumčarenja droge izuzetno je opasna jer ukoliko kondom pukne u tijelu, čovjek može umrijeti od predoziranja.
4. Kondom se koristi za zaštitu mikrofona u situacijama podvodnog snimanja.
5. Kondome koriste inženjeri za uzorke tla jer će unutar kondoma uzorak tla uvijek biti svjež i suh te pogodan za razna ispitivanja.
6. Da kondomi mogu biti umjetnost svjedoči iduća slika. Brazilska umjetnica Adriana Bertini u jednoj je kampanji protiv AIDS-a iskoristila tisuće kondoma za kreaciju ženskih haljina i suknji.


To su samo neka od brojnih mogućnosti korištenja kondoma pa stoga nemojmo podcjenjivati ovu malu stvarčicu. U današnje vrijeme mnoge kampanje promiču upotrebu kondoma jer su oni zaista najbolji način da se spriječe spolno prenosive infekcije. Poznato je kako je čak i najpoznatiji ljubavnik svih vremena, Casanova, koristio kondome prilikom svojih ljubavnih avantura!
Mya

Nedavno smo pisali o nestalim civilizacijama, a i ovoga smo se puta uhvatili u koštac s misterioznim nestancima osoba, ali nešto novijeg datuma. Svima je poznat Bermudski trokut, područje u kojemu redovito nestaju avioni i brodovi, međutim, nestanaka je kroz povijest bilo mnogo, na različitim dijelovima svijeta, a nestajali su ljudi, vozila, pa čak i cijela naselja. Donosimo vam neke od najzanimljivijih misterioznih nestanaka, od kojih mnogi više zvuče kao da pripadaju Dosjeima X, negoli stvarnome svijetu...Nestanak cijele legijeZanimljiv nestanak zabilježen je davne 117. godine, a riječ je o rimskoj legiji pod imenom Legio IX Hispania. Ta je legija, bogata iskustvom u borbama, trebala uspostaviti red na Iberijskom poluotoku, ali, prema zapisima, nikada nije stigla do područja koje su zauzeli pobunjenici. Također, nije se niti vratila u Rim, a već su tada bile organizirane potrage za “nesretnom devetom” - 6.000 vojnika i sva njihova oprema jednostavno je nestala, a elitnu je jedinicu, na sreću pobunjenika, zamijenila Legio Victrix.

Norfolška pukovnija i misteriozni oblakZa vrijeme bitke kod Galipolja u Prvom svjetskom ratu, 1915. godine, zabilježen je neobičan događaj nestanka cijele pukovnije u misterioznom oblaku. Naime, trojica promatrača iz vojske Novog Zelanda tvrdila su kako se tog sunčanog dana, bez imalo oblaka i vjetra, na uzvisini pojavio oblak, a preko 200 vojnika umarširalo je u njega. Promatrači su čekali sat vremena, a tada se “oblak”podigao, gotovo vertikalno, i pridružio se ostalim oblacima na nebu. Vojnici koji su umarširali u njega nestali su, a za sobom nisu ostavili nikakav trag.
Nakon turske kapitulacije 1919. Englezi su tražili oslobađanje vojnika, ali taj zahtjev nije mogao biti ispunjen. Ipak, postoje i zapisi da su naknadno na mjestu bitke pronađeni ostatci stotinjak osoba, ali točnije razjašnjenje priče i misterioznog oblaka nikada nije ponuđeno.

Nestali časnici iz mornaričke letjeliceLetjelica L-8 američke mornarice 16. kolovoza 1942. godine nalazila se u rutinskoj patroli obilazeći obale San Franciska. Međutim, patrolni čamci I posade ribarskih plovila primijetili su kako je letjelica u jednom trenutku počela padati, a zatim letjeti vrlo nisko. Nakon dva sata, letjelica je pronađena nekoliko kilometara dalje, nakon što je udarila u kuću i dva automobila. U letjelici su se trebali nalaziti pilot Ernest DeWitt Cody i kopilot Ensign Charles Adams, ali ih tamo uopće nije bilo! Sva je oprema u letjelici radila, nije bilo nikakvih dokaza o napadu, zapravo, sve se činilo savršeno ormalno, osim što nije bilo posade. Mornarica je uvjerena da piloti nisu bili u letjelici dok se kretala iznad kopna, ali što im se dogodilo, ni danas se ne zna. Teorije su razne – od toga da ih je zarobila japanska podmornica, da su ispali iz letjelice do toga da su ih oteli vanzemaljci.

