Sam' što nije

Ugasite svjetla i zapalite svijeću, opustite se i jedino što još trebate napraviti je pustiti glazbu, glasno, glasnije, jer ćete samo na taj način doživjeti jezivo stanje vašeg tijela i straha koji se poigrava s granicom vašeg (ne)razuma... A sada budimo ozbiljni, nakon filmova, kostima i gadgeterija i svega ostalog za Noć vještica, ostalo je samo da izaberemo i glazbu koju smatramo najprikladnijom za ovaj najsablasniji dan u godini. Poslušajte ako se usudite...Jerry Goldsmith je zaslužan za glazbu iz kultnog filma Poltergeist, a njegova uznemiravajuća glazba svakako navodi na razmišljanje, ne samo o filmu, nego i o velikoj tragediji koja se dogodila četvero glumaca iz istoimenog filma. Naime, Dominuque Dune, koja je glumila stariju kći u filmu, ubijena je u 22. godini, a preminula je mlađa kći Carol Ana koju je glumila Heather O'Rourke. Umrli su i još dvoje glumaca - Will Sampson i Juliana Beck, a i sam Jerry Goldsmith umro je prije nekoliko godina, doduše, zbog starosti. Međutim, je li to samo slučajnost ili nekakva kletva?



Sjećate li se filma u kojemu djeca ubijaju odrasle i tu se još spominje neki kukuruz? Da, riječ je o filmu Djeca kukuruza. No, bez obzira je li nekome ovaj film strašan, ipak mora se priznati da je glazba ta koja budi osjećaj napetosti i nelagode i natjera vas da se pitate je li vam netko iza leđa... Bolje provjerite!



Ako nešto predstavlja jezivost u kombinaciji s klasikom onda je to i Johann Sebastian Bach te njegove skladbe Toccata i Fugue in D Minor, koje asociraju na stare filmove s pomahnitalim orguljašama koji sviraju u mračnom podrumu u ponoć. Poslušajte skladbu Bacha iz filma Fantom iz Opere.



Ako pak želite pravo gotičko raspoloženje sa zastrašujećim efektima, tu su Midnight Syndicate koji su napravili niz dobrih tema za film kao što je Born of the Night. Naravno, kad je riječ o strahu i napetosti neizostavan je Hitchcockov Psiho, za čiju je glazbu zaslužan Bernard Hermann. O njegovoj se glazbi nema mnogo reći, nego ju samo treba poslušati i pogledati (sjetite se samo slavne scene pod tušem, brrr...).

Da ne bude sve tako crno i mračno, jer je ipak Noć vještica vrijeme dobrog provoda i još boljih kostima, svakako poslušajte Thriller od Michaela Jacksona, zaplešite uz njega i napravite dobru atmosferu!



Ako želite nastaviti u dobrom raspoloženju, onda svakako poslušajte glazbu iz filma Ghostbusters - iako je komercijalnijeg zvuka, uz nju ćete se svakako opustiti i dobro nasmijati. Za sami kraj izdvajamo Alicea Coopera i njegovu pjesmu Feed my Frankenstein. Iako Alice Cooper pokušava izgledati nemoguće strašno, još je strašnija činjenica da pjesma je zapravo podsjetnik njegovoj majci da nahrani njegovog ljubimca pitona Frankesteina. Zar to nije strašno?


NN

Dragi naši sam' što niste čitatelji!

Serijom postova o Noći vještica i svemu ostalome vezano za ovaj omraženi i voljeni blagdan pokušali smo vas uvesti u "halloweensko" raspoloženje. Noć Vještica sad je već blizu, a Sam' što nije ekipa planira se ludo provesti. Naravno, možete očekivati i izvještaj s provoda te fotografije, a ukoliko i vi sami na neki način obilježavate ovaj "najstrašniji" dan u godini, pošaljite nam svoje fotke - slike dubljenja bundeva, maski, tuluma i svega ostalog vezanog za vaše obilježavanje Noći vještica svakako su dobrodošle, a šaljite ih na samstonije[at]gmail.com! Autori najoriginalnijih, najzabavnijih i najzanimljivijih fotografija bit će nagrađeni simboličnim poklon-paketom iznenađenja!
Ugodan provod želi vam Sam' što nije ekipa

Vesele vijesti za sve ljubitelje glazbe koji su odrastali uz MTV-eve spotove! Naime, ovaj gigant pokrenuo je još jedan projekt koji će, zasigurno, biti iznimno uspješan - mtvmusic.com! Riječ je o bazi velikog broja glazbenih spotova, a korisnici željeni video mogu pronaći po žanru, imenu pjesme, izvođaču, redatelju spota, popularnosti, gledanosti, a za nostalgičare postoji i "vintage" ljestvica! Neki će reći kako se svi navedeni spotovi nalaze na Youtubeu, ali kada se pogleda kvaliteta glazbenih videa, svi ini -tubeovi padaju u zaborav.
Još je jedna dobra stvar vezana uz mtvmusic.com - svi se spotovi mogu "embedati", odnosno, stavljati na druge internetske stranice. Na youtubeu je ta opcija zabranjena za pojedine izvođače, jer su tako odredile velike izdavačke kuće, a na taj smo problem i sami naišli kada smo pokušavali staviti pjesme Weird Al Jankovicha u jednom od prethodnih postova. Sve nas to vraća u dobre stare dane kad su se na MTV-u zapravo vrtjeli video-spotovi, a ne reality showovi i ostale novotarije. No, dosta nostalgije, krenimo na glazbu! Za vas smo izdvojili neke od trenutno najgledanijih spotova na mtvmusicu, počevši od prvog spota koji je MTV uopće prikazao (The Buggles: Video Killed The Radio Star ) do prvoga na ljestvici (Britney Spears: Womanizer). Uživajte!

