Za naše nade
31.10.2007., srijeda
Nastavak I
|
Gledam danas svog mužića sva raznježena. To je čovjek koji mi je pružao utjehu kad god mi je bilo teško. On me nasmijavao kad sam bila žalosna. Držao me za ruku i kuhao mi čaj kad sam bila bolesna. Obećao mi je vjernost i ljubav do kraja života i ja mu slijepo vjerujem. S takvim čovjekom mogu živjeti sretno i u potleušici s razbijenim prozorima i neće mi biti hladno jer znam da će naći načina da me zagrije! S tim čovjekom želim stvoriti novo biće, kako bi i njemu/njoj mogli dati malo naše ljubavi. Sa njim to upravo i činim. Hvala ti na svemu ljubavi moja! I nek nam se snovi ispune čim prije! Naš mali anđelček čeka na nas! |
