Za naše nade

31.10.2007., srijeda

Nastavak I

Gledam danas svog mužića sva raznježena. To je čovjek koji mi je pružao utjehu kad god mi je bilo teško. On me nasmijavao kad sam bila žalosna. Držao me za ruku i kuhao mi čaj kad sam bila bolesna.
Obećao mi je vjernost i ljubav do kraja života i ja mu slijepo vjerujem.

S takvim čovjekom mogu živjeti sretno i u potleušici s razbijenim prozorima i neće mi biti hladno jer znam da će naći načina da me zagrije!
S tim čovjekom želim stvoriti novo biće, kako bi i njemu/njoj mogli dati malo naše ljubavi.

Sa njim to upravo i činim.

Hvala ti na svemu ljubavi moja!
I nek nam se snovi ispune čim prije! Naš mali anđelček čeka na nas!

Početak

Moram priznati da se trenutno osjećam kao djevojče koje prvi put ulazi u dućan sa čvrsto stisnutom šakom u kojoj drži znojnu novčanicu i sramežljivo pita tetu iza pulta: teta,imam li dosta za čokoladu?
Eto i ja imam svoj dnevnik!!!
Ha, ha...

Ponosna, uplašena....

Šta sad , kaj stisnuti?

Samo hrabro dalje Zvrkiću!

Znaš kako se kaže : za sve postoji prvi put!

Pa eto -
HRABRO OBJAVLJUJEM SVIJETU : I JA ĆU USKORO BITI MAMA!!!

A otkud sad to?

Pa da krenemo redom:

Tamo negdje prije 10-tak i kusur godina zaljubila se ja do ušiju! Visok , tamnoput, markantan!!! Uh - dobra guza. Čovječe feromoni frcaju na sve strane.
Krenuli mi na kavicu, nakon kavice u kino...
E, ajmo mi u podstanare- ma ne ajmo radije kupit hižu. Pa mogli bi se ovjekovječiti- hočeš - hoču!!!
Čuj stara, ajmo mi malo delat kikića. Gle, kuću imamo, pesa imamo, mačku imamo, i ta mačka ima male, i ti mali več imaju male. Kaj veliš?!!?

I mi krenuli- ali neko je odlučio da to neće bit tako lako!

2003. godine krenula ja na pregled, onaj redovni. Doc reče prekrasno, imaš jednu malu cistu na j ali ništa strašno, na desnom ti je upravo ovulacija. U iduća 24 sata tantrajte do besvjesti - nakon toga dubi na glavi i da vidiš. Idućih 18 let buš imala glavobolju nakon dubljenja.
E, ali nije bilo tako!
M kasni, ja presretna, a onda u plač. Nije upalilo!
I tako skoro godinu dana.
Odemo mi na konzultacije i doc kaže idite vi napraviti spermiogram pa će se sve dalje vidjeti. Još ste mladi- sigurno nije ništa opasno!?
Čitamo mi taj spermiogram i sve nešto u brojkama. Doc reče nije dobro. Samo 4%.Oligoasthenoterazoospermija! Koga - čega???
Šta sad: odite na VV kod androloga na pregled.
E stari znam da voliš zvjezdane staze, ali androidi?

No dobro? Otišli mi i tamo. Čekaonica bila puna teta, stričeka. U meni kuha čušpajz: tisuće upitnika iznad glave, strah preko natkoljenice, a moram biti čvrsta i hrabra jer za sve postoji rješenje!! Zar ne!?!
Ušli mi kod doc. Čolaka- sjećam ga se ko da je bilo jučer.
Ispitao nas , pogledao nalaze, pa kaže: gospođo, pričekajte vani dok pregledam supruga.
I ja izađem, oči ko u Crvenkapice kad je vidla vuka. A baš sam par dana prije bila na frizuri i puna sam sebe kako mi je lijepa. Gledam se u onaj šalter i razmišljam o svojoj novoj frizuri- samo da nemoram razmišljati o onima u sobi!

GOSPOĐO, uđite!!
GLJLJLJLJ

Evo ovako: gospodin ima varicocelu zbog koje se spermatozoidi pregrijavaju i mora na operaciju. Šanse su fifti-fifti. Vi si razmislite pa se naručite. Možete tražiti i drugo mišljenje! Do tada pokušavajte vi i dalje jer 4% je ipak 4%.

Hvala , đenja, plati kolko moraš i bjež.

MM : Kakva operacija, jel normalan, da mi ga reže! Zaboravi.
Ja: Ne brini idem ja na net pa ćemo nači neko rješenje (a dlanovi mokri)

To je bio početak gutanja knedli i proplakanih trenutaka kad god je ona crvena napast došla, a ja ju uporno pokušavala spriječiti.

Bilo je tu još faktora koji su nas sprečavali da krenemo dalje. Naravno jedan veliki je i egzistencija. Vražji posao , nikako na zelenu granu. Pa kredit ovaj, pa kredit onaj, pa proljeće je- sad će ljeto-godišnji, vruče, e sad je zima- moram na plac , nemam vremena za doktore...... i tako sto razloga,a nijedan pravi!!!
Sad znam da ništa od gore navedenog nije razlog.!!!!!!!!!
Nikad nebumo bili bogati, nikad nebumo imali dovoljno vremena, uvijek će biti nešto jer to je život!!!
Pa koji vrag onda čekamo!??!

E pa više ne čekam ništa. Imala posao nemala nekako ćemo se uvijek snaći! Zar nije tako mužiću moj?
MM: Tako je ženo! Idemo!
Ja: Kud? U VV
MM: aa. Stare rane. Oni me hoće rezati.
Ja: Idemo u Petrovu. Za druge neznam.
MM: Ajde stara!

I tako smo došli do Petrove. Ušli na vrata i pitali na informacijama kamo s ovim?

Idete hodnikom ljevo, pokraj lifta, pa ljevo, kraj šekreta, pa tražite sestru Mariju. Ona će vas u sve uputiti.
Čekaonica prazna. Pa petak je, 12 sati . Svi su na ručku.
Čekamo mi tako, kad evo jedna simpa teta kaže izvolite.

Mi: Mi smo došli! I mi bi bebu! Jel može?
Ona: A prvi put ste ovdje?
Mi: Aha ( s blago telećim pogledima, punim nade, a srce radi takabum-takabum)
Ona: Jel več znate kod kojeg doktora bi htjeli
Mi( još telećiji- ko na placu- zgodno): Ma pukni stara kojeg očeš samo da krenemo!!!!

I tako smo došli do dr.C.

Nastavak slijedi.............





Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se