Armando Valdes nestao na 15 minutaNoviju je povijest uzdrmao slučaj kaplara Armanda Valdesa koji je 25. travnja 1977. godine nestao pred očima nekolicine vojnika. Kako svjedoči tadašnji stražar Pedro Rosales, mogla su se vidjeti dva ljubičasta svjetla kako se približavaju jedno drugome i postaju sve jasnija, a ubrzo nakon toga Valdes je nestao. Pojavio se nakon 15 minuta u transu promrmljavši: ”Ne znate tko smo I odakle dolazimo, ali poručujemo vam da ćemo se vratiti”, nakon čega se onesvijestio. Zanimjivo je što je njego sat pokazivao da je 30. travnja, pet dana u budućnosti, a za vrijeme nestanka izrasla mu je brada. Valdes je tada tvrdio kako se ničega ne sjeća, ali prije nekoliko godina dao je intervju u kojemu je rekao da će sve objasniti u svojoj knjizi. “Mogu vam reći da sam bio prisutan cijelo vrijeme I čuo sam sve št su moji vojnici govorili. Znam istinu, ali je to dugačka priča. Nije riječ o nikakvoj otmici, nego o fenomenu – najlakše bi bilo reći da sam otputovao u drugu galaksiju. Sve mi se to dogodilo sa svrhom, što sam naknadno shvatio”, rekao je Valdes novinaru.

Misterioznih je nestanaka kroz povijest bilo mnogo, a ovo je tek djelić priče - očekujte ubrzo nastavak o najzinimljivijim nerješenim nestancima osoba, sela, vozila, ljubimaca i pazite da do tada i sami ne budete žrtva neke misteriozne otmice!
MiB

Kad čujemo li pojam "samuraji", mnogima se u glavi stvore asocijacije poput Japana, harakirija ili možda katanae, no hoće li itko pomisliti kako bi samuraji mogli biti jedna od prvih indirektnih poveznica sa pojavom vožnje automobila lijevom stranom ceste? Čisto sumnjamo, no povijest kaže kako sve potječe još iz davnog 17. stoljeća, kada su samuraji prometovali lijevom stranom ceste, jer je tako svim dešnjacima bilo olakšano izvlačenje oružja, katane, ako bi se našli u prijetećoj i opasnoj situaciji. Ovakav način razmišljanja bio je prisutan također i u Velikoj Britaniji, no, naravno, u njihovom slučaju nije se radilo o drevnim samurajima, već o konjima.U vrijeme kada je bilo popularno prometovati jahajući konje, također se kretalo lijevom stranom ulice, a i ovaj se put kao razlog navodi lakša obrana od napadača - mačevi su se nalazili u desnoj ruci pa ih je na ovaj način bilo lakše izvući. Možda bi netko mogao pomisliti kako pješaci, jahači te napadači nemaju prevelike veze s ovom tematikom, no upravo je suprotno - promet nije samo, primjerice, cestovni ili pomorski prijevoz, u promet ubrajamo i prijevoz ljudi, informacija, robe te pravila koja nam omogućuju praktično snalaženje u njemu. Već se sada može zaključiti kako prometovanje lijevom stranom ceste ne potječe isključivo iz bizarne potrebe Engleza za drugačijim načinom snalaženja, nego iz nekih drugih razloga.


