Za naše nade

05.05.2009., utorak

Još maaaalooooo! Valentina stiže!

Danas- po terminologiji- brojimo 27 tjedana + 4 dana.

Uživamo u trudnoći i proljeću i ne razmišljamo o ničemu!
Krasno doba!

12.11.2008., srijeda

Pranje veša i generalka!

Čudne smo mi žene! Treba nam samo jedna mala stvar u životu da nas pokrene! Ta stvar, u ovom slućaju, nek recimo bude- transfer!

Nakon tjedana snifanja, tabletomanije i pikanja, već lagano sa mišlju : O Bogek, na kaj bu to dete zgledalo! Došlo je vrijeme kad su se te "slatke" muke okončale i kad je došao dan za transfer.

Naručeni smo bili od 11 do 11:30. Naravno došli smo na red u 12:30, ali to sad nije ni bitno! Imali su zgodne časopise o Zagrebu u čekaonici!

A kako je ustvari taj dan započeo! ?
Zbudili se u 8, dizali se u idućih pol vure, kavica do 9:30, a onda torpedo u guzicu! KLIK! Otkačilo nekaj u glavi : pa j... te! Sad bum mirovala - ko bu kuću spremil?!?!?lud
Nije da nema tko, ali... KLIK zujo

Stavila prat veš - tri mašine! Posaugala kuću, oprala pod, pobrisala prašinu, prozore nisam oprala jer sam već bila u cajtnotu!

Skoro smo zakasnili na dogovor!!!! pjeva

Obavili transfer- to mi je tak ko dobar dan! smijeh

NIJE se pod tresao pod nogama dok sam tražila mjehuriće pod mikroskopom!! Ne,ne!

NISU se dlanovi znojili!!! Ne,ne!

NI MALO nisam bila nervozna!

Sjela na stol, koji je moram priznati vrlo ugodan! Ima odmorište za noge, rupicu-recimo za piškiti, podizaće za leđa - možeš gore-dole, leći il sjediti, ali jedna stvar mi ne odgovara- kratki je !!!

Mjehurići prepušteni na milost i nemilost endometrija! Nek malci plavaju! Vratili se domeka, a kad tamo---- opojni miris čistoće! Joj kak sam sretna kaj sam došla domeka u čisto i mirišljavo! Sad mogu mirovati i uživati u prvim danima t.....(ne usudim se do kraja napisati)!

MM je kuhao ručak ili nije...!?!? Taj dio od dolaska doma mi je u oblacima! cerek

I tako se veš sušio do jučer! ŽENA MIRUJE!NEMRE SAD SLAGATI VEŠ!
I dok se sušio mace su rekle da im ne miriši fino pa su ga obilježile!

I eto sad ponovno čekam da se operu tri mašine veša!!!
headbang jer smrdi,smrdi, užasno smrdi! A mace - VAAAAANNNNN!

Pouka: nije gotovo kad ti misliš da je gotovo....!
Gotovo bu za jedno 20-tak godina!!!! smokin

Ak me razmete kaj vam oču reći! mah

17.07.2008., četvrtak

Nisam ja! Moja štitnjača je!

S vremena na vrijeme me vlovi šiza! Pa se kontroliram - JAAAKO- da ne "zadavim" bližnjeg svoga koji je "ničim" isprovocirao moju ljutnju!
U normalno doba, ono kad su hormoni normalno radili, bila sam pekmez i u tinejđerskoj dobi sam bila malo ljuta na cijeli svijet! Ali nikad ovako.
Dlanovi mi se često znoje, perut na glavi postaje krpa koju bum, kao Indijanci u filmovima, odljepila sa skalpom! A-ca!

Ne usudim se stati na vagu već mjesecima, jer što ja manje jedem to više bujam!!! Strašno- ko plutača.

A jučer meni dr veli- pit ćete hormone cijeli život, a ja njemu- šta se mora nije teško!smokin

A jel moje , jelte, debljanje, povezano sa tim smanjenim djelovanjem štitnjače.

"Ta dabome!!!
Sad ćete za vrijeme terapije piškiti i do 5 litara dnevno!"


JUUPIIIIII - nisam masna samo sam vodena!!!!nut


E, a sad paranoja!headbang

Obzirom da sam se povećala u obujmu, isto se povećao i moj , i inače poveći, nos!
Jel i u njemu voda i hoće li se i on smanjiti!laze rofl
Nekak mi se vidi da bu on ostal strčati. Nek ga vrag zeme!

I još samo nešto!
Dragi moji, bližnji i nebližnji, ovozemaljski i vanzemaljski! Ispričavam se za ranije i buduće ispade bijesa!
Jer, naime, to nisam ja , to je moja štitnjača!
mah



04.07.2008., petak

Znam!!!

Danas sam se ponovno uvjerila da će moj mužić biti najbolji otac na svijetu!

Čekali smo, u nemiloj nam čekaonici, u bolnici za kontrolu. Bezazleno, ali morali smo trošiti dragocjeno vrijeme na glupe boleštine! U laganoj depri radi stiskavca koji nam se, eto, ponovno dešava ovih zadnjih mjesec dana, prisiljena gledati bolesne ljude u čekaonici hitnog prijema, izašli smo na klupu da si MM popuši jednu i da se maknemo od "ružne" svakodnevnice u bolnici!
nije pogled neki, ali osvježenje je stiglo u obliku jednog krasnog laganog pljuska. Kao melem na ranu ovom sparnom vremenu!
Sjedimo i gledamo kombi hitne pomoći! Misli su nam - tko zna gdje! Moje uglavnom kako opet prolazi vrijeme u nešto što se mora, a ne što se želi!
No dobro- vele stari ljudi - što se mora nije teško!

U susret nam dolazi još veće osvježenje! Deda i baka, iz tko zna kojih nemilih razloga, guraju kolica u kojima je -slobodna procjena- dvogodišnjak!
Bebač bez brige sa osmjehom na licu! Tako nevino djetešce , kao sunčeko na obzoru nakon kišnog i tmurnog dana! Sjedimo nas dvoje tako na klupi, a mališa priča, samo njemu shvatljivu priču! Odmah nam je nestala svjest o tome gdje smo, u čekaonici, među bolesnim i jadnim ljudima kojima je njihov problem najveći!
Dečkić nas je pogledao i s velikim plavim okicama pokazao osmjeh!
Naravno naša reakcija je bila - uzvratni osmjeh. I počelo je nesvjesno kreveljenje!
Osmjeh ja, osmjeh beba, osmjeh MM, namig, krevelj, ... ! Tih nekoliko minuta igranja osmjesima podiglo nam je raspoloženje, a MM sav pekmezast, s pojačanim sjajem u očima veli: "Gle kak je veseli i bezbrižan! Namignuo sam mu i on se tak slatko nasmijao! Joj kak se ja raspekmezim!cerek"

Te plave okice MM, koje su se zasjajile na dječji osmjeh, neću nikad zaboraviti! Taj sjaj i u trenutku zaboravljena sva bol radi dječjeg osmjeha- nema ljepšeg osjećaja!

Uskoro su svi koji su sjedili na klupi imali osmjeh na licu, radi bezbrižnog djetešca koje je u prolazu, na nekoliko minuta odtpuhnulo svojim osmjehom sve brige ovog svijeta!

Jedva čekam osmjeh naše bebe!

17.06.2008., utorak

Osvrt!

Kako smo sad opet aktivno u preuzimanju stvari u svoje ruke tj. došlo je vrijeme za još jedan pokušaj zabijanja gola, tako sam se pripremila psihički na novonastalu situaciju osvrtom na staru situaciju!

Naime , radi se o tome da od goreg postoji uvijek i ono gore! A i to gore se da rješiti kako bi postalo bolje!
Gledajući u ono što se zbivalo prilikom zadnjeg neuspjelog pokušaja potpomognute oplodnje, mojih iskustava, muževljevih iskustava, doktorovih iskustava, zaključila sam da smo MM i ja već vrlo realni u očekivanjima budućnosti! a DA NE VELIM SPREMNI.

Rodila sam se spremna!smijeh

Eto naletio je i novi moment koji sam primila ovako- pih!!! - šta je to za mene - pis of kejk!
Proguglala i vidjela da je to stvar rješena za mjesec dana!

Sad kad sam nervozna i vikam na MM ili mi se dlanovi znoje imam izgovor - kak se veli " dobar izgovor zlata vrijedi!"
"Ma nisam ja nervozna pa zato vičem na tebe- to je moja štitnjača povećana pa moram urlat iz sveg glasa- NEMREM SE KONTROLIRAT!"blabla

Dakle - kao što već napomenuh nekom - opstanak je taj koji nas gura naprijed!
Sjećam se onih dokumentaraca nedjeljom dok sam bila klinka. Onaj stari striček kaj je sa zmazanim prstima pričal o nekim bubama i sjedil na zemlji, a ja sam si mislila- dajte ga sad snimite odostraga da vidim kak se zmazal!
Najljepše je bilo kad sam bila na vikendu kod dede i bake!
Onak u piđami budila sam se uvijek prije dokumentarca koji je počinjao oko 9.
Sva treperava, onak još s krmeljima sjedila sam na trosjedu, ispod dekice, i jedva čekala konjanika da se počne vrtiti!

"BAKA - POČELO JE !"

Baka je dojurila iz kuhinje sa bjelom kavom i nekim keksičem pa smo gledali skup onog stričeka sa zmazanim prstima!

To je bio osvrt!A sad pogled u budućnost!

Ja i MM u kuhinji pijemo kavu! Jutarnju!
Unučić iz svoje sobe viće - BAKA POČELO JE!
I ja mu nosim palačinke koje sam spekla samo za zlato bakino i bjelu kavu!

A onda poslje idemo proučavati ono kaj smo gledali u dokumentarcu! Sa rukama zmazanim od zemlje i guzama mokrim od rosne trave na kojoj smo sjedili!


E sad - još kad bi vratili na TV te prave dokumentarce!!!

No, mi bumo sebi pustili DVD! Ima baka za sve rješenje!

Kaj nam pak moreju!!!
naughty




18.04.2008., petak

Prolaze dani..., prolaze godine!

Svakim danom sam malo pametnija, malo smirenija, malo odraslija, malo djetinjastija i malo bogatija za novo iskustvo!

Prolaze dani - ispunjeni raznim iskustvima!
Novi poslovi , novi ljudi, nova saznanja, novi kilogrami!

I nakon svega novog dogodi se - povrat u prošlost !

U zadnjih tjedan dana na novom poslu, s novim obavezama i novim poslovnim kolegama dogodi se da, odjednom ko iz magle , izroni netko iz prošlosti.
Sretneš tako drage prijatelje koje jaaaaako dugo nisi vidio. Život nas je odvojio! Svatko je krenuo svojim putem! Svako je kreirao svoj mali raj u ovih zadnjih 15-tak godina!
I tako kad ih sretneš odvojiš malo vremena da se ponovno zblišiž s nekim s kim si nekoć djelio "prošlost"!
Sjetiš se davnih dana koji su tu iza čoška, vrlo živi u sjećanju i s veseljem prigrliš to živo sjećanje! Jer bio si mlad i bilo je ljepo i bezbrižno!
Svaki ima neku tužnu priču i neku ljepu priču koju je doživio u razdoblju od "naših" sjećanja i drago ti je što ponovno , slušajući , zajedno proživljavate nove-stare trenutke!

S vremena na vrijeme treba se prisjetiti : tko si, od kuda si došao i koliko životnih radosti i tuga je iza tebe! Jer tako shvatiš da je sve prolazno i da vrijeme jako brzo prolazi!
Veselim se razgovoru sa starim - novim prijateljima kojih je nažalost sve manje!
Raštrkani po "bijelom svijetu", svako sa svojim brigama i veseljima - moramo malo stati i sjetiti se nekog tko nam je bio drag, a vrijeme ga je odvojilo! Jer s tim nekim smo stvarali povijest- pa makar na tren!

Sjetimo se i proživimo još jedan tren koji će tvoriti našu povijest!

Jer ljepo je biti ... sve ono što ti padne na pamet!


01.02.2008., petak

01.02.2008. -Mački se teraju!!!!!!!!

Veljača!
Jedan od ljepših mjeseci u godini! Zbog spoznaje da je još tako malo do proljeća u kojem se sve budi i raste!
Ne smeta ni povremena magla , ni kiša koja ispire blato s ceste.

Priroda se budi - visibabe, jaglaci , zvončići, šafrani!
Nije bitno čak ni ako se snjeg malo pojavi! Ispod snjega ostat će svi vjesnici proljeća na životu! Bez brige! Snjeg im daje potrebnu toplinu u rane jutarnje sate!

A mački! Uf! Cijele noći su aktivni!
Mijauču, šoraju se, jurcaju! Pitam se zašto!?!smokin

Tako je moj mačor jučer došao nakon tjedan dana izbivanja iz kuće! Onako, lagano izmučeno, ali sa posebnim sjajem u očima, izvalio se na fotelju, ljeno zijevnuo i kao da mi kaže: Upravo sam obavio što sam htio i sad me malo pusti da si oddrijemam, pa ću onda opet malo van! A ne bi bilo na odmet da mi daš i neku konzervicu! Malo sam se trošio pa mi treba energije!

Dok veljača daje nama ono što mi volimo od prirode- ljepotu i životnu radost!, trudim se da i ja pripomognem prirodi sadnjom cvijeća, drveća i sličnih -eća koje su mi pri ruci!
Osim što me veseli promatranje buđenja to je i relaksacija koja mi je prijeko potrebna nakon dugih zimskih dana! A ova zima mi se činila posebno dugom!

Evo dani su nam sve duži i duži! Ptičice su počele veselije pjevati!

U meni se stvara nemir i više ne mogu sjediti u kući! Stalno bi čeprkala, šetala, uživala u kisiku!

First sign of Spring






31.12.2007., ponedjeljak

Šampanjac i vatromet!!

Kažu naši stari da se po Silvestrovu može predvidjeti iduća godina!

Ak je tak onda bu bila solidna i obiteljski nastrojena i pomalo radna!

Odmah u startu želim svima da im doček protekne veselo i veselo i veselo!!

Sve tuge i svo loše ostavite u Staroj godini, a u Novu krenite s novim nadama i veseljem!

Vjerujem u sudbinu , ali isto tako vjerujem da smo i mi sami krojači svoje sudbine! Dakle , ljudovi što si poželite, potrudite se da to i ostvarite!

Sretna Nova 2008 godina svima uz drage ljude,šampanjac i vatromet i !





27.12.2007., četvrtak

Inspiracija!!!

Svakom čovjeku tu pa tamo nestane inspiracije!

Taj shut-down se ponekad dogodi i najboljim kreativcima, a di neće nama- ne tako pretjerano kreativnima.

Moj shut-down je prošao!!!

Ustvari to je bio jedan lagani snooze!!! Malo se probudimo, pa stisnemo snooze na ponovni shut-down! Pa tako nekoliko puta! No sve u svemu odlučila sam da više neću stiskati gumb!

Tijelo se oporavilo i više nema trganja! Mozgu je trebalo malo duže jer su se neke nemile slikice vrtile po glavi!

Nisam bila previše emocionalna, dapače trudila sam se biti vesela i smirena znajući da nije kraj!

Tuga je tu pa tamo navratila, ali nju sam uspjela zatomiti jer imam nadu. Nadu da će drugi put uspjeti!

S tim na pameti, potpuno sam se prepustila blagdanskim osjećajima i običajima!
Tako sam pred Božić okitila prozore s pahuljicama od papira- kao što smo to nekad radili! Taj dan kad sam ih stavila na prozor, počeo je padati snijeg. Želim vjerovati da sam ga ja prizvala svojim pahuljicama!
Sve je odmah dobilo onaj dostojanstveni i blaženi izgled! Zbilja pravi pravcati Božić! Sjećam se kad smo ko djeca, za zimske praznike nestrpljivo čekali snijeg. Imala sam ludi crveni skafander i prave drvene sanjke s kojima smo se išli sanjkati na obližnje igralište! Bezbrižno smo se igrali u snjegu, na snjegu , pod snjegom i nikad nam nije bilo hladno!
Najdraže mi je bilo kad se potočić smrznuo pa smo se po njemu klizali, tu pa tamo propali na tankom ledu, ali ništa nije smetalo! Cucki su skakali oko nas, navlačeći nas za debele kapute, u kojima smo uvijek izgledali nezgrapno i šlampavo.
A kad smo sa starcima znali otiči na Cmrok, pa se spuštati niz brijeg koji je tada, dječjim očima gledano, bio zastrašujuće strm i brz.
IHAAAAAAAA

Imala sam i male crvene skije, plastične, bila sam sva važna kad sam se s visine od 1,5 metar spuštala pred mlađim klincima i burazom - bez ičije pomoći!

A jedne godine za Božić smo ukrasili bor - onak kak se šika- prave staklene kuglice (koje ak malo trkneš staklo se rastepe svugdje unaokolo). Vata koja imitira snjeg, ptičice od pravog perja na kvačici, na vrhu špica (zbog koje je tata uvijek morao odsjeći vrh bora - koji je iz nekog razloga uvijek bio previsok).
Lampice su bile one velike, šarene. Bor je stajao u dnevnom boravku kraj dimnjaka. Da ugođaj i doživljaj budu veći i svečaniji odlučili smo još i prskalicama ukrasiti bor.

Vidite sliku- klinci skakuću i smiju se prskalicama, a tata viče vatra!!!!!!!!!

Naravno prskalice i vata no! U tom trenutku, matica majka važno trči iz kuhinje s hamperom vode da zalije bor kako bi ugasila vatru, a tatek čupajući na još nezahvaćenom dijelu bor - ko terminator uzima plamteće drvo i kreće prema izlazu kuće da ga baci na dvorište prije nego se kuća zapali! Mama zaljeva letećeg tatu s letećim borom, a tata viče - ne zaljevaj svječice su još u struji!!!!!!!!
I to je duh Božića!
Tu godinu smo s lagano pregorelim borom, mokrim dnevnim boravkom i s još jednim zajedničkim sjećanjem proveli krasan i uzbudljiv Božić!

Zato sam se prepustila uživanju s obitelji, i naravno žderačini svih mogučih vrsta kolača, s nadom da nam još jedan Božić ostane u lijepom sijećanju! zubo Kad smo svi bili skupa i poveselili se duhu Božića!!!


Nabildala sam se energijom preko ovih "zimskih praznika" i lagano krećem prema novoj godini s čvrstim odlukama!yes

1) Živjeti smireno i veselosmijeh
2) Ne brinuti o besmislicamanono
3) Malo smršavitinjami
4) Više se zabavljati i družitipjeva
5) Šetati se s MM cerek
6) Putovati po lijepoj našoj na sva mjesta koja još nismo prošli ( tu pa tamo stati- naughty)
7) Veseliti se s obitelji što je moguće više kiss
8) Nabaviti biljarski stol smokin
9) Idući Božićni ručak provesti s jednim-dva nova člana obitelji više!
10) Završiti projekte koje smo pokrenuli i zamislili u ovoj 2007. godini


To su samo neke stavke koje sam si zacrtala za iduću godinu.

2008 će biti za 10!!
2+0+0+8=10

When life is empty with no tomorrow

That's The Way It Is - Celine Dion

I can read your mind and I know your story
and I see what you're going through yeah
It's an uphill climb, and I'm feeling sorry
But I know it will come to you yeah

So don't surrender coz' you can win
In this thing called love

When you want it the most there's no easy way out
When you're ready to go and your heart's left in doubt
Don't give up on your faith
Love comes to those who believe it
And that's the way it is

When you question me for a simple answer
I don't know what to say, no
But it's plain to see, if we stick together
You're gonna find the way, yeah

So don't surrender coz' you can win
In this thing called love

When you want it the most there's no easy way out
When you're ready to go and your heart's left in doubt
Don't give up on your faith
Love comes to those who believe it
And that's the way it is
(That's the way it is)

When life is empty with no tomorrow
And loneliness starts to call
Baby don't worry, forget your sorrow
'Cause love's gonna conquer it all, ALL!

When you want it the most there's no easy way out
When you're ready to go and your heart's left in doubt
Don't give up on your faith
Love comes to those who believe it
And that's the way it is

Don't give up on your faith
love comes to those who believe it
and that's the way it is.

That's the way it is
That's the way it is, yeah
Don't give up on your faith
Love comes to those who believe it
And that's the way it is.









04.12.2007., utorak

04.12.2007.-dan za sadnju pšenice

Prošla je i nedjelja i ponedjeljak i došao je utorak!
Aspiracija, oli ti sex s docom, prošao tako da sam u jednom trenutku rekla: doktore, ako ste i Vi uživali kao i ja onda se ne vidimo drugi put!

I tako on posaugao sve što je bilo unutra. Zbilja fascinantno.
Ležim ja tako , na malo prekratkom stolu, nogu raskrečenih, i čekam!
Opustila sam se najbolje što sam mogla jer sam anesteziologu hrabro rekla : Ne trebam anasteziju! (headbang)
Krenuo on sa ispiranjem rodnice!dead
Ne boli, ali ipak osjetiš - šlaufom pere ko u autopraonici.
Onda dolaze četke! Šlf,šlf, šlf!nut
Ja još uvijek smokin čekam šta dalje. U međuvremenu čavrljamo neobavezno!
Mota ti se svašta kroz glavu! Ne mogu reči da sam još uvijek cool! Krenuo tako i red na kameru. Kao James Bond, otkriva gdje je što skriveno prije nego posauga. Sad bumo malo piknuli! pjeva
Ne malo- puno! Pa bumo opet malo piknuli- mghmhmgm.
Tko kaže da ne boli- laže.
No, tješim se- ne boli više nego porod!!!
Oni i dalje čavrljaju neobavezno- tema je "Ples sa zvijezdama" Sve ih čujem,ali ja baš i nemam neke volje čavrljati s nijima. Koncentriram se! Tako je bol manja.

I to je prošlo! Ostavila sam malce na tulumu. I čekala!

Danas ujutro sam nazvala da provjerim kako su malci i cry

Imali smo jednu zrelu jajnu stanicu koja se oplodila, ali obzirom da je bila lošije kvalitete prihvatila je više spermatozoida umjesto jednog. Tj. opna se nije zatvorila na vrijeme.
Rekla ja curama da prihvate dečke, a ona shvatila doslovce!

Eto tako je i onaj tračak sumnje ovaj put prevladao!

Kako dalje!??!

Malo smo se isplakali , ali odmah smo ustali i kao neki dan kad se tračak sumnje javio odlučili da je ipak bila dobra generalna proba.
U svakom slućaju idemo dalje!!!

Tuga za malom pikulicom je još uvijek tu i uvijek ćemo se sjećati da smo 04.12.2007. na dan kad se sadi pšenica postali na kratko ono što već dugo želimo biti. Spavaj sad pikulico naša!

Kad pšenica naraste krećemo ponovno po tebe!


Idemo dalje!!!!!!!! jer: NE USPJETI JE NEUSPJEH SAMO AKO NE USPIJEŠ POKUŠATI PONOVNO!

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se