The Buggles: Video Killed The Radio Star



Madonna: Like A Prayer



Pink Floyd: Another Brick In The Wall



Britney Spears: Womanizer



MiB

Iako mnogi smatraju Halloween američkom novotvorevinom koja uporno kuca i na naša vrata, ovaj blagdan, poznat i pod nazivom Noć vještica, slavio se diljem Europe još dok su naši preci bili pogani. Halloween se u to davno doba zvao Samhain ili Samhuinn, a označavao je kraj ljeta. Kako su mnogi kršćanski blagdani samo nadomjestili poganske, tako je Samhain naknadno povezan s blagdanom Svih Svetih iliti All Hallows, a noć uoči njega nazvana je All Hallow's Eve(n), odnosno, Halloween. Samhain je bio jedan od glavnih blagdana u doba starih Kelta, a još uvijek ga štuju sljedbenici neopaganizma, odnosno, "moderne vještice". Običaji vezani uz ovaj blagdan raznoliki su i zanimljivi, a mi ćemo vam prikazati neke od njih.

Poganski su blagdani uvijek slijedili promjene u prirodi, pa je tako Samhain, koji je ujedno označavao i boga smrti, bilo vrijeme završetka godine - ljeto je gotovo, dolazi zima, dani su sve kraći i hladniji. Kelti su vjerovali da za vrijeme za punog mjeseca, a najčešće noć uoči proslave nove godine, mrtvi napuštaju svoje grobove, dolaze na Zemlju i posjećuju svoje domove. Tu je nastao običaj maskiranja koji se zadržao i do danas - ljudi su se prekrivali strašnim maskama i stvarali veliku buku kako bi prestrašili mrtve. Rimljani su vjerovali da u toj noći bog lova Samain preuzima vlast nad svijetom te ubija srndaća, boga Sunca, a božicu vegetacije odvodi u podzemlje u kojemu ona boravi do proljeća. Rimljani su tada, simbolično, gasili vatre u ognjištima, a kako su i oni vjerovali da mrtvi dolaze na svijet, ostavljali su na pragovima kuća hranu. Neki su ostavljali izdubljene repe, cikle ili krumpir s upaljenom svijećom, kako bi dobre duše našle put kući, a od 16. stoljeća postalo je popularno dubiti bundevu, što je zapravo autohtoni američki, točnije, indijanski običaj.

Diljem Europe postojali su zanimljivi običaji kojima su obitelji pozivale duše predaka da im se pridruže na svečanoj večeri, pa se tako stol posluživao za osobu, ili nekoliko njih, više, a ostavljale su se i prazne stolice za mrtve goste. Također, vrata su morala biti odškrinuta, kako bi gosti mogli nesmetano ući, a na pragu im se također ostavljala hrana - jesenska voćka ili komad pogače. Uz puteve i na raskrižjima zakopavale su se jabuke kao simboli jeseni i kao dar zalutalim dušama. Do danas je ostao običaj krijesova - velike lomače koje su pogani palili kako bi obilježili prelazak iz dana u noć, iz svjetla u tamu. U vatru su se nakon gozbe bacale kosti, kao žrtva za zdravlje blaga u idućoj godini, a bacao se i kamen s oznakom osobe koja pridonosi žrvtu. Ujutro je svaka osoba iz zgarišta vadila svoj kamen, a njegovo je stanje proricalo kakva će biti iduća godina. Vatrom iz krijesova stari su pogani palili ognjišta u kućama, a nastali pepeo posipao se po poljima da bi se potakla njihova plodnost. Također, šetnja između krijesova označavala je obred pročišćenja, a nekad se su se u šetnju vodile i domaće životinje.


Kako je ovo doba predstavljalo pripremu za nadolazeću zimu, spravljala se zimnica, spremala žetva, vezali su se plastovi sijena, pjevalo se i plesalo. Naravno, molilo se bogove da posvete nadolazeću godinu, a, osim spaljivanja kostiju, prinosile su se i druge žrtve kao zahvala za proteklu. Postoji vjerovanje da su djeca rođena na Halloween obdarena vidovitošću te da ukoliko pojedinac prosjedi cijelu noć na grobu i, naravno, ne poludi, dobit će moćni šamanistički dar proricanja. Proricanje je bilo bitno za stare pogane, stoga su mnogi rituali u Noći vještica vezani baš uz to - primjerice, gulile su se jabuke, a kora se bacala preko ramena. Oblik koji kora ostavi značio je početno slovo imena buduće odabranice ili odabranika osobe koja je gulila jabuku. Također, bacala su se jaja u čašu vode, a oblik nastao na površini određivao je koliko će djece pojedina osoba imati. Djeca su znala potjerati krave, a zatim su proricala neke događaje po letu ptica koje su bile preplašene trčanjem krava.

Današnjim sljedbenicima neopaganizma, primjerice, wiccama, Samhain je još uvijek jedan od četiri najvažnija blagdana. "Moderne" vještice u toj noći obavljaju rituale vezane za prizivanje vizija duhova mrtvih, pale svijeće raznih boja, a metlu, na kojoj ipak ne lete, koriste za metenje negativnosti iz stare godine. Jedu se jesenski plodovi - prženi lješnjaci, kruh od oraha, paprenjaci, jabuke i bundeve te hrana crvene boje, za koju se vjeruje da je posvećena mrtvima. Piju se medovina, jabukovača, kuhano pivo i kuhano vino. Wicce vjeruju kako je ovo doba kada je magija najjača, stoga se proriče, trasformira, vizualizira i projicira, a to je vrijeme najpogodnije za meditaciju i prizivanje duhova. I dalje se pali vatra, a pepeo se čuva do idućeg Samhaina. Ljudi se oslobađaju loših navika, svađa, dugova i bolesti, svega onoga što ne žele ponijeti u novu godinu.