U mnogim povijesnim tekstovima govorilo se kako taj zakon potječe od strane Crkve te da je donesen papinskom odlukom, no to nije točno. Do same pojave Napoleona Bonapartea na svjetskoj sceni, "prirodno" je bilo voziti lijevom stranom ceste. Cijela je Europa vozila lijevom stranom sve dok Napoleon, vladar sa velikim imperijalnim težnjama, nije pokorio veliki broj zemalja te ih odlučio podvrgnuti promjenama kako bi bile u skladu sa Francuskom. No, isto su tako na zahtjev Velike Britanije mnoge njezine kolonije morale i dalje voziti lijevom stranom. Možemo primijetiti da je u današnje vrijeme vožnja lijevom stranom ceste za mnoge suluda, neprirodna a neki još uvijek nisu ni upoznati sa činjenicom da postoje zemlje u kojima je taj zakon i dalje na snazi, jer, kako se kaže, "normalno" je onako kako radi većina. Međutim otprilike dvije milijarde ljudi voze lijevom stranom, a oni se mogu raspodijeliti u mnoge britanske kolonije iz zajednice Commonwealtha. Napoleonov se zakon uspio iz Europe proširiti čak i na SAD i Kanadu, Švedska na desnu stranu prelazi u 60-im godinama, a još jedna od zanimljivosti je kako je čak i Hrvatska za vrijeme austrougarske vozila lijevom stranom.

Iako to nije nužno pravilo, česta je pojava i da je vozačevo sjedalo premješteno na desnu stranu kod vožnje lijevom stranom ceste. Kako je Velika Britanija, te ostale zemlje koje voze lijevom stranom, iznimka, tako postoji iznimka i u njihovom zakonu - u Britaniji postoji samo jedna cesta kojom se mora voziti desnom stranom, a to je cesta koja vozi do kazališta Savoy u Londonu. U tu je malu privatnu ulicu to pravilo uvedeno kako vozila koja ostavljaju ljude pred kazalištom ne bi blokirala ulaz u hotel Savoy. Što je veća turistička atrakcija, ulica koja čini iznimku ili sama vožnja lijevom stranom ulice, ne možemo biti sigurni, no iz svega ovog možemo zaključiti kako na kraju ipak nitko ne vozi naopako, nego normalno, bar u svom svijetu.
MA

Budući da se u posljednje vrijeme na ovim stranicama vrlo često mogu pročitati tekstovi koji nose predznak "nemo'š vjerovat'" postalo je jasno da sam'štonije ekipa ima običaj posjećivati i one najčudnije stranice u potrazi za zabavom, a upisivanje najopskurnijih pojmova u Google također im nije strano. Tako smo nedavno imali prilike svjedočiti o tome kako je Janko vješto pronašao najlonke za muškarce, bilo je riječi i o super jastučićima kojima možete napuhnuti dojke, a danas smo nabasali na stranicu koja se bavi miksanjem raznovrsnih stvari. Pa da ne dužimo previše, prijeđimo odmah na stvar, da se upoznate sa sadržajem ove nadasve zanimljive stranice.
Stranica o kojoj je riječ nosi naziv Will It Blend?, a da ju posjetite dovoljan vam je samo klik na ime. A sada, što vas tamo očekuje…
Prije svega, očekuje vas gomila kratkih video clipova sortiranih u dvije grupe: ''nemojte ovo pokušavati kod kuće'' i ''pokušajte ovo kod kuće''. Odmah je jasno da one stvari koje možete pokušati kod kuće ne mogu biti tako zanimljive, pa vam preporučujemo da odaberete onu drugu opciju, a tamo je cijeli sijaset zanimljivosti. Svaki od navedenih clipova počinje zanimljivim (i na prvi pogled dobronamjernim) čičicom koji pokušava smiksati najčudnije stvari u stolnom mikseru (blenderu), pa tako na red dolazi iPhone, metla, žarulje, upaljači, Rubikova kocka, figurice akcijskih junaka, lopte, loptice za golf, školjke i još mnoštvo stvari za koje vam nikada ne bi palo ni na pamet da ih ubacite u blender. Već spomenuti, glavni junak ovih clipova, sve to radi samo s jednim ciljem, da dokaže vama i sebi ''Will It Blend?''.


Tako smo pregledavajući ove clipove došli do sasvim novih i neprocjenjivo važnih spoznaja, kao, primjerice, što točno ostane od iPhonea nakon 30 sekundnog susreta s noževima ili koliko je potrebno upaljačima da eksplodiraju ako ih miksate.
No, svako ostalo opisivanje bi bilo suvišno, jednostavno posjetite stranicu i pogledajte bar neke od 100-tinjak clipova (iako vjerujemo da ćete ih pogledati sve), a ako mislite da i vi možete izvesti nešto od predstavljenoga, odmah na toj stranici možete obaviti narudžbu takvoga super-blendera.

