Zanima me zašto je i kako znatiželja ubila mačku???

"Dobro jutro zvezdo!!!! Kako si leeeeeeeeeep." ( Mi nismo anđeli 3-R'n'R uzvraća udarac- predobar film, najiskrenije preporučam ).

O.K. Krećem. Povod ovome postu, činjenica je da sam ja ipak brucoš iliti totalni laik u ovim blogerskim vodama. Moram, naravno, izričito napomenuti da se u tim vodama osjećam kao riba u moru, odnosno sve mi je ovo tako vaaaau da po čitave dane ( i noći ) razmišljam o tome je li netko "od mojih" objavio novi post, što se novog događa... a adrenalin koji me opali svaki put kad pročitam nešto zvjerski ( Ema, Kinky Kolumnistica, Proširene vene, Gustokosa... )jednostavno je nenadmašiv!
E tako.
Budući ja manje-više znam gotovo sve stvari ( naravno one koje se iz bloga daju iščitati ) o ljudima čije blogove čitam odkako me my twin sister navukla na OVO, mislim da je jedina moralna i ispravna stvar za ućiniti: da se i ja vama predstavim... Pa kvragu, to je osnovna kultura: pružiš ruku, predstaviš se i tek onda možemo razgovarati ( držim se one stare mamine: I ne pričaj sa strancima ).

Uglavnom, da ne duljim, jer ova moja trabunjanja mogla bi se nastaviti do unedogled, a nisam ovo tako zamišljala.

Kratko i jasno - this is me:
Ne, nije neka fora što pišem u ženskom rodu, ja to stvarno i jesam!



Sljedeća stvar koju želim da znate je: apsolvent sam ( pedagogije i hrvatskog jezika ) gotovo pa u dan, točno 2 mjeseca.



Najbitnije stvari u životu su mi sreća i sigurnost ( za mene su sreća moji prijatelji i svi trenutci koje provodimo zajedno, a sigurnost naravno moja ljubav i život koji je iza nas i pred nama )



Glazba je nešto bez čega ne mogu. Nikada neću oprostiti tome nekome koji dijeli te talente što me nije podario nekim čak i najmanjim glazbenim umijećem. Nije da nemam sluha, ali ipak ljepša sam kad šutim!



Obožavam životinje, pogotovo mačke. U stanu od 40-ak kvadrata vrlo sretno i uspješno životarimo ljubav moja, mačka, miš i ja!



...ali ipak, najviše od svega u mom životu volim onaj katarzični osjećaj sreće i zadovoljstva nakon ugodno provedene noći s ekipom! Bilo da mi žene ludujemo u privatnosti jedne od naših buksi koja se samo za tu prigodu svečano očisti od suvišnih jačih polovica ( pod jači mislim fizički jači, naravno ) ili ipak noć ( i jutro i dan i noć i jutro.... ) provedemo svi zajedno boraveći u buksi jednog od nas. Naime, radi se uvijek o istom bogomdanom potkrovlju koje ima najbolju opremu i ozvučenje te nezamjenjivog i nedostižnog dj-a koji je zapravo polivalentan lik. On nam uvijek pušta muziku jer ipak to mu je ljubav i struka, ali uz to on prema potrebi pleše balet, drži sate aerobika ( samo za nas naravno, pod okriljem potkrovlja i mrkle noći ), dijeli mudre savjete, dubi na glavi... kako god okreneš diže atmosferu - floky you're the man! Još jedan razlog zbog kojih mi ta druženja napune baterije je taj što jedva čekam da glazba krene, a kad ona krene, krečem i ja...i ne stajem... "Kad plešem, mozak mi se ispuni maštanjima i iz njega krene navala nadahnuća. Trebala bih na sebi imati zalijepljen laptop koji bi bilježio svaki moj pokret, pogotovo kada plešem na elektronsku glazbu, da zabilježi sve moje halucinacije. To bi bilo tisuću puta bolje od bilo čega što napišem." ( Wei Hui )




To je to, zapravo to sam ja..ti,on ( ona, ono ), mi, v,i oni (one, ona )----profesionalna deformacija, ja se ispričavam!

:P