Većina ljudi danas smatra kako je Samhain pridošlica sa zapada, a običaj nošenja smiješnih i strašnih kostima sve je češći i kod nas. U Ameriku su taj običaj donijeli irski doseljenici, a danas je to vrijeme slično našim maškarama - djeca odjevena u kostime kucaju na vrata zahtijevajući "Trick or treat", a ako ne dobiju ni jedno od toga, naprave spačku vlasniku. Dube se bundeve, popularno nazvane "jack-o'-lantern", pričaju strašne priče, gledaju se horor-filmovi, kuće su ukrašene kosturima i paučinom, igraju se razne igre, poput vađenja jabuka zubima iz kante pune vode, a oni nešto stariji odlaze na maskirane zabave. Halloween se slavi i u Meksiku, od šezdesetih godina prošloga stoljeća, a taj se blagdan tamo naziva Noche de Brujas. Noć vještica popularna je i u Nizozemskoj, a povezuje se i s blagdanom Svetog Martina. Halloween se slavi i u Australiji, iako tamo dani postaju duži i topliji, a ne kraći i hladniji, dok u posljednjih nekoliko godina ovaj blagdan postaje popularan i u Japanu, Južnoj Americi te Europi.
MiB

Volite glazbu, ali mrzite kada se jedan te isti hit neprestano vrti na glazbenim programima ili radijskim postajama? Niste jedini, a s vama će se sigurno složiti i autori najsmješnijih parodija na popularne glazbene hitove. Ovdje nije riječ o pukom ismijavanju pjesama, jer je u parodije uloženo mnogo truda - pjevači vjerno oponašaju glas zvijezda, radnja spotova slijedi originalnu, a riječi pjesama tjeraju vas u smijeh. Stoga pogledajte parodije na Jamesa Blunta, kate Perry, Rihannu i druge.
Pjesma I Kissed A Girl Kate Perry svakako je uzburkala duhove i rasplesala uspavane, a poigravanje sa scenom ljubakanja između dvije djevojke nikoga nije ostavila ravnodušnim. Međutim, provjerite može li se isto reći i za neobično obradu istoimene pjesme s dodatkom "Eldery Remix" - riječ je tu o djevojci čija je nevina pusa u obraz bakici pošla u sasvim drugom smjeru... Nije za one slabijeg želudca!



James Blunt nam se predstavio s ljepuškastom ljubavnom pjesmicom She Was Beutiful, ali nakon što smo istu verziju čuli tri zilijuna puta, nema kome nije išlo na živce to zavijanje. Isto su se vjerojatno osjećali i autori ove parodije, MADtv-ovci, pa su odlučili zapapriti mladom Bluntu - "She Was Beautiful... I Swear" pjesma je u kojoj mladić upoznaje djevojku, ali postoji jedna kvaka - ona uopće nije djevojka!



Tko nije čuo za legendarne hitove Weird Ala Yankovicha, može se samo posramiti. Riječ je o nevjerojatnim pjesmama poput Amish Paradise (parodija na Coolija i Gangstas Paradise), Smells Like Nirvana (Smells Like Teen Spirit od Nirvane), Like A Surgeon (Like A Virgin od Madonne), Polka Power (nekoliko parodija u jednoj), Costipated (Complicated od Avril Lavigne), Eat It (Beat it od Michaela Jacksona) i mnoge, mnoge druge. Mi vam predstavljamo Couch Potato, parodiju na Eminemovu pjesmu Lose Yourself.



Predizborna napetost izrodi svašta, pa je tako utrka između Hilary i Obame inspirirala MADtv-ovce da smjeste ovo dvoje političara u isti glazbeni spot, i to ne bilo koji, nego u parodiju Umbrelle od Rihanne. Međutim, umjesto "Under my umbrella, ella, ella, e, e" pjeva se "I wanna be under Barack Obama, bama, bama, bama, e. e, e..."



Na kraju vam donosimo jednu parodiju koja će biti manje smiješna nego prethodne, ali svakako zaslužuje da ju se pogleda. Riječ je o pjesmi My Humps Black Eyed Peasa, ali u izvedbi Alanis Morisette. Naime, Alanis je vrckavu pjesmu otpjevala u svom stilu, a usporeni ritam odnio je iz pjesme svu seksipilnost i "humpanje". Prepostavlja se kako je riječ o prvoaprilskoj šali, iako sama Alanis to nikada nije potvrdila, a mi smatramo kako je riječ o ironiziranju prodavanja seksualnosti za lijepe stvarčice. Pogledajte i prosudite sami.


MiB

Evidentno je da će od iduće godine hrvatski pušači biti primorani svoju naviku preseliti na ulice, umjesto u kafiće i noćne klubove, stoga ne bi bilo loše da im se u džepu nađe kakva prijenosna pepeljara. Naime, istraživanja u zapadnim zemljama, u kojima je već zabranjeno pušenje na javnim mjestima, pokazala su da se broj čikova na ulicama povećao i do pedeset posto, stoga su za bacanje čikova i pepela uvedene kazne. Međutim, tvrtka Ashcan Products osmislila je vrlo praktično rješenje - specifičnu pepeljaru koju je vrlo lako smjestiti u kutiju cigareta. Ovo jednostavno rješenje je minimalističko, diskretno i vrlo praktično, a pušač više neće morati pogledm tražiti kantu ili pepeljaru, nego će svoj "nered" moći ponijeti sa sobom, bez ikakvih suvišnih mirisa.


Ashcan nudi savjesnijim pušačima da ipak na neki način učine okoliš čišćim i zdravijim. Ova prijenosna pepeljara lako se smjesti u kutiju cigareta, a zauzme mjesta točno koliko i jedna cigara. Načinjena je od aluminija i teško zapaljive plastike, a oba se materijala mogu reciklirati. Kako je pepeljara zbog toga hermetična, čik se brzo ugasi u njoj i neugodan miris ne izlazi van. Ashcan se za sada može kupiti u Velikoj Britaniji, za samo desetak kuna, a pušači se samo mogu nadati da će proizvod doći i na naše područje prije novih zabrana.
MiB

Trash kultura (ako ju tako možemo nazvati) pojavila se još prije tridesetak godina, sasvim nenamjerno i bez pokušaja da se stvori novi pravac u pop-kulturi. Bilo je dovoljno da ljudi s vremenom spoznaju da neke stvari ne mogu biti toliko loše, a da istovremeno ne budu zabavne. Iako se na samim početcima usko povezivala samo s ekstremno niskim budžetom (bilo to u filmu, glazbi, odijevanju, ustvari… u svemu što nas okružuje i obilježava određeno vrijeme), s vremenom je baš zbog svoje specifičnosti postala puno više, pa u posljednjih (hmmm, skoro 15 godina) dolazi do namjernog stvaranja trasha, jar kao i svaki, i ovaj pravac ima svoje poklonike.