Moramo samo zamoliti, da ako kojim slučajem budete stradali na bilo koji način pokušavajući nešto od ovoga kod kuće, nemojte govoriti da ste o tome pročitali kod nas, već da ste slučajno nabasali na tu stranicu.










GG

Većina je ljudi čula za mit o Atlantidi, kontinentu s bogatom i naprednom civilizacijom koja je samo jednog dana isčeznula s lica zemlje. Međutim, mnogi nisu čuli za druge navodno nestale civilizacije, poput Lemurije, kontinenta majmuna, Mua, za koji neki vjeruju da se na njemu nalazio Edenski vrt te Atlanda, s bogatim i moćnim stanovnicima koji su nestali u kozmičkoj katastrofi. Sam' što nije donosi detalje o navedenim mitovima, a vi sami prosudite jesu li istiniti ili ne.

Atlantida je na Santoriniju?Atlantidu je prvi spomenuo grčki filozof i pisac Platon još par stotina godina prije Krista, kako bi ilustrirao svoje političke teorije. Prema njemu, Atlantida je bila velik otok, veličine Libije i Azije zajedno, a nalazio se “s one strane Heraklovih stupova", donosno, iza Gibraltara. U sredini otoka nalazila su se dva izvora, jedan s hladnom, a jedan s toplom vodom, a oko njih su se nalazili bazeni za kupanje. Postojalo je više gradova i tri pristraništa. Stanovništvo je uživalo u sreći i bogatstvu sve dok njihovi carevi nisu zaratili s ostatkom svijeta. Atlantiđanima neprijateljsku vojsku predvodili su Grci, na čelu s Atenjanima – u bitci su Grci pobijedili i spriječili Atlantiđane da se prošire "s ove strane Heraklovih stupova".
Od tada su se tom legendom bavili mnogi, od ozbiljnih znanstvenika do raznih šarlantana. Zbog toga su nastala mnoga vjerovanja o lokaciji Atlantide, pa tako neki pretpostavljaju da se nalazila kod Kariba, drugi da je Atlantida zapravo Malta, ali većina smatra kako se nalazila na sredozemnom otoku Thira, koji odgovara Platonovom opisu. Od Thire je danas ostalo popularno turističko središte, Santorini.


Prema istraživanjima, Thira je uništena 1500 godina pr. K. snažnom eksplozijom, a s otokom je nestala i visoka minojska kultura o kojoj se danas vrlo malo zna. Rezultati iskapanja podudaraju se s Platonovim opisima, a vidljivo je kako je na današnjem Santoriniju nekoć vladalo veliko bogatstvo – arhitektura je bila na visokom stupnju, postojala je kanalizacija, slikarstvo i kiparstvo su cvjetali, postojala je i napredna flota brodova... Međutim, sve je to nestalo doslovce u jednom danu kad je vulkanski otok eksplodirao. Nastali tsunamiji kretali su se prema Kreti, matičnom otoku Minojaca, i tamo razorili palače, hramove, gradove – cijelu minojsku kulturu.

Lemurija, kontinent majmunaIme ovog navodnog kontinenta izvodi se od lemura, vrste majmuna, koja se javlja samo na obali Indijskog oceana i na Madagaskaru. Zbog toga su znanstvenici zaključili da je između Indije i Madagaskara postojao kontinent, jer lemuri ne bi mogli savladati morsku površinu koja se nalazi između. Prema Heleni Blavatsky i njenom djelu Tajna doktrina, na svijetu postoji sedam rasa, a treća, prva potpuno ljudska rasa, živjela je upravo na Lemuriji. Stanovnici Lemurije bili su divovskog rasta, hermafroditi, legli su jaja, mentalno su bili nerazvijeni, ali duhovno čišći od idućih rasa. Ako vas zanima, na Atlantidi je živjela četvrta rasa, a mi smo trenutno peta!

