Za naše nade
22.11.2007., četvrtak
Tik-Tak,Tik-Tak.... Kucnuo je čas
Jutros sam se probudila s glavoboljom. Inače imam jako rijetko glavobolje i zaista je čudno kad se ispod plave kose nešto tog tipa probudi!? A da ne velim da sam procurila- što je bilo za očekivati jer mi sad teta dolazi ko urica. Bez obzira na glavobolju probudila sam se, prvi put nakon dugo vremena, s veseljem što je ta crvena beštija došla. To je znak da tik-tak počinje. Jer kad mala izmigolji iz dubine duše počinje tzv 1. dan ciklusa, a 2. dan ciklusa moram u bolnicu na pikanje tj.stimulaciju, a onda 8 dan idemo po malce, kojih, nadam se, bu bilo minimum jedna nogometna momčad! I naravno rezultat nakon toga kao u tekmi from last night! I tako se ja jutros, nakon kavice i čakulanja s mužićem o planovima za taj dan, veselo uputih na posao ( ne radi posla!). Na radiju muzika baš po mom guštu. Sunce se lagano diže s moje lijeve strane i grije kroz šajbu obraze s osmjehom. Čak ni Rejbanice ne trebam jer mi danas ništa ne smeta!!!!!!!! Muzika svira, a ja haj-flaj! I can see clearly now Lagano krstarim ravnicama i kroz šumice i baš mi odgovara što se danas vozim sama jer mogu razmišljati i maštati uz dobru mjuzu. Sve nekakvi pozitivni znakovi ovog jutra: - teta stigla na vrijeme i sa voljom - auto upalio od prve - mace nisu srušile cvijeće na štengama - cucak nije zbrisao iz dvorišta - školski bus s kojim se mimoilazim svako jutro danas se maknuo meni , a ne ja njemu - sunce - svi gavrani na polju nose nešto u kljunovima i ni jedan danas neće ostati gladan - sunce u šumi obasjalo golo drveće - peso koji svako jutro stoji na čošku danas je mahao repom Ma krasno mi je! Osjećam se jako pozitivno i sretno. Napokon se pokreće! Nije da mi je čekanje bilo stravično i predugo, ali dok čekaš misli ti se množe pa se ponekad i previše zamaraš sitnicama koje možda u tvom slučaju nisu niti bitne. Sva sreća što sam, u trenucima kad sam imala previše vremena za razmišljanje, imala mužića kraj sebe koji je, kad bih počela šiziti sa fiks idejama, bio hladan tuš za sve rojeve u mojoj glavi. Realnost draga! Stojimo čvrsto na zemlji, a nismo u oblacima! Koliko strpljenja! Hvala ti mužiću. No prije par mjeseci sam mu i rekla : Ak´ počnem fantazirati, klepi me po njonji! I molim te razmišljaj pozitivno jer mi pozitiva treba. Ne smijemo razmišljati negativno. Želim samo vesele stvari, vesele priče, svjesno stanje, a ne maštu i brige. I onda mene čopi, s vremena na vrijeme, žuta minuta, kad mozgom odlelujam u stanje ... nečega... pa postanem nervozna, svojeglava, zabrinuta, puna novih ideja!, e a mogli bi ovo... pa ono... Jadno moje malo!!! Kad sam napokon stala na loptu i vidjela da moj muž trpi svu tu moju unutarnju nervozu i tremu koju ispoljavam na neobične načine rekla sam mu : Volim te! Naravno tiho i skrušeno ne dajući mu do znanja da sam ipak stala na loptu. E - ipak moram malo svog ega ostaviti netaknuto ( to je ono muško što čući u meni- moj yang) No raspisah se u dubinu. A krenula sam pisati s totalno drukčijim idejama u glavi. Nestale su putem!! Bit ove teme je da smo od sutra u postupku, konkretnom i opipljivom, i nema više sad još ovo , pa sad još ono! Koliko god ipak bili zabrinuti o ishodu ove utakmice, krećemo s velikom pozitivom i nadom u naše doture i moje tijelo koje je ovih dana u savršenoj ravnoteži / yin-a & yang-a. Neka tako i ostane! A moji mali zamorčići, koji ćete se uskoro početi stvarati u dubini i sigurnosti, toplo Vas pozdravljam i želim Vam što kraći boravak na zraku ( pod mikroskopom) i da mi se najmanje jedan vrati da ga čuvam idućih 9 mjeseci. Ti mali moj zvrkiću, imat ćeš tako lijepu hižu, topličku i veselu. Dođi, dođi sunce moje malo! Mamek i tatek su spremni!!!!!!!!!!!!!!! Tik-tak, tik-tak, tik-tak!!!!!!! |