Ostvrt na Valentinivo: Samoubojstva na dan zaljubljenihKada kažemo "Valentinovo", prvo na što pomislimo je dan ljubavi, prijateljstva i zajedništva. Zasigurno nećemo pomisliti na samoubojstva, depresije ili slične pojmove, ali činjenica je da upravo za vrijeme određenih blagdana, među koje spada i Valentinovo, neki ljudi imaju ozbiljne samoubilačke misli koje se nerijetko pretvore u stvarnost. Hrvatska je već desetljećima na vrhu svjetske ljestvice zemalja s najviše samoubojstava, a val ratnog nasilja još je više povećao njihov broj: najopasniji je trend porasta broja samoubojstava među mladima, kod kojih je to glavni uzrok neprirodne smrti…

Samoubojstva zbog ljubaviOstvrt na Valentinivo: Samoubojstva na dan zaljubljenih
Valentinovo nije što je nekad bilo - ono je danas potrošačka roba koja se dobro prodaje. Mediji kroz reklame potiču ljude na sveopću konzumaciju poklona za zaljubljene, trgovine vrište od crvenila i natpisa koji slave partnerstvo i ljubav. U tom masovnom ludilu zakinuti ostanu oni koji nemaju svoju bolju polovicu jer cijelo je Valentinovo, čini se, klub parnjaka, pa ako nemaš svog dragog/dragu, ne pripadaš tome klubu. Zbog toga, eto, neki pojedinci zaziru od tog jednog jedinog dana u godini jer im se čini kao da ne pripadaju ovome svijetu. To je dan kada neki pojedinci gube volju za životom jer im se čini da su drugačiji od drugih, bezvrijedni frikovi koji ne pripadaju ovome svijetu gdje se svi vole i maze. I tko je onda kriv kada jedna djevojka uzme žilet i prereže si žile jer ju je dragi ostavio baš uoči Valentinova ili kada jedan mladić skoči sa zgrade jer je, eto, cijeloga života sam, a potajno zaljubljen u susjedovu kćer koja ga nikad nije ni pogledala?

Sociolozi u svijetu, ali i u Hrvatskoj, posljednjih godina alarmiraju javnost o porastu samoubojstava među adolescentima i uopće mlađom populacijom. Svjetska istraživanja pokazuju da je samoubojstvo najčešći uzrok neprirodne smrti mladeži od 15 do 19 godina, a poslije njega nesreće koje u brojnim slučajevima sami izazivaju. Dok su kod djece samoubojstva na 9. mjestu svih uzroka smrti, porast učestalosti samoubojstva u adolescenciji stavlja ga već na drugo mjesto uzroka smrti adolescenata. Triput su češći kod mladića, baš kao i kod odraslih muškaraca, nego kod djevojaka.


Mitovi o samoubojstvu
Ostvrt na Valentinivo: Samoubojstva na dan zaljubljenih
Što se često misli o samoubojstvu, a nije točno:

1. Kada netko govori da će se ubiti, obično to ne učini.

Ovaj mit podrazumijeva da, kad nam neka osoba govori o svojim samoubilačkim namjerama, znači da se već osjeća bolje, da želi privući pažnju ili čak manipulirati svojom okolinom i, da je uistinu namjeravala ubiti se o tome ne bi govorila. No stvarnost je posve drukčija: na 10 osoba koje se ubiju 8 ih je na ovaj ili onaj način nagovijestilo što će učiniti. Verbalna poruka je među najvažnijim elementima za otkrivanje potencijalnog samoubojice.

2. Osobe koje su počinile samoubojstvo uistinu su željele umrijeti.

To bi značilo da je osoba izabrala smrt, da je odvagnula za i protiv, i nakon temeljitog razmišljanja donijela racionalnu odluku. Time se podrazumijeva da se više ništa ne može učiniti te stoga ovaj mit oživljava osjećaj nemoći o u prisutnosti osobe koja pati. Samoubojice ne žele smrt, nego da patnja prestane.


Ostvrt na Valentinivo: Samoubojstva na dan zaljubljenih3. Samoubojstvo se događa bez upozorenja.

Samoubojstvo je kraj procesa tijekom kojeg osoba odašilje mnoge znakove svoje nevolje i samoubilačkih namjera.

4. Osobe koje pokušaju počiniti samoubojstvo psihički su bolesne ili im je to nasljedno.

Neke osobe koje počine samoubojstvo jesu psihički bolesne, ali to nije uvjet. Ono što je zajedničko osobama koje su pokušale počiniti ili su počinile samoubojstvo jest to da su vrlo nesretne.