Mu i Edenski vrtZahvaljujući Jamesu Churchwardu, britanskom istraživaču, Mu i Lemurija danas se često poistvojećuju. Međutim, Mu se navodno nalazio u Tihom oceanu, a na njemu je bio i Edenski vrt. Također, Churchward je tvrdio kako je povijest stvaranja (ona prema Bibliji) započela upravo na Muu, kontinentu koji je imao čak 64 milijuna stanovnika, prije potonuća, naravno. Stanovnici su bili podijeljeni u deset plemena, kontinent su prekrivale sočne livade, a životinje nisu bile opake – u miru su živjeli i janjci i vukovi. Navodno su se Maje smatrale nasljednicima Mua koji su uspjeli izmaći katastrofi. Osim toga, istraživač Augustus Le Plongeon, koji je prvi spomenuo Mu, tvrdio je kako je egipatsku civilizaciju osnovala kraljica Moo, izbjeglica s Mua, kasnije poznata kao Izida, egipatska božica.

Atland, raj na sjeveru?Još je starija od priče o Lemuriji ona o Atlandu ili Aldlandu, tajanstvenom kontinentu koji se nalazio sjeveroistočno od Velike Britanije, a, začudo, na njemu je vladala suptropska klima. Stanovnici, naravno, bijahu bogati i moćni, a vladali su velikim dijelovima Europe i Afrike. Današnja Velika Britanija koristila im je kao kaznionica na koju su slani zločinci. Kontinent je uništen 2193. godine prije Krista, naravno, nekom misterioznom kozmičkom katastrofom, a sve je to zapisano u još misterioznijoj knjizi Oera-Linda.


MiB

Ako su nekome Butkovićev lažni intervju sa Sanaderom ili Nacionalov intervju sa tadašnjim bjeguncem Gotovinom bili skandali hrvatskog novinarstva, treba onda malo pogledati u kolijevku demokracije, SAD, i upoznati se s ondašnjim novinarskim skandalima. Prvi se spominju već od početka prošlog stoljeća, međutim, ovdje smo izdvojili samo pet novijih koji su, naravno, raskrinkani.


1. Jeffrey T. Kuhner, “Insight” lažni "Islamski seminar" reportaža (2007)U siječnju prošle godine, u tijeku dvogodišnje američke predsjedničke kampanje, online magazine “Insight” objavio je anonimni članak u kojem se navodilo da je tadašnji predsjednički kandidat (a sadašnji budući predsjednik) Barack Obama tijekom djetinjstva pohađao islamski seminar u svojoj školi. Nakon objave vijesti, CNN je poslao reportere u Indoneziju, gdje je navodno Obama pohađao navedeni seminar. Njihovo je saznanje bilo, pak, potpuno drugačije - škola je, naime, bila javna škola sa studentima svih nacionalnosti i vjera, a ne striktno islamska kako je “Insight” navodio. Javnu ispriku online magazine je izdao tek ove godine.


2. CNN i snajperski video (2006)Te godine CNN je emitirao mali dio videa koji su anonimno dobili u kojem se vidi snajperist koji puca i navodno ubija američke vojnike. Nakon emitiranja, CNN je optužen za propagiranje neprijatelja Amerike kroz prikazivanje ubojstva američkog vojnika.


3. Busheva administracija plaćala kolumniste (2005)Tko bi rekao da se ovakvi gafovi mogu dogoditi i jednom predsjedniku najveće današnje svjetske sile. Naime, 2005. je došao na svjetlo dana skandal u kojem su predstavnici Bijele kuće plaćali desničarskim medijima i njihovim kolumnistima da promoviraju razne ideje predsjednika Georgea Busha. Plaćeno je više tisuća dolara, točnije preko 350.000 dolara trojici novinara koji su za uzvrat hvalili Bushevu politiku



4. Boston Globe i lažne slike silovanja (2004.)U svibnju 2004. Boston Globe je u svojim izdanjima upotrijebio nekoliko fotografija američkih vojnika kako siluju i muče žene u Iraku. Nakon objavljivanja, fotografije su prepoznate kao komercijalne koje su nastale radi pornografske web stranice “Sex in war”. Zanimljivo, sve drugi mediji su odmah otkrili fotografije kao lažne i to nekoliko tjedana prije nego je Boston ih objavio.