Takav umjetni trash nije ono čime se želimo baviti, ono što nas stvarno zanima je pravi iskonski trash. Trash koji su stvarali ljudi koji su uistinu prožeti njime ili jednostavno ne znaju bolje. Prva od Trash ikona koju vam predstavljamo je osoba uz koju se gotovo veže definicija trasha – Jean Claude Van Damme.






Kako je počelo?
Nekad popularni Van Damme počeo je karijeru kao Jean-Claude Camille François Van Varenberg, a iz očitih razloga je kasnije skratio ime. Njegovi mladi dani su nešto što bi moglo dati nadu svim "nerdovima" jer je bio omanji dječarac zaljubljen u balet (kojim se i bavio sve do dvadesete godine), koji se rekreativno počeo baviti karateom, završio u kickboxingu i naposljetku doživio vrhunac kao filmska zvijezda u nekima od najpopularnijih akcijskih filmova s kraja '80-ih i početka '90-ih. Iako mu filmovi već više od petnaest godina prolaze i više nego slabo, nije odustao od njih, a očito nije odustao ni od svoje velike ljubavi prema baletu, što je vrlo očito iz količine izvedenih "špagi" u svakom od njegovih filmova.



Zašto trash?
Ovo je pitanje koje bi se u ovom slučaju moglo smatrati i suvišnim, ali za slučaj da to niste sami primjetili, moramo vam skrenuti pažnju na to da Van Damme ne zna glumiti (što je jako nezgodna osobina ako se bavite glumom)! Pod tim ne mislimo da je loše odglumio neke uloge ili sve uloge koje je imao, nego želimo reći da smo sigurni da nam ovaj čovjek ne bi uspio baš ništa sakriti na nekom ispitivanju, jer jednostavno ne zna fejkati niti jedan izraz lica, a kamoli neku emociju.
Filmovi u kojima se pojavljuje (tu mislimo na sve filmove bez ikakve iznimke), koliko god bili popularni u to vrijeme, nikada nisu bili dobri (tu također ne mislimo iz gledišta današnje filmske perspektive, već na film ikada, pa čak i u najtamnije doba filma). Ako ne vjerujete, dovoljno je da uzmete za primjer neke od njegovih najsvjetlijih trenutaka u filmskoj karijeri.


Pa da krenemo redom:
Film kojim se probio na velika platna bio je Bloodsport (krvavi sport) iz 1988. Ovo je film koji vas ničim ne može iznenaditi, jer uostalom cijeli sadržaj je rečen u naslovu. Radi se o sportu, koji je uz to i krvav.
Sljedeći je bio Kickboxer iz 1989., film koji se sigurno redovno nalazio na popisima najdražih filmova svakog tadašnjeg pubertetlije ili predpubertetlije. Taj film je imao sve, krv, znoj, suze, borilačke vještine, turnir (ova stvar s turnirom mu se nešto učestalo provlačila kroz filmski repertoar), osvetu i ruke posute razbijenim staklom (jasno je iz kojeg razloga… radi još više krvi, znoja i suza), ali osnovna premisa je i dalje vrlo jednostavna, to je film o kickboxeru koji se bori protiv istih takvih i naravno, sve ih pobjedi.
1990. slijedi Lionheart u kojemu je bilo malo jačeg zapleta, pa se tu pojavljuje i brat i obiteljska povezanost i ostale tričarije koje ipak na kraju kulminiraju s naramkom krvi, znoja i suza.
Možemo i dalje nabrajati poznate uratke kao Double Impact, Universal Soldier, Timecop, Legionnaire, Replicant itd., ali svaki novi naslov samo je potvrdio ono što je u prethodnima bilo već kristalno jasno, Van Damme je neizmjerno zabavan u svojim pokušajima da nešto odglumi.


Vrhunac Trasha
Kod nekoga čija je cijela karijera obilježena kao neprocjenjiv doprinos trash supkulturi, teško je pronaći trenutak gdje je stvarno dotaknuo dno ili dosegao vrhunac.
Što se vrhunca tiče još se dvoumimo između završne borbe u Kickboxeru (one s razbijenim staklom na šakama i gomilom teatralnih borilačkih poteza gdje nam pokazuje kako se vratiti iz gotovo knock-outa i s nevjerojatnom lakoćom pobijediti, do nekoliko minuta prije, nadmoćnog protivnika) i scene završne borbe u Death Warrantu u kojoj se također vraća iz «gotovo» knock-outa i onda 3 puta (da dobro piše tri puta) ubija negativca. Iako bi prosječan čovjek umro nakon što mu glava prisloni na kružnu pilu (u pogonu) ili ga se ubaci u goruću peć (očito u kotlovnici), ovo je posebno tvrd negativac, pa je osim navedenoga bilo potrebno i zakucati mu glavu na vijak od cca 20 centimetara. Teško se odlučiti između ove dvije scene, pa vam prepuštamo da se sami odlučite (i ne zaboravite obratiti pažnju na gotovo neljudske krike koje ispušta dok izvodi svoju specijalku high-kick, bit će vam jasno zašto ga morate voljeti).





Dno
Kao dno karijere mogli bi uzeti bilo koju scenu iz bilo kojega filma od 1990. pa do danas, ali ono što nije uspio nadmašiti niti jednim filmom koji je snimio je gostovanje u jednom brazilskom showu (djeluje kao njihova verzija 7. noći). Nemojte da vam pažnju skrenu izlizane traperice koje je vjerojatno ponio iz '80-ih, ni crvene naočale, ni plastični sako, ni plesni koraci koji vjerojatno nisu svojstveni ostalim baletanima, ono što je ovdje važno je pomalo neprimjerena erekcija (neprimjerena zbog mjesta na kojemu se dogodila i vremena u kom se dogodila), ali ono što je najzabavnije je pokušaj skrivanja toga mikrofonom. Čovjek je jednostavno pokušao odglumiti da do toga nije došlo, ali ako u cijeloj karijeri niste uspjeli ništa propisno odglumiti, onda teško da ćete u nekom live showu odglumiti da nemate erekciju, pogotovo ako bi ju trebale skrivati samo izlizane uske traperice (i eventualno mikrofon).