5. Ako je osoba odlučila počiniti samoubojstvo, nemoguće ju je u tome spriječiti.

Samoubojstvo je moguće spriječiti, upravo zbog toga što je ono reakcija osobe na neizdržljivu situaciju. Pomoć stručnjaka, ali i članova obitelji i bliskih osoba, je u tome da osobu shvate ozbiljno i pomognu joj da prebrodi krizu i nađe zadovoljavajuća rješenja.

Mya
16.02.2009. u 14:20 • 4 KomentaraPrint#
Pokazivanje Jednostavno pokazivanje srednjeg prsta osobi koja vas je uvrijedila ili naživcirala više nije dovoljno? Predstavljamo vam Umbillical Brothers, australski komičarski duo, koji u jednom od svojih urnebesnih skečeva naizmjenično pokazuju jedan drugome srednji prst, ali na maštovite i originalne načine. Pogledajte, možda i sami dobijete inspiraciju...



Inače, Umbillical Brothers čine David Collins i Shane Dundas, a upoznali su se na pomalo netipičan način - David je nehotice slomio Shaneov nos u sklopu vježbe na Western Sydney sveučilištu. Nakon toga su se sprijateljili i počeli zajedno raditi. Njihovi zanimljivi performansi kombiniraju mimiku s običnim dijalozima i zvučnim efektima. Ponekad sudjeluje i publika, koriste se lutke, razni rekviziti te igra svjetla, a sve to može dati zanimljive rezultate, što je posebice vidljivo u idućem skeču.



Duo ovoga mjeseca nastupa u Amsterdamu i Berlinu, pa ako ste u blizini, svakako ih pogledajte, a točan raspored možete provjeriti na njihovoj službenoj stranici.

MiB
16.01.2009. u 15:20 • 4 KomentaraPrint#
Separacijska anksioznost kod pasaU prvom smo dijelu članka pisali o simptomima separacijske anksioznosti koju pojedini psi trpe kada su sami kod kuće. Pas koji boluje od toga teško podnosi odlazak vlasnika iz kuće, stoga zavija, cvili, laje, uništava predmete po kući, obavlja nuždu tamo gdje ne smije... Ako ste prepoznali neke od tih simptoma kod svog ljubimca, ne paničarite - postoje jednostavni trikovi koji mogu pomoći i psu i vlasniku (i spriječiti uništavanje pokućstva), samo je potrebno malo truda i ustrajnosti.

Trikovi za pomoć
Separacijska anksioznost kod pasa- vlasnik bi trebao svoje dolaske i odlaske učiniti dosadnima - ne treba praviti veliku strku oko opraštanja pri odlasku i pozdravljanja pri dolasku
- potrebno je vršiti interakciju sa psom, ali kada vlasnik to odluči, ne kada pas to želi. Pas će vrlo vjerojatno "žicati" pozornost, ali vlasnik ga tada treba ignorirati. Sa psom se treba igrati i maziti ga tek kada odustane od traženja pažnje.
- psa treba naviknuti na znakove koji upućuju na to da vlasnik odlazi od kuće - poput oblačenja jakne, cipela, uzimanje ključeva... Vlasnik se treba tijekom dana više puta pretvarati se kao da će negdje otići, stoga treba, primjerice, obući jaknu, a zatim ju skinuti ili otići u hodnik i vratiti se. Ako se pas već naviknuo na te znakove i pokazuje znakove stresa kad se pojave, proces će biti nešto teži
- psa treba izmoriti kako bi spavao dok vlasnika nema. Naravno, treba ga i trenirati, istraživati nova mjesta s njim, upoznavati ga s drugim psima...
- psu treba dati "hobi" dok gazde nema - sakriti mu keksiće po stanu ili dvorištu, dati mu žvakalice... Pas će imati zabavu, a i hrana će mu pomoći protiv stresa
- ne treba ga upozoravati na "zabranjene" predmete pri odlasku. Primjerice, ukoliko mu vlasnik kaže "Ne penji se na kauč ili nemoj žvakati čarape", pas može krivo razumjeti riječi i usmjeriti pažnju baš na te predmete (i prožvakati ih dok vlasnika nema)
- gašenje televizora ili radija pri odlasku, posebice ako su uključeni cijeli dan, mogu psu signalizirati da vlasnik odlazi i potaknuti anksioznost
- psa ne treba kažnjavati zbog nereda koji je napravio dok je bio sam. Moguće je da kaznu neće ni povezati s neredom koji je napravio, kazna mu neće smanjiti tjeskobu niti mu pokazati kako da se ponaša drugačije
- neki savjetuju da se pas zatvara dok vlasnika nema - u ograđen prostor ili u kavez, no drugi tvrde kako to neće naučiti psa da pravi nered, nego će ga samo fizički spriječiti
- neki savjetuju i da se pas ostavlja kod prijatelja ili u prenoćištu za pse dok vlasnika nema kod kuće

Separacijska anksioznost kod pasa
U ozbiljnijim slučajevima psi naprave ozbiljnu štetu u kući - uništavaju pokućstvo, vrata, ozlijede sami sebe pa čak i progrizu zidove! S takvim se psima ipak treba ozbiljnije pozabaviti - oni trebaju još više tjelesnih i mentalnih aktivnosti i bilo bi poželjno da za vrijeme treniranja ne budu nikako sami. Osim toga, pomoć kakvog stručnjaka za pseće ponašanje bila bi dobrodošla.

Dodatni savjeti
Separacijska anksioznost kod pasa- pas se mora naviknuti da je sam, a može se početi s time da ga vlasnik navikava na mjesto ili na sobu u kojoj bi pas trebao boraviti dok vlasnika nema (mjesto na kojemu se pas osjeća sigurno). Psu treba dati igračke ili žvakalice, a vlasnik ga za to vrijeme ignorira. Ako pas ostavi igračku i zahtijeva pažnju od vlasnika, vlasnik bi ga trebao ponovno zainteresirati za igračku i, kada to uspije, tiho ga pohvaliti. Zatim je ga je potrebno ponovno kratko ignorirati i u jednom ga trenutku ponovno pohvaliti ili nagraditi. Ovaj proces treba ponavljati neko vrijeme, a zatim je potrebno tiho otvoriti vrata i raditi nešto drugo, ali i dopustiti psu da također izađe, ako to želi
- kad pas traži pažnju, treba ga ignorirati - ako cvili, pokušava se popeti u krilo, laje, skače, mazi se, tada se treba okrenuti od njega, ali bez pretjeranih pokreta ili galame (primjerice, potrebno je malo ustati kako bi pas iskočio iz krila ako se popeo). Treba čekati dok pas ne počne raditi nešto drugo i onda ga zvati i maziti se s njime, igrati...
- neki preporučaju da se za vrijeme ovog procesa psu ne dopušta da se penje u krilo ili na namještaj, da mu se ne dopusti da spava u istoj sobi sa vlasnikom, da mu se ne daju slastice bez nekog razloga, da mu se ne dopusti da slijedi vlasnika po stanu, koristeći fizičke zapreke ili naredbe... Bilo bi korisno kada bi pas svaku nagradu zaslužio - primjerice, prije nego dobije hranu, neka izvede neki trik

Separacijska anksioznost kod pasa
- potrebno je ići postupno - najbolje je za početak treniranja odvojiti vrijeme kad je vlasnik kod kuće, primjerice vikend ili godišnji odmor. Treba uočiti na koje znakove pas reagira i počne cviliti ili se neobično ponašati primjerice, kada vlasnik uzme jaknu u ruke. Tu radnju treba ponavljati više puta na dan kako bi se pas na nju naviknuo. Kada više ne pokazuje znakove tjeskobe, treba prijeći na sljedeći korak, primjerice, obuvanje cipela, uzimanje ključeva ili odlaženje do vrata... Međutim, ne treba ponavljati radnje koje čine psa još više nervoznim - u tom se slučaju treba vratiti na prethodni korak i dovoljno ga puta ponoviti
- kada pas više ne pokazuje tjeskobu, treba početi s kratkim odlascima - prvo na nekoliko sekundi, a zatim se odmah vratiti unutra. Ukoliko se pas počne ponašati normalno za vrijeme tih odlazaka, treba ih produžiti, ali tu i tamo ubacivati i kraće odlaske. Pas bi za to vrijeme trebao biti u svojoj "sigurnoj zoni", mjestu ili prostoriji u kući na kojemu se osjeća dobro. Međutim, ako se pas istrenira da bude sam, primjerice, dva sata, on neće moći biti duže sam na sigurnom mjestu - tada ga treba staviti tamo gdje je bio sam prije treniranja (i nadati se najboljemu) ili ga ostaviti kod prijatelja na čuvanju
- u ekstremnim slučajevima mogu pomoći i lijekovi za pse, za smirenje, koje prepiše veterinar, no to neće naučiti psa da bude sam

Ovo je proces koji može potrajati - tjednima, mjesecima - ali poboljšanja se mogu primijetiti već na početku treniranja. Međutim, trud se isplati, jer će nakon njega i pas i vlasnik napokon moći odahnuti, a tepisi, čarape, obuća, vrata i fotelje napokon će ostajati čitavi.

MiB
14.01.2009. u 15:19 • 5 KomentaraPrint#
Separacijska anksioznost kod pasaVaš pas uporno uništava papuče, namještaj, laje ili zavija dok je sam kod kuće? Ne, nije samo zločest ili blesav, moguće je uspostaviti pravu dijagnozu - separacijska anksioznost. Čini se kako ne postoji poseban razlog zbog kojega se ona kod nekih pasa javlja, a kod drugih ne, ali anksioznost psa svakako je prava muka i za ljubimca i za vlasnika. Kod ekstremnijih slučajeva pas je u stanju napraviti veliku materijalnu štetu, pa čak i ozlijediti samoga sebe, a ponekad se manifestira tek kao cviljenje, zavijanje, ostavljanje "hrpica iznenađenja" ili tek skupljanje čarapa po stanu. Postoje jednostavni trikovi koji mogu pomoći psu da se nosi s odlaskom vlasnika iz stana, ali potrebno je mnogo truda da bi se to postiglo.
Separacijska anksioznost kod pasa

Prema jednoj od službenih definicija, separakcijska anksioznost je strah od izolacije koja često rezultira neželjenim ponašanjem. Psi su društvene životinje koje, kada se odvoje od svoje pseće obitelji, postanu vezane uz vlasnika. Međutim, kada ta veza preraste u ovisnost, nastaju veliki problemi. Pas se uz vlasnika ponaša normalno, ali kada ostane sam uznemiren je, trese se, cvili, zavija, spava na odjeći svoga čovjeka ili nečemu što ima vlasnikov miris, napravi nuždu gdje inače ne smije, a ponekad dođe i do velike materijalne štete. Pogledajte koji su najčešći simptomi separacijske tjeskobe i provjerite ima li i vaš pas psihičkih problema.

Najčešći simptomi separacijske tjeskobe
Separacijska anksioznost kod pasa- pas žvače stvari koje se nalaze stanu, ali najčešće predmete koji imaju na vlasnika - odjeća koju je nedavno nosio, omiljena stolica, jastuk na koji se naslanjao... Međutim, ako pas samo žvače nasumične predmete po kući, onda je riječ o drugim problemima
- ljubimac donese stvari koj se osjete na vlasnika u svoju blizinu - donese ih na svoje "mjesto", spava ili samo leži na njima
- zna se popiškiti ili pokakiti na mjesta na koja ne smije, ponekad na više lokacija
- neprekidno laje i cvili
- uvijek se tako ponaša kad je sam, makar i nakratko
- luđački pozdravlja vlasnika kad dođe kući i vidi se da je još pod stresom - nekontrolirano skače, laje, cvili
- ne čini se kao da je "kriv" zbog nastalog nereda
- stvaranje nereda počne ubrzo nakon što vlasnik ode ili netom prije dolaska
- pas ne može biti bez vlasnika ni na kratko vrijeme - slijedi vlasnika čak i ako ode u drugu prostoriju
- pas spava s vlasnikom (no, to ne znači da svi psi koji spavaju s vlasnicima imaju ovaj problem)
- ponekad pas ne može biti ostavljen sam u autu, a da ne pokaže tjeskobu ili destruktivnost
- pokazuje znakove stresa kad se vlasnik počinje spremati - primjerice, počne cviliti ili se tresti kad vlasnik počne obuvati cipele ili oblačiti jaknu
- pas se pretjerano liže ili samoozljeđuje
- neki psi ne žele jesti ni piti dok nema vlasnika, a u rijetkim slučajevima javljaju se proljev ili povraćanje

Separacijska anksioznost kod pasaUkoliko vaš pas ima neke od ovih simptoma (ili sve) vrlo je vjerojatno da boluje od separacijske tjeskobe. Na svu sreću, postoje metode koje će pomoći psu da ostane sam kod kuće, a da pritom ne pojede namještaj. Međutim, potrebna je dosljednost i trud, inače će sve pasti u vodu, a sve je na vlasniku - plaćanje trenera, osim u vidu savjeta, neće mnogo pomoći, jer se tu ipak radi o odnosu vlasnika i psa. Savjete i metode uz pomoć kojih ćete pomoći vašem ljubimcu da se nosi sa samoćom pročitajte u idućem dijelu posta za nekoliko dana.


MiB
12.01.2009. u 18:19 • 3 KomentaraPrint#
Najbizarniji običajiNakon prvog dijela o bizarnim običajima, nastavljamo gdje smo stali - na popisu najbizarnijih običaja diljem svijeta od kojih se većina njih u današnje vrijeme čini nevjerojatnima. Pa budimo sretni što se nismo rodili u neko drugo vrijeme, u nekoj drugoj kulturi jer s današnjeg gledišta bizarni običaji o kojima smo pisali bili bi ilegalni, a ljudi koji bi ih provodili kažnjeni. Nakon podvezivanja stopala, samomumifikacije, rezanja penisa, pogledajte koje bizarne običaje donosimo u ovom postu…

Sati Najbizarniji običaji
Sati je indijski pogrebni običaj, danas vrlo rijedak i strogo kažnjiv zločin u Indiji, kada se žena koja je ostala udovica spaljuje zajedno s pokojnim mužem. Na takav čin žena je morala dobrovoljno pristati, a s obzirom na materijalno stanje i upitnu daljnju egzistenciju većina ih je zaista dobrovoljno odlazila u smrt. U današnje vrijeme vodile su se mnoge rasprave je li takva žena počinila sati dobrovoljno ili je postojao pritisak sredine. Malo je vjerojatno da je žena sretno hrlila u smrt spaljivanjem jer ona koja to ne bi napravila bila je trajno obilježena, materijalno i socijalno nezbrinuta.

Žrtvovanje ljudi Najbizarniji običajiŽrtvovanje ljudi je čin ubijanja ljudskoga bića u neku nadnaravnu svrhu. Prakticirale su ga mnoge drevne kulture poput Maya i Azteka. Žrtve su prinosili bogovima kao nagradu, u želji da im bogovi donesu blagodati, da umire nevrijeme i oplode zemlju. Žrtve su najčešće bili zatvorenici, robovi koje bi u ime bogova ili spalili, odsjekli glavu ili žive pokopali.

I inače su Maye imale mnogo drugih bizarnih običaja, a jedan od njih je puštanje krvi. Kraljevi i kraljice morali su se u redovitim ritualima ranjavati i puštati si krv. To je ranjavanje bilo prilično brutalno i bolno jer bi si bodljikavi konopac provlačili kroz penis (u slučaju kralja) ili kroz jezik (u slučaju kraljice). Krv bi svećenici skupili na bijele gaze koje bi potom spaljivali. Pomalo ošamućeni gubitkom krvi, kraljevi i kraljice bi u dimu koji izgara doživljavali razne vizije zmija, kroz čija usta bi izlazili i ukazivali im se njihovi preci ili bogovi.


Žene žirafe Najbizarniji običajiTako nazivaju žene iz tajlandskog plemena Padaung koje oko vrata nose čvrsto stegnute čelične prstene. To je drevni običaj spomenutog plemena, a prsteni se počinju stavljati djevojčicama od pet godina pa sve do udaje. Što je više prstena, to je značilo bolju udaju jer su prsteni oko vrata smatrani izuzetnim simbolom ljepote. Svake godine djevojka dobiva novi prsten oko vrata tako da vizualno on postaje sve duži i duži. No zapravo žene s tim prstenima rastežu vratne kralješke i pomiču rebra prema dolje te tako nastaje taj njihov "produženi vrat". Ako su ženu ulovili u varanju maknuli su joj prstene i ona je polako umirala. Zbog tih prstena, vratni mišići su toliko oslabili da ne mogu nositi težinu glave tako da je nošenje prstena bio jedini spas od loma vrata. To znači da je djevojka koja stavi prstenje oko vrata, osuđena na njihovo nošenje do kraja života. Danas su djevojke s prstenima oko vrata postale turistička atrakcija u Tajlandu. Turistički agenti često nagovaraju majke da svojim kćerima "produžuju vratove" jer posjetitelji iz cijelog svijeta tim djevojkama plaćaju kako bi se s njima fotografirali. Naravno, zaradu od toga imaju turistički agenti. Uz to, turističke agencije plaćaju 13 dolara svakoj djevojci koja odluči nositi prstene te im je tako osigurana egzistencija. A tortura koju proživljavaju jadne djevojke prilikom nošenja tih prstena (nemogućnost pomicanja glave, jake glavobolje, teškoće pri spavanju) ostaje u pozadini…

Eto, toliko o bizarnim običajima, iako ih ima mnoštvo ovdje ćemo stati. Kulture i običaje ovih i sličnih naroda neki smatraju barbarskim, brutalnim i nehumanim. Istina je da se ovi običaji nama čine besmislenima, no unutar određene kulture, običaje koje ona prenosi s naraštaja do naraštaja iznimno su cijenjeni, usudili bismo se reći i sveti. Netko to može osuditi, a netko prihvatiti, netko se zgražati ili odobravati…

Mya
08.01.2009. u 17:11 • 0 KomentaraPrint#

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se