(dobila sam te u najvišem nedostajevanju baš večeras kad sam već nekoliko dana htjela baš tu te ne imati)
 |
25.04.2010., nedjelja
13.04.2010., utorak
World gone wrong.
|
Jedan virtualan svijet u sklopu brojnih mojih uopće ne mora biti nešto loše: kad bi bio suptilna tijela i osmišljen kao ovi ostali. Proživio je on svoje dane, doduše, i to u vrijeme kada su i moje smjelost i ideja bile na nivou. A ta podudarnost nije slučajna. Osjećati sada da sama svojim djelima gradim sama svoj svijet – da sama svoja sudbina ne postoji – već je stvar truda. Neke stvari ipak nisu tu da bismo se oko njih trudili. Malo pišem, a volim misliti da je tome tako jer malo i čitam. Čitati uvijek mogu i uvijek želim. Vratiti poeziju u vlastitu prozu, a prozu u svoj izričaj ne znam mogu li više. Recimo da je moja želja spakirala kufere i preselila se na otočje pješčanih utemeljenja i kratkotrajnih izmjena vremenskih prilika i neprilika. Kafa svako jutro u kantini i smjehovi skupa zajedno. Ostatak dana na otoku prođe u održavanju starih i dragih odnosa, a da mi ništa ne pruža ushit po iznenađenju. Novi ljudi ionako nisu ljudi. Recimo da mi nedostaje Zagreb. Nedostaje mi sav suživot koji Zagreb za mene predstavlja. (U Zagrebu moji prijatelji na sivom zraku balkona na visini, uz okrugli stol, u cigaretnom dimu, pod njima ljetne papuče i dorađeni planovi.) I to je osjećaj uvijek prisutan. Koliko različitih osjećaja postojim za Zagreb, toliko i različitih zagrebačkih gradova vidim jednog dana za sebe. (Kakva nesreća numerolozima ne znati točnost trenutka kada se promijenilo osnovno držanje. Prva pletenja koncentracije, nesebičnosti i pažnje. Čitava se prostirka omotaje oko njegova lica u mojim mišljenjima. Paleta različitih nježnosti i oblika osmjehivanja.) Zagreb je nešto što za mene već postoji, jedna od stvari oko kojih se ne trudi. Recimo da srećim samu sebe svakim jutrom u kantini, kasnije srećim se samoćom i kontaktima preko žice. Moram više čitat, moram više pisat. I moram prenijeti sve prešućene riječi i osjećaje, čitav Zagreb koji u meni raste, u kakve fotografije ili umjetnost bilo koje vrste. Ku'iš, potopiti otoke ionako pješčana utemeljenja. |