Pogled u budućnost
Iako su mu filmovi u posljednje dvije godine postali nešto rjeđi, Van Damme očito ne odustaje od novih uloga, no budući da ni on više nije u cvijetu mladosti (bliži mu se 50.) te uloge su daleko od onih u kojima je u prosjeku svakih 5 minuta napravio neku špagu ili nekoga našamaro nogom. Pa iako su takvi filmovi godinama za njim, novi naslovi su još uvijek prepuni akcije (jedina mana je to što borilački sportovi i filmovi s tom tematikom nisu popularni već 15-ak godina).
Vrlo skoro, već 7. studenog, počinje s prikazivanjem njegov posljednji film pod nazivom JCVD (radi se o polu-autobiografskom filmu u kojemu će glumiti samoga sebe), ali nažalost, izgleda da će zaobići naša kina, pa pravim zaljubljenicima u lik i djelo ove trash legende ostaje samo da ga pribave na neki drugi način.
Mi vam donosimo trailer.


GG

Poznato je da političari baljezgaju sve i svašta i da do dana današnjega nitko nije uspio naći ništa korisno u njihovim praznim riječima. Međutim, čini se kako je to pošlo za rukom domišljatom glazbeniku koji na internetskim bespućima je poznat kao rx2008. Naime, dotični rx2008 proveo je vjerojatno sate i sate preslušavajući govore znamenitih političkih faca današnjice, poput Georgea Busha ili Tonyja Blaira, režući sa snimki samo određene riječi koje je naknadno spajao u popularne pjesme poput "Imagine" Johna Lennona ili "My Way" Franka Sinatre. "Pjevušenje" političara popraćeno je miksom video-snimki, koje često govore više od riječi, a ovaj naizgled zabavan projekt poprima dodatnu važnost ukoliko se sjetimo političkog stanja u Americi. Stoga predlažemo da sami pogledate uratke ovog misterioznog genija na web stranici www.thepartyparty.com, a mi smo izdvojili nama najdraže:

George Bush: Imagine (John Lennon)



George Bush: It's the end of the world (REM)



Tony Blair: Should I Stay Or Should I Go (The Clash)



George Bush: My Way (Frank Sinatra)



MiB

Za sve one koji uživaju u kretanju virtualnih milijuna najvažnije sporedne stvari na svijetu i svima onima koji znaju da u njima čuči još neotkriveni menadžerski talent svijet će se uskoro okrenuti naglavačke. Sve obveze koje su se do jučer činile neodgodivima, naći će neko sretnije vrijeme za rješavanje, prijatelje nećete vidjeti mjesecima, djevojka, žena, priležnica ili «kolegica» okrenut će vam leđa, a vaše mjesto kao člana zajednice ostat će gotovo upražnjeno, možda sve do trenutka dok susjedi ne osjete smrad iz vašega stana i ne odluče pozvati policiju jer sumnjaju na ono najgore. Razlog za sve ovo može biti samo jedan, uskoro izlazi novi Football Manager!


Fotball Manager franšiza je jedna od najdugovječnijih u svijetu gaminga, a među menadžerskim igrama daleko najuspješnija. Pa iako danas postoji nekoliko više-manje uspješnih nogometno-menadžerskih serijala, niti jedan od njih se ni po igrivosti ni po popularnosti, a napose po količini podataka i novotarija ne može mjeriti s Football Managerom. Već prethodni nastavak (Football Manager 2008) donio je toliko novotarija da i danas, godinu dana nakon izlaska, predstavlja izvrstan izvor zabave i vrlo adiktivnu igru koja će vam teško dosaditi i nakon višemjesečnog igranja, a novim nastavkom (ovim koji tek dolazi) uvodi se mnoštvo stvari za koje većina igrača nije ni znala da im u prethodnim nastavcima nedostaju, ali čim su objavljeni teško se bilo ne složiti s tim da je upravo to ono što je trebalo uvesti. Iz Sege i Sports Interactivea (inače tvoraca ove igre) stigli su mnogi teaseri o tome što nas tek očekuje, ali od najavljenih stotinjak novotarija, otkriveno ih je tek pola, pa nam ostaje čekati sam izlazak igre da bi smo se sami uvjerili što nam to svega novoga još donose.

Sam koncept igre se ne mijenja puno od prošlogodišnjeg izdanja, jer uostalom, zašto mijenjati dobitnu formulu. U prethodnom nastavku je sve funkcioniralo baš onako kako treba, pa se novi nastavak uglavnom bavi kozmetičkim dotjerivanjem onog prošlogodišnjeg, uvođenjem sitnica koje omogućuju još dublju povezanost sa samom igrom (igračima, novinarima, trenerima i inima) i napokon… 3D engine za praćenje utakmica.


Sam način praćenja utakmica (pomoću kružića s brojevima) kakav je viđen na prethodnim izdanjima, bio je sasvim zadovoljavajući, ali u nekim trenutcima, bilo je nemoguće prosuditi neke detalje igre ako ju pratite iz ptičje perspektive, kao npr. kod dosuđenog jedanaesterca, teško da ste mogli novinarima dati neku smislenu izjavu, ako cijeli prizor niste vidjeli iz pravog kuta. 3D engine će ovdje unijeti velike promjene, jer će vam omogućiti praćenje utakmice iz različitih kutova, a uz to ćete moći i sami označiti pojedine detalje iz svake utakmice i pogledati ih naknadno (također iz različitih kuteva) kako biste točno znali kako se vaši igrači ponašaju na terenu. Uz 3D engine, dolazi i full screen TV view koji će vam omogućiti da se zabavite pivom i kokicama dok utakmicu gledate u real timeu (svih 90 minuta), ali naravno i sudjelujete u njoj izravnim kreiranjem i promjenama taktike i igrača.
Odmah nakon pojavljivanja prvih screenshotova ovog prikaza pojavili su se i zajedljivi komentari kako je grafika prikaza na razini one iz 1997., ali za te koji se bave takvim kritikama možemo samo zaključiti da sigurno nisu dostojni nazivati sebe pravim managerima, već običnim jazavcima kojima je bolje da se drže najnovijih shootera u kojima će biti oduševljeni grafikom i morati svakih par mjeseci nadograđivati računalo da bi ih uopće mogli igrati. Pravi menadžeri će prepoznati ono što je ovdje najvažnije, a to je izvanredna igrivost, a praćenje utakmica u 3D engineu je samo jedan bonus koji će vam omogućiti bolju spoznaju u stvarno ponašanje igrača radi uspješnijeg slaganja taktike.


No da se ne bavimo samo engineom, pogledajmo što još novoga donosi Football Manager 2009.
Jedna od najznačajnijih stvari koja se ovim nastavkom uvodi je izravna komunikacija s vašim asistentom za vrijeme utakmice. Naime, dok utakmica traje, gledate ju zajedno s asistentom (ne pravim, nego virtualnim) i u svakom trenutku možete od njega tražiti savjet ili mišljenje. Tako vam on može dati do znanja da se pojedini igrač ne ponaša baš onako kako ste zamislili, pa da bi ga bilo bolje zamijeniti ili premjestiti na drugu poziciju, ili vas upozoriti da ostaje previše prostora iza vaše obrane, pa ne bi bilo zgorega pojačati ju s još kojim igračem ili obrani narediti da se povuče bliže svom golu.
Osim interakcije s asistentom, pojačana je i interakcija s medijima, pa ćete tako prije i nakon svake utakmice sudjelovati na novinarskoj konferenciji na kojoj ćete odgovarati na pitanja. Naravno, možete se i riješiti novinara, ali to će ovdje za posljedicu imati da vas počnu ignorirati ili širite zle glasine o vama i vašem klubu. U svakom slučaju, bit će vrlo važno paziti na to kakvu sliku ostavljate u medijima, jer ipak su oni ti koji će moći podignuti ili srušiti vašu karijeru.

Što se taktika tiče tu je i dalje sve ostavljeno vama na slobodnu volju, da slažete taktike kakve sami smislite i s mnoštvom mogućnosti određujete kretanje igrača i tempo igre, ali zgodna novotarija je u tome da ćete sada moći svakom pojedinom igraču odrediti neke posebne poteze koje će posebno uvježbavati na treningu i onda ih koristiti na utakmici. Tako npr. možete nekom igraču odrediti da svoj trening posveti uvježbavanju udaraca izdaleka, a na utakmici da puca po golu čim mu se za to pruži prilika.

Način kupovine i prodaje igrača je potpuno izmijenjen u odnosu na prethodna izdanja, sve u svrhu toga da bi se što više približio onome u stvarnom svijetu, ali kako će točno izgledati, još ne možemo točno znati, jer nigdje nismo uspjeli iskopati neki screenshot koji se bavi tom tematikom.

Sve u svemu, uopće ne sumnjamo da će Football Manager 2009 biti pravi hit koji će i ove godine poharati top ljestvice najboljih novih igara (samo za informaciju, FM2008 je u velikoj Britaniji punih 20 tjedana bio No1 među najprodavanijim igrama), pa nam ostaje samo čekati 14. studeni kad će se igra konačno pojaviti na policama.
GG

ŠBBKBB iliti što bi bilo kad bi bilo pitanje je koje muči i intrigira ljude od malih nogu. Možda je upravo ta fascinacija o tome kako bi povijest izgledala da su se neke stvari dogodile drugačije te kako bi to utjecalo na sadašnjost ili budućnost razlog zbog kojega u posljednjih nekoliko godina, iako postoji mnogo, mnogo duže, steampunk supkultura postaje sve popularnija. Čini se kako je stempunkovsko ludilo obuhvatilo gotovo sve – književnost, filmove, video-igrice, način odijevanja, vizualnu umjetnost, glazbu, pa čak i svakodnevne predmete poput računala, glazbenih instrumenata, automobila i mnogih drugih viktorijansko-naprednih spravica kojima ni ne znamo funkciju, a kao stil života, ponekad se naziva i neoviktorijanizmom.

Ovaj "punk na paru" nastao je kao reakcija na futuristički cyberpunk, a bavi se nešto izmijenjenom verzijom viktorijanskog doba koje je, začuđujuće, tehnološki napredno, ili varijacijama na tu osnovnu temu. Neki mu neki teoretičari korijene nalaze u djelima Julesa Vernea (sjetite se samo napredne tehnologije u 20.000 milja pod morem ili Putu na mjesec), H. G. Wellsa (Vremenski stroj) ili Mary Shelley (Frankenstein). Međutim, pravu je ekspanziju steampunk doživio u osamdesetim i devedesetim godinama prošlog stoljeća, a danas se može dijeliti na mnogo drugih „punkova“, poput clockpunka, koji se bavi mišlju ŠBBKBB da su se značajna tehnološka otkrića dogodila mnogo ranije nego što to stvarno jesu (Michael Swanwick: Jack Faust), dieselpunka, čije se vrijeme radnje događa nakon pravog steampunka, zatim postoji i, primjerice, atomicpunk koji se događa u vrijeme 2. svjetskog rata, a posebno su zanimljivi stonepunk, ironpunk ili bronzepunk koji se, pogađate, događaju za vrijeme kamenog, željeznog i brončanog doba. Postoji tu još mnogo „punkova“, a tko zna koliko će ih u budućnosti još nastati, ali da se ne bi išlo previše u širinu, zadržimo se ipak na nekom čistom, originalnom steampunku.

Pravi steampunk, kako smo već rekli, bavi se viktorijanskim dobom, 19. stoljećem, vremenom kada je zapadna civilizacija, u pravoj povijesti, bila na jednom od svojih vrhunaca – otkriven je parni stroj koji je utjecao na industrijsku revoluciju, zapadne velesile koloniziraju dijelove svijeta, znanost ekspanzira, kao i umjetnost. Osim toga, znanost i umjetnost nisu bile toliko udaljene kao danas, stoga nije ni čudno što se u sadašnjosti poseže za nekim, uvjetno rečeno, ljepšim vremenima, jer se trenutna tehnologija čini hladnom i neprivlačnom. Spoj današnje tehnologije i nekadašnje estetike jedna je od ključnih odrednica steampunka, barem u vizualnom dijelu, stoga nije ni čudno što mnoge fascinira, primjerice, moderan laptop prerušen u nešto što je moglo nastati tisuću osamsto i neke godine – kućište je od drveta, tipke su od mjedi i više liče na pisaći stroj nego na računalnu tipkovnicu, a umjesto čipova i drugih elektroničkih dijelova, u njemu se nalaze kotačići i zupčanici. Stvarno, zar nije fascinantno razmišljati ŠBBKBB da je neki ondašnji luckasti lord ili sir posjedovao takvu moćnu stvarčicu ili vremenski stroj ili letjelicu ili... A kako li tek golica maštu kako bi sadašnjost u tom slučaju izgledala...



Na kraju ostaje još samo da izdvojimo ona značajna djela koja su obilježila steampunk u posljednje vrijeme i koje bi svatko, bio ljubitelj ove supkulture ili ne, svakako trebao pogledati ili pročitati. Kao laganu zabavu preporučamo filmove Hellboy, a posebice Hellboy 2, Divlji zapad, Sanjiva dolina, Družba pravih džentlmena, Van Helsing, Steamboy, Lemony Snicket: Niz nesretnih događaja, Prestiž, Vučje bratstvo, Vidocq...



Knjiga ima mnogo, ali izdvajamo Williama Gibsona i Brucea Sterlinga: The Difference Engine, Paula DI Fillipa: The Steampunk Triology, Tima Powersa: The Anubis Gates, Neila Stephensona: The Diamond Age i mnoge druge. Za ljubitelje igrica tu su: Final Fantasy VI, Medievil II, Rise of Nations: Rise of Legends, Skies of Arcadia, Steam Brigade, 80 Days, Oddworld... Girls Genius, The League of Extraordinary Gentlemens i Fullmetal Alchemist samo su neki od brojnih stripova ispiriranih steampunkom, a oni koji žele čuti kako zvuči glazba "na paru" mogi bi poslušati Abney Park, The Cassettes ili Vernian Process.

Bitne stempunkovske internetske stranice svakako su steampunkmagazine.com, steampunkworkshop.com, steamtreehouse.com, steampunk.republika.pl... U Hrvatskoj se ovom temom najviše bavi Milena Benini koja je na prošlogodišnjem SferaKonu održala i zanimljivo predavanje o ovoj temi.
MiB

"Osoba, ovde vidim ženska, pročita brojeve koje ste vi uplatili, tada ćete dobit sedmicu na lotu!", samo je jedan od bisera Milana Radonjića, poznatijeg kao Vidoviti Milan, a uputio ga je gospođi koja je priupitala kada će se obogatiti dobitkom „sedmice“ na lotu. Vidoviti-tarot Milan takvim se i sličnim doskočicama, u svojem tarot TV showu koji se vrti na više lokalnih TV postaja u Srbiji, vinuo u neslućene visine popularnosti na YouTubeu i gotovo svim forumima s područja nekadašnje Jugoslavije. Kako sam kaže za sebe, Milan je tarotolog, a svoja znanja stalno upotpunjuje čitanjem knjiga i kupovinom novih špilova tarot karata.
Marketing u krviVidoviti Milan majstor je samopromidžbe pa su tako, nakon njegovih ekscentričnih nastupa, gotovo svi mediji u regiji posvetili popriličnu pažnju kako bi utvrdili "jel' taj lud“ ili je doista, kako sam Milan kaže, ispred svoga vremena. Bilo kako bilo, vrhunac Milanovog osjećaja za naivnost javnosti je plasiranje priče kako pregovara sa svjetskom kraljicom talk-showa Oprah Winfrey koja je, vidjevši njegove clipove na Youtubeu, izrazila veliku želju da Milana dovede u svoju emisiju. Isto tako, na svojoj stranici www.tarotmilan.com Milan je objavio i kako postoji potencijalni dogovor s TV kućom CNN čiji su predstavnici Milanu ponudili 780.000 američkih dolara za emisiju jednom tjedno. Kako bi promidžba dobro prošla na TV ekranima, a ne samo na vlastitom webu, Milan snima i film, i to o samome sebi. Iako se još snima materijal, Milan kaže kako je njegov film jedan od favorita za osvajanje zlatne palme na Canneskom filmskom festivalu.


U čemu je tajna uspjeha čovjeka koji nas zabavlja izmišljajući kojekakve gluposti?Prije svega, odmah je jasno kako je Milan sjajan trgovac, a izvjesno je da bi za dobar iznos prodao i vakuumirane prljave čarape. No, odlučio se za tarot-karte i prodaju telefonskih impulsa te mu, za sada, ide i više nego dobro, a bez lažnog glumatanja Milan otvoreno kaže kako je novac itekako bitan za ovozemaljski život. U svojim je emisijama često obučen u plašt, ponekad se okiti i nekim "magičnim" medaljonom i bijelim rukavicama, ali nerijetko emisiju vodi u najobičnijoj T-shirt majici sa sunčanim naočalama na nosu. Neovisno o tome kako je obučen, Milan se uvijek dobro zabavlja zbijajući šale i sprdajući se s pozivateljima, a telefoni neumorno zvone jer, budimo iskreni, naivaca, zanesenjaka i dovoljno očajnih ljudi na Balkanu ima na pretek.
Da ne duljimo, evo nekoliko Milanovih klipova koji su ga proslavili










Janko

U moru kojekakvih reality show programa koji su u posljednjih nekoliko godina preplavili i naše TV kanale, još uvijek čekamo ono nešto što će nas stvarno prikovati za ekrane, ali izgleda da se potrazi bliži kraj, jer ekipa s Discovery Channela je napravila show koji je sazdan od samoga testosterona, Fight Quest.

Svaki iole pravi mužjak, ili onaj koji se takvim smatra, osim što će rado prihvatiti ideju uzgoja pivskog stomaka, glumatanja nogometnog izbornika (naravno pred TV-om), glasnog komentiranja ženskih atributa, jako teško će odoljeti i dobrom starom sirovom nasilju, pa je upravo zato garantirana gledanost nečemu što bi se u tri riječi moglo opisati kao krv, znoj i suze




No da vas ne držimo predugo u iščekivanju, da odmah pređemo na stvar. Fight Quest je jedan od najnovijih reality programa u kojemu dva lika (kojima tjelesno zdravlje očito nije najvažnija stvar na svijetu) obilaze domovine najpoznatijih borilačkih vještina i koriste iste kako bi se što krvavije pošorali (međusobno i s majstorima tih borilačkih vještina). Uloga gledatelja je tu samo da bude pred TV-om u pravo vrijeme i naslađuje se nad tuđim ozljedama.

Sama ideja za show je nastala tijekom 2007., a već početkom ove godine krenulo je redovno snimanje, tako da je za nama već cijela 1. sezona, a druga je upravo počela s prikazivanjem, pa još uvijek nije kasno za uključiti se u praćenje ovog krvavog sporta.


Već spomenuta dva lika koji su odabrani za ovu misiju su Jimmy Smith i Doug Anderson i oba su MMA borci vični borbama bez pravila u oktagonskim ringovima američkog UFC-a. Budući da se u tom ringu i nisu baš proslavili, a primanje udaraca im nije strano, ima li bolje prilike za oživljavanje karijere od toga da vas mlate po cijelom svijetu, a kamere to neprestano prate i prenose milijunima gledatelja. Ovaj veseli dvojac u svakoj novoj epizodi posjećuje drugu državu koja je izrodila neku poznatu (ili manje poznatu) borilačku vještinu, uči najubojitije tehnike od majstora te vještine i na kraju ih koristi za (vrlo često) krvavu borbu.


Ako mislite da je upravo ovo nešto za vas (a sigurni smo da je ako se smatrate muškarcem, pravim muškarcem), možete malo prošvrljati po netu i potražiti neke od epizoda koje ste propustili u kojima ćete moći pobliže promotriti live borbe tajlandskim Muay Thaiem, francuskim Savateom, korejskim Hapkidom ili japanskim Karateom.
Sve u svemu, 12 krvavih epizoda je za nama, a nove uskoro dolaze, zato pripremite pivo i kokice, zavalite se u svoju fotelju i uživajte u nasilju u kojemu možete sudjelovati samo kao promatrač.
GG

Obožavate kućne ljubimce, ali svaki put kada ih pomazite nekoliko dana ne možete normalno živjeti zbog kihanja i otečenih očiju? Američka tvrtka Allerca ima rješenje - hipoalergijske kućne ljubimce. Naime, znanstvenici iz navedene tvrtke prije nekoliko godina promjenama u RNK mačaka uspjeli su "utišati" gen koji kontrolira proizvodnju proteina koji se smatra odgovornim za izazivanje alergijskih reakcija, a nalazi se u slini ili u koži. Allecra testira svaku mačku, a garancija na njih traje godinu dana. U ponudi su tri vrste: Allerca, Chakan i Ashera.
Allerca je standardna hipoalergijska mačka, u prodaji je od 2006. godine, a navodno je druželjubiva i zaigrana. Dolazi u svim bojama i uzorcima, a krzno joj je srednje dužine. U prosjeku budu teške od 4 do 8 kilograma, a imaju i dug životni vijek. Chakan je nastala križanjem Allerce i sijamske mačke, a ujedno je i najnovija vrsta hipoalergijskih mačaka. Krzno joj je bež boje s tamnijim vrhovima ušiju, šapa, repa i njuške, imaju svijetlo-plave oči i kratko krzno. Riječ je o inteligentnoj mački koja uživa biti u druątvu ljudi. Ova je vrsta neąto lakša - u prosjeku je teška od 2.5 do 3.5 kilograma. Posljednja je u ponudi egzotična vrsta Ashera čiji pripadnici imaju uzorak krzna sličan leopardovom, a naraste i do 14 kilograma težine!
Times je hipoalergijske mačke proglasio izumom godine (2007.), a ukoliko i sami želite jednu ovako slatku mačkicu, pripremite se za čekanje i do 12 mjeseci. Osim toga, niti cijena nije zanemariva - Allerca košta 5,950 dolara, Chakan 10,900, a Ashera čak 31.000 dolara!



Međutim, kontroverzna tvrtka nije tu stala - nedavno su se na tržištu pojavili i hipoalergijski psi! Kako stoji na stranici www.lifestylepets.com, osobe koje su zbog alergije bile osuđene na život bez psa sada mogu bez troškova liječenja alergija i mogućih zdravstvenih rizika uživati u društvu čovjekova najboljeg prijatelja. Nude se dvije vrste hipoalergijskih pasa – Jabari, koji košta oko 15.000 dolara, i Titan, čija se cijena popela na vrtoglavih 85.000 do 120.000 dolara!
Jabari je manja vrsta psa, prosječne težine od 4,5 kilograma. Prijateljski je nastrojen, a kako je kratkodlak, malo se linja. U cijenu su uključeni psić star 12 tjedana, cjepivo, dostava, potvrda veterinara i jednogodišnje jamstvo. Boja i spol psa mogu se birati.
Drugi je hipoalergijski pas pravi zaštitnik obitelji – Titan je zapravo njemački ovčar, koji, osim prijatelja i ljubimca, može biti i učinkovit detektor nepoželjnih osoba na privatnom posjedu. Titani se uzgajaju i treniraju u Njemačkoj, a u obitelj ulaze samo najbolji primjerci: pas mora proći evaulaciju, imati dobru krvnu liniju i imati zdrave kukove. Ponosni vlasnik dobiva istreniranog instant-psa u dobi od 3 do 6 mjeseci, plativo u ratama.

MiB
Fotografije preuzete s: www.allerca.com i www.lifestylepets.com