Za naše nade

18.04.2008., petak

Prolaze dani..., prolaze godine!

Svakim danom sam malo pametnija, malo smirenija, malo odraslija, malo djetinjastija i malo bogatija za novo iskustvo!

Prolaze dani - ispunjeni raznim iskustvima!
Novi poslovi , novi ljudi, nova saznanja, novi kilogrami!

I nakon svega novog dogodi se - povrat u prošlost !

U zadnjih tjedan dana na novom poslu, s novim obavezama i novim poslovnim kolegama dogodi se da, odjednom ko iz magle , izroni netko iz prošlosti.
Sretneš tako drage prijatelje koje jaaaaako dugo nisi vidio. Život nas je odvojio! Svatko je krenuo svojim putem! Svako je kreirao svoj mali raj u ovih zadnjih 15-tak godina!
I tako kad ih sretneš odvojiš malo vremena da se ponovno zblišiž s nekim s kim si nekoć djelio "prošlost"!
Sjetiš se davnih dana koji su tu iza čoška, vrlo živi u sjećanju i s veseljem prigrliš to živo sjećanje! Jer bio si mlad i bilo je ljepo i bezbrižno!
Svaki ima neku tužnu priču i neku ljepu priču koju je doživio u razdoblju od "naših" sjećanja i drago ti je što ponovno , slušajući , zajedno proživljavate nove-stare trenutke!

S vremena na vrijeme treba se prisjetiti : tko si, od kuda si došao i koliko životnih radosti i tuga je iza tebe! Jer tako shvatiš da je sve prolazno i da vrijeme jako brzo prolazi!
Veselim se razgovoru sa starim - novim prijateljima kojih je nažalost sve manje!
Raštrkani po "bijelom svijetu", svako sa svojim brigama i veseljima - moramo malo stati i sjetiti se nekog tko nam je bio drag, a vrijeme ga je odvojilo! Jer s tim nekim smo stvarali povijest- pa makar na tren!

Sjetimo se i proživimo još jedan tren koji će tvoriti našu povijest!

Jer ljepo je biti ... sve ono što ti padne na pamet!


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.