5. Stephen Glass, “The New Republic” (1998.)Možda najpoznatiji slučaj novinarskog skandala u Americi je onaj Stephena Glassa. Naime, on je tijekom devedesetih potpuno izmislio 27 članaka. Uhvaćen je na djelu kada je Forbes Magazine poslao dokaze Republicu da je Glass izmislio članak o petnaestogodišnjem hakeru koji je provalio u sustav jedne velike tvrtke i onda dobio posao u toj tvrtki. Prema ovom slučaju je snimljen i film “Shattered Glass” iz 2003, a sam Glass je izdao i istoimenu knjigu o svojim lažnim tekstovima.


RM

Nakon dugog i mukotrpnog vijećanja, Sam' što nije ekipa odabrala je najbolje i najoriginalnije fotke na temu Noći vještica. Podsjetimo, cijeli smo vas prošli tjedan polako uvodili u "halloweensko" raspoloženje, a na kraju smo neke od naših čitatelja odlučili i nagraditi. Stoga, čestitajmo zajedno troje čitatelja i fotografa, a ostalima poželimo više sreće u idućim natječajima!

Prvu je nagradu osvojila fotka naše drage Luki, točnije, njene male trudnice Goldie. Ona se za Noć vještica maskirala u medicinsku sestru, a mi joj želimo sreću i puno malih zdravih psića!


Na drugome je mjestu izvrsni fotograf Wekster, koji nam je u nekoliko fotografija dočarao što je radio prošle Noći vještica. Vidimo da mu ne nedostaje mašte, što se može primijetiti i u njegovoj knjizi, Book of Weirdness, koju je prošlog Halloweena izdao, stoga mu neće nedostajati niti nagrada! Živio nam Wekster!


Na trećemu je mjestu multitalentirana Pinkeye! Osim što pravi genijalan i pomalo "uvrnut" nakit, zna dobro i fotkati, što je itekako vidljivo na haringama. Njezin nam je uradak utjerao strah u kosti, a mi ćemo joj uzvratiti jednom nagradicom.


No, prijeđimo malo na Sam' što nije ekipu koja se odlično provela na Noći vještica. Večer je započela višesatnim maskiranjem, nastavila se na partyju u lokalnom kafiću, a završila tko zna gdje u ranim jutarnjim satima. Prenosimo vam samo djelić lude atmosfere na nekoliko fotografija. Dogodine!













Sam' što nije ekipa

Koliko ste puta došli kući i poželjeli samo nabrzinu izuti cipele i šutnuti ih negdje u hodnik? Dizajneri Matthias Furch i Kai Ertel vjerojatno su slično razmišljali dok su stvarali komad namještaja jednostavno nazvan Kickit! Međutim, u njega su, osim praktičnog načina odlaganja obuće, ugradili i lampu te mjesto za sjedenje, a kako Kickit! nalikuje na skulpturu, odlično se uklapa u svaki hodnik ili koju drugu prostoriju. Uz sve to, proizvođači tvrde kako “šutanje” obuće smanjuje stres, a mi se slažemo kako je na kraju radnog dana bolje šutnuti obuću, negoli nešto ili čak nekoga drugog.

Dakle, kako piše www.magazin.com, Kickit! je ormar, klupa, lampa i skulptura u jednome, a osim što je praktičan, ujedno je i nevjerojatno zabavan. Potreban je samo ciljani pokret nogom da bi obuća odletjela direktno među držače. Kako su oni načinjeni dva nsuprotna niza “čekinjastog” najlona, obuća lako ostaje tamo gdje ju je netko šutnuo, a kako su u stražnjem dijelu smještene flourescentne cijevi, zabava može potrajati cijele noći. Osim toga, proizvođač garantira razvoj hodnika u "mjesto vedre komunikacije", a prikladan je i za druženje i zajedničko šutanje obuće dnevnoj sobi. Drveni dio Kickita! izrađen je od motornom pilom rezanog hrasta, težak je 72 kilograma, košta 1980 eura, a može se nabaviti u Njemačkoj.